Vilijam Vikri
Vilijam Spencer Vikri (21. jun 1914 – 11. oktobar 1996) bio je kanadski profesor ekonomije i nobelovac. Vikri je nagrađen Nobelovom memorijalnom nagradom za ekonomske nauke sa Džejmsom Merlizom 1996. godine za njihova istraživanja ekonomske teorije podsticaja u okruženju asimetričnih informacija, postajući jedini nobelovac koji je rođen u Britanskoj Kolumbiji.
Vilijam Vikri | |
---|---|
Ime po rođenju | William Vickrey |
Datum rođenja | 21 jun 1914 |
Mesto rođenja | Viktorija, Britanska Kolumbija Kanada |
Datum smrti | 11. oktobar 1996. (82 god.) |
Mesto smrti | Harison, Njujork SAD |
Prebivalište | Kanada, SAD |
Državljanstvo | kanadsko |
Univerzitet | Kolumbija univerzitet Jejl univerzitet |
Poslodavac | Kolumbija univerzitet |
Delovanje | ekonomija javnog sektora |
Radovi | Vikrijeva aukcija teorema ekvivalentnosti prihoda cene zagušenja |
Stil | postkejnsova ekonomija |
Rodni grad | Harison |
Prethodnik | Karl Šup Robert M. Hejg |
Naslednik | Dejvid Kolander Žak Drez |
Počasti |
|
Najava njegove Nobelove nagrade objavljena je samo tri dana pre njegove smrti. Vikri je umro dok je putovao na konferenciju džordžističkih akademika čijem osnivanju je pomagao i koju nikada nije propustio tokom 20 godina.[1][2] Njegov kolega sa odeljenja za ekonomiju Kolumbija univerziteta C. Lovel Haris prihvatio je posmrtnu nagradu u njegovo ime. Postoje samo tri slučaja u kojima je Nobelova nagrada uručena posmrtno.
Rane godine
Vikri je rođen u Viktoriji u Britanskoj Kolumbiji, a pohađao je srednju školu Filipsova akademija u Andoveru u Masačusetsu. Nakon što je diplomirao matematiku na Jejl univerzitetu 1935. godine, on je magistrirao 1937. i doktorirao 1948. godine na Kolumbija univerzitetu, gde je ostao tokom većeg dela svoje karijere.
Karijera
Vikri je bio prvi koji je koristio alate teorije igara da bi objasnio dinamiku aukcija.[3] U svom seminalnom radu, Vikri je izveo nekoliko aukcijskih ravnoteža i pružio rani rezultat ekvivalencije prihoda. Teorema ekvivalencije prihoda i dalje je središte moderne teorije aukcija. Vikrijeva aukcija je nazvana po njemu.[3]
Vikri je radio na određivanju cena zagušenja, smatrajući da ceste i druge usluge treba naplaćivati tako da korisnici vide troškove koji proizlaze iz usluge koja se u potpunosti koristi kada još uvek postoji potražnja.[4][5][6][7] Cene zagušenja daju signal korisnicima da prilagode svoje ponašanje ili investitorima da prošire opseg usluga kako bi se uklonilo ograničenje. Teorija je kasnije delimično sprovedena u delo u Londonu.
U ekonomiji javnog sektora, Vikri je proširio džordžistički pristup određivanju marginalnih troškova Harolda Hotelinga[8] i pokazao da se javne dobra trebaju pružiti po marginalnim troškovima, i da izdatke za kapitalna ulaganja treba finansirati porezom na vrednost zemljišta. Vikri je pisao da bi zamena poreza na proizvodnju i rad („uključujući imovinski porez na poboljšanja”) naplatama za držanje vrednih zemljišnih poseda „značajno poboljšala ekonomsku efikasnost nadležnih organa”.[9] Vikri je dalje tvrdio da porez na vrednost zemljišta nema negativne efekte, i da bi zamena postojećih poreza na taj način u dovoljnoj meri povećala domaću produktivnost da bi cene zemljišta porasle umesto da padaju. On je takođe izneo etički argument za džordžističko prikupljanje vrednosti, napominjući da vlasnici vrednih lokacija i dalje uzimaju (isključuju druge forme) lokalna javna dobra, čak i ako odluče da ih ne koriste, te bez poreza na vrednost zemljišta, korisnici zemljišta moraju dva puta da plate te javne usluge (jednom u porezu vladi i jednom u najmu vlasnicima zemljišta).[10]
Na Vikrijevu ekonomsku filozofiju uticali su Džon Mejnard Kejns i Henri Džordž.[11] On je bio oštro kritičan prema Čikaškoj ekonomskoj školi i glasno se suprotstavljao političkoj usredsređenosti na postizanje uravnoteženih budžeta i borbu protiv inflacije, posebno u vreme velike nezaposlenosti. Radeći pod generalom Makarturom, Vikri je pomogao u provođenju radikalne zemljišne reforme u Japanu.[12]
Vikri je imao mnoštvo diplomiranih studenata i protežea na Kolumbija univerzitetu, uključujući ekonomiste Žaka Dreza, Harvija Dž. Levina,[13] i Lin Terdžen.[14]
Lični život
Vikri je oženio Sesil Tompson 1951. godine. On je bio kveker i član skarsdejlskog Sastajališta prijatelja.[15] On je umro u Harisonu u Njujorku od zakazivanja srca 1996. godine.
Izabrani radovi
- "Counterspeculation, Auctions, and Competitive Sealed Tenders", Journal of Finance, 1961. The paper originated auction theory, a subfield of game theory.
- „Fifteen Fatal Fallacies of Financial Fundamentalism: A Disquisition on Demand Side Economics”. 5. 10. 1996.
- Arrow, Kenneth Joseph; Arnott, Richard J.; Atkinson, Anthony A.; Drèze, Jacques (1997). Public Economics: Selected Papers by William Vickrey. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-59763-0.
- Warner, Aaron W.; Forstater, Mathew; Rosen, Sumner M. (2000). Commitment to Full Employment: The Economics and Social Policy of William S. Vickrey . Armonk, N.Y: M.E. Sharpe. ISBN 978-0-7656-0633-4.
- Pavlina R. Tcherneva; Forstater, Mathew (2004). Full Employment and Price Stability: The Macroeconomic Vision of William S. Vickrey. Edward Elgar Publishing. ISBN 978-1-84376-409-0.
Reference
Literatura
Spoljašnje veze
- Nobel Laureate Biography of William Vickrey Архивирано на сајту Wayback Machine (2. децембар 2001)
- IDEAS/RePEc
- William S. Vickrey (1914–1996). The Concise Encyclopedia of Economics. Library of Economics and Liberty (2nd изд.). Liberty Fund. 2008.
- „William Vickrey”. JSTOR.