Kadiluk
Kadikuk (tur. kadılık, od kadı — „sudija” prema arap. qaḍā’ — „suđenje”), u Osmanskom carstvu bilo je područje sudijske vlasti jednog kadije (sudije). Kako su kadije, uz sudijsku vlast, bili nadležne i za vojnu i građansko-upravnu vlast, i kontrolu sprovođenja zakonitosti svih pravnih akata, kadiluk je bio stvarna upravna jedinica u Osmanskom carstvu.
Kadiluk se sastojao od više nahija, a više kadiluka obrazovalo je sandžak, najčešću i skoro redovnu upravnua jedinicu koja se nalazila između osnovnih redovnih upravnih jedinica, sandžaka i nahije.[1]
Poreklo reči
Kadiluk je po poreklu arapska reč od reči kadi — „kadija”, „sudija” i turskog nastavka — lik, i ima isto značenje, za sudijsku oblast i za samo kadijsko zvanje.[1]
Značenje reči
Reč kadiluk je služila za označavanje upravnog termin u sistemu turske upravne podele na područje na kojem se protezala stvarna i teritorijalna nadležnost jednog kadije. Kako su kadije u turskom državnom uređenju bile prvenstveno predstavnici pravosuđa, po tome je i kadiluk bila jedinica sudskog uređenja.[2]
Međutim kako su kadije u Turskoj imale vrlo široke čisto upravne nadležnosti, to je kadiluk kao teritorija na koju se protezala nadležnost jednog kadije bila prave upravna jedinica u svim oblastima u kojima je bilo muslimana.
Svaki kadiluk obuhvatao je veći ili manji broj nahija. A prema tome da li je brojčana snaga muslimanskog stanovništva u izvesnom području bila manja ili veća i kadluci su obuhvatali različite veličine teritorije.
Ako je u jednom sandžaku muslimansko stanovništvo bilo malobrojno, onda se teritorija kadiluka mogla da poklapa sa teritorijom čitavog sandžaka. U sudskoj praksi je bilo i čitavih sandžaka u kojima je postojao samo jedan kadiluk.[3][4]
Takođe teritorija jednog kadiluka, odnosno nadležnost kadija jednog kadiluka nije se morala poklapati ni sa granicama dotičnog sandžaka, nego je mogla da prelazi preko tih granica i da obuhvata nahije drugog sandžaka. Ako se u jednoj oblasti broj muslimanskog stanovništva povećavao-islamizacijom ili kolonizacijom onda se, paralelno sa tim procesom, uvečavao i broj kadiluka.[5]
Vidi još
Izvori
Literatura
- Felix M. Pareja, Islamologia, Roma, Orbis Catholicus, 1950.
- RoyalArk- Ottoman Turkey, su 4dw.net.
- Kaliduk, in CD-ROM v. 1.0, 1999.
- Lewis, Bernard, The Political Language of Islam, University of Chicago Press. 1991. ISBN 978-0-226-47693-3.., p.
- Wittek, Paul; & Heywood, Colin, translator, The Rise of the Ottoman Empire, Curzon Press. 2002. ISBN 978-0-7007-1500-8..
- Holt, Peter M., ed., The Cambridge History of Islam: Volume 1, The Central Islamic Lands, Cambridge University Press. 1970. ISBN 978-0-521-07567-1..
- Robinson, Chase, Islamic Historiography, Cambridge University Press. 2002. ISBN 978-0-521-62936-2..
- Іналджик Г. Османська імперія. Класична доба 1300—1600. К., 1998;
- Бушаков В. Кадилики і каймаканства в Кримському ханстві (XVIII ст.). «Східний світ», 1998, № 1—2;
- Крисаченко В.С. Історія Криму: Кримське ханство. К., 2000.