Eritritol
Eritritol ((2R,3S)-butan-1,2,3,4-tetraol) je šećerni alkohol (poliol) koji je odobren za upotrebu kao prehrambeni aditiv u Sjedinjenim Američkim Državama[2] i većini drugih zemalja. Njega je otkrio britanski hemičar Džon Stenhous 1848.[3] On se prirodno javlja u nekim vrstama voća i fermentisane hrane.[4] Na industrijskom nivou, on se proizvodi iz glukoze fermentacijom pomoću kvasca, Moniliella pollinis.[2] On ima 60–70% slatkoće stonog šećera, mada ima marginalnu kaloričnu vrednost od 0.2 kilokalorija po gramu (95% manje od drugih šećera). On ne utiče na nivo krvnog šećera; ne uzrokuje oštećenja zuba; parcijalno se spsorbuje u telu; i izlučuje se putem urina i izmeta. On je u manjoj meri sklon izazivanju gastričnih nuspojava u odnosu na druge šećerne alkohole, usled njegovog jedistvenog puta varenja.
![]() | |
Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv (2R,3S)-butan-1,2,3,4-tetraol | |
Identifikacija | |
3D model (Jmol) | |
ChEBI | |
ChemSpider | |
DrugBank | |
ECHA InfoCard | 100.005.217 |
E-brojevi | E968 (glazing agents, ...) |
KEGG[1] | |
UNII | |
| |
Svojstva | |
C4H10O4 | |
Molarna masa | 122,12 g·mol−1 |
Gustina | 1,45 g/cm³ |
Tačka topljenja | 121 °C (250 °F; 394 K) |
Opasnosti | |
NFPA 704 | |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
![]() ![]() ![]() | |
Reference infokutije | |