Ivan Ivanić
Ivan Ivanić (Bačko Gradište, Bečej, Austrougarska, 24. april 1867 — Beograd, Kraljevina Jugoslavija, 31. januar 1935)[1] bio je srpski diplomata i autor brojnih radova o etničkim grupama u Srbiji i na Balkanu. Pisao je i putopise u kojima je opisivao svoja putovanja po regionu Stare Srbije, naročito Kosovu, Metohiji i Albaniji.
Poreklo
Njegovi su starinom iz Srbobrana, gde su doselili u vreme seobe sa Arsenijem Crnojevićem.[2]
Karijera
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f8/%D0%93%D1%80%D0%BE%D0%B1_%D0%98%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%B8_%D0%94%D0%B5%D0%BB%D1%84%D0%B5_%D0%98%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%9B_%D0%BD%D0%B0_%D0%9D%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D0%BC_%D0%B3%D1%80%D0%BE%D0%B1%D1%99%D1%83_%D1%83_%D0%91%D0%B8%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%83%2C_%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0.jpg/250px-%D0%93%D1%80%D0%BE%D0%B1_%D0%98%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%B8_%D0%94%D0%B5%D0%BB%D1%84%D0%B5_%D0%98%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%9B_%D0%BD%D0%B0_%D0%9D%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D0%BC_%D0%B3%D1%80%D0%BE%D0%B1%D1%99%D1%83_%D1%83_%D0%91%D0%B8%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%83%2C_%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0.jpg)
Svoju diplomatsku karijeru je počeo kao sekretar u konzulatu Kraljevine Srbije u Prištini.[3] Kasnije je postao zamenik konzula pa konzul u Prištini i Skoplju (Kosovski vilajet).[4] Kasnije je imenovan na poziciju konzula u Bitolju (tada Bitoljski vilajet).
Učestvovao je i u javnim i u tajnim aktivnostima kojima je Kraljevina Srbija pomagala ustanke u Makedoniji usmerene protiv Osmanskog Carstva.[5] Svoju suprugu, Delfu, upoznao je u Skoplju u kojem je bila učiteljica u periodu između 1900. i 1903. godine. Ona je bila jedan od osnivača Kola srpskih sestara, organizacije čije osnivanje su predložili Ivan Ivanić i Branislav Nušić.[6] Nisu imali dece a njihova usvojena ćerka se zvala Ivanka.[7] Ivanka je po navodima Delfe Ivanić, bila Ivanova kćerka iz prvog braka, a imala je 4 godine kada su Ivan i Delfa stupili u brak.[8]
Ivanić je 1904. godine bio sekretar poslanstva Srbije u Carigradu. On i njegova supruga Delfa izabrani su tada jednoglasno za članove "Društva književnosti i nauke" u Carigradu. Njihovo članstvo je podrazumevalo da uzimaju učešća na društvenim sednica kada su mogli da govore o književnim i naučnim temama.[9]
Ivan Ivanić je 29. novembra 1912. postavljen na poziciju prvog guvernera Dračkog Okruga a njegova žena Delfa je vodila bolnicu u Draču.[10][11]
Ivanić se bavio i izdavanjem brojnih časopisa na srpskom jeziku. U aprilu 1887. postao je urednik časopisa „Sremac“.[12] Ivanić je bio jedan od dvojice (sa Milojkom Veselinovićem)[13] urednika prvih godišta kalendara „Vardar“."[14] Takođe je izdavao i časopis „Golub“ koji je 1905. godine objavljivan u Istanbulu i namenjen Srbima koji su živeli u Osmanskom Carstvu.[15] U dva navrata uređivao je i Carigradski glasnik.[16]
Ivanić je u svojim radovima o Kosovu, Makedoniji i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi iznosio svoja lična zapažanja koja su bila ocenjivana na različite načine od kasnijih istraživača.[17] Georgije Letić mu je bio bratić, njihove majke su bile rođene sestre.[18]
Kula Nebojša je po porodičnom predanju njihova. Imao je buran nacionalni i politički život u Ugarskoj i Srbiji. Bio je 32 puta zatvaran a jednu godinu je bio konfiniran u mestu rođenja. U emrigraciji je bio dva puta u Rumuniji i jednom u Rusiji, u Odesi 1884-1884. U Ugarskoj je zajedno vodio borbu sa Jašom Tomićem i Lazom Nančićem.[19] Prilikom srpskog oslobađanja Drača je u depeši napisao da je srpska konjica zagazila kod Drača u srpsko more i da se tu vojska zaklela da srpsko more neće nikada napustiti.[20]
Izabrana dela
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/00/O_Bunjevcima.jpg/250px-O_Bunjevcima.jpg)
- Iz tame života : pripovetke i crte. Beograd: Štamp. M. Jovanovića. 1891. OCLC 27606387.
- O Bunjevcima : povesničko-narodopisna rasprava. Subotica: Izdavalačka štamp. D. Petrovića. 1894. OCLC 26970392.
- Иванић, Иван (1899). Буњевци и Шокци у Бачкој, Барањи и Лици (историја, етнографија, култура, друштво, бројно и привредно стање, етничке особине) (PDF). Београд.
- Srbi u Ugarskoj i crkvena unija. Mita Lukić. Beograd: Štamp. Narodne Radikalne Stranke. 1889. OCLC 30566625.
- Иванић, Иван (1902). Из црквене историје Срба у Турској у XVIII и XIX веку. Београд-Нови Сад: Друштво Рад.
- Na Kosovu sa šara po Kosovu na Zvečan : iz putnih beležaka. Beograd: Izd. M. Arsenijevića. 1903. OCLC 27182629.
- На Косову ... Из путних бележака И. Иванића. (On Kosovo... From the travel notes of Ivan Ivanić. 1903. OCLC 560448685.
- Иванић, Иван (1906). Маћедонија и Маћедонци. 1. Београд: Савић и компанија.
- Иванић, Иван (1908). Маћедонија и Маћедонци. 2. Нови Сад: Учитељско деоничарско друштво.
- French, English and German bibliography, concerning Serbia and the Serbs,. London: Gale & Polden, ltd. 1907. OCLC 38782750.
- Geografija, kartografija, granice. (Geography, cartography, borders). Novi Sad: Knjižare Natoševića. 1908. OCLC 249763707.
- Rumuni u Maćedoniji i epiru. Istorija, kultura, statistika = Les Roumains de la Macedoine et l'Epire. Histoire, culture, statistique,. Novi Sad. 1909. OCLC 42392932.
- Srpske manastirske, seoske i varoške škole u Turskoj; Kultura Srpska u staroj Srbiji i Makedoniji od Xv do XX veka. Beograd. 1913—1914. OCLC 41989619.
Reference
Literatura
- Крестић, Василије (1980). Историја српске штампе у Угарској 1791-1914. Нови Сад: Матица српска.
- Milanović, Jasmina (2014). „Mabel Grujić i Delfa Ivanić — dobročiniteljke srpskog naroda” (PDF). Istorija 20. veka. 1: 9—26. Архивирано из оригинала (PDF) 22. 08. 2016. г. Приступљено 06. 09. 2016.