Univerzitet Stanford

приватни истраживачки универзитет у Станфорду, Калифорнија, САД
(преусмерено са Станфорд Универзитет)

Univerzitet Liland Stanford Džunior (engl. Leland Stanford Junior University), poznatiji kao Univerzitet Stanford (engl. Stanford University) ili Stanford (engl. Stanford)[10] privatni je univerzitet u Stanfordu, Kalifornija u Sjedinjenim Državama. Jedan je od najprestižnijih univerziteta na svetu.[11][12][13][14][15] Stanford je poznat po svojoj akademskoj jačini, bogatstvu, neposredna blizina Silicijumske doline, i on se rangira kao jedan od vrhunskih univerziteta u svetu.[16][17][18][19][20]

Leland Stanford Junior Univerzitet
Leland Stanford Junior University
Grb Univerziteta Stanford
MotoThe wind of freedom blows,[1] nem. Die Luft der Freiheit weht[1]
TipPrivatni istraživački univerzitet
Osnivanje1891 (1891)[2][3]
OsnivačLiland i Džejn Stanford
Endaument26,5 milijardi dolara (2018)[4]
Budžet6,5 milijardi dolara (2018-19)
PredsednikMark Tesier-Lavinj
ProrektorPersil Drel
Akademsko osoblje2.219[5]
Administrativno
osoblje

12.508[6] izuzimajući SHC
Broj studenata16.520
Preddiplomci7.083[5]
Postdiplomci9.437[5]
LokacijaStanford, Kalifornija, Sjedinjene Države
37° 25′ 42″ С; 122° 10′ 08″ З / 37.4282293° С; 122.1688576° З / 37.4282293; -122.1688576[7]
KampusPredgradski 8.180 acres (12,8 sq mi; 33,1 km2)[5]
Akademski semestarKvartal
BojeCrvena i bela[8]
         
Atletski nadimakKardinal
MaskotaNe postoji[9]
Sportske
afilijacije

NCAA divizija I FBS
  • Pac-12
  • IRA
  • PCCSC
  • MPSF
Veb-sajtwww.stanford.edu
Stanford на карти САД
Stanford
Stanford
Stanford на карти California
Stanford
Stanford
Lokacija u Kaliforniji

Stanford su 1885. osnovali bivši guverner kalifornije i senator Liland Stanford i njegova supruga Džejn Lejtrop Stanford (Jane Lathrop Stenford), kao uspomenu na njihovog sina Lilanda Stanforda mlađeg koji je umro od tifusa u Evropi nekoliko nedelja pre šesnaestog rođendana.[21] Škola je primila prve studente 1. oktobra 1891. godine,[2][3] kao koobrazovna ne nedenominacionaa institucija.

Univerzitet Stanford je bio izložen finansijskim poteškoćama nakon smrti Lilanda Stanforda 1893. i ponovo nakon što je znatan deo kampusa bio oštećen tokom zemljotresa u San Francisku 1906. godine.[22] Nakon Drugog svetskog rata, prorektor Frederik Terman je podržavao preduzetništvo nastavnog osoblja i diplomiranih studenata s ciljem izgradnje samodostatne lokalne industrije u onome što će kasnije postati poznato kao Silicijumska dolina.[23] Univerzitet je takođe jedna od najboljih institucija za prikupljanje sredstava u zemlji, i postao je prva škola koja je prikupila više od milijardu dolara u jednoj godini.[24]

Univerzitet je organizovan oko tri tradicionalne škole koje se sastoje od 40 akademskih odeljenja na dodiplomskom i diplomskom nivou i četiri profesionalne škole koje se fokusiraju na postdiplomske programe u oblastima prava, medicine, obrazovanja i biznisa. Studenti se takmiče u 36 univerzitetska sporta, a univerzitet je jedna od dve privatne ustanove u Diviziji I FBS Pac-12 konferenciji. Ovaj univerzitet je osvojio 118 NCAA timskih šampionata,[25] što je više od bilo kog drugog univerziteta. Stanfordski atletičari su pobedili na 512 pojedinačnih šampionata,[26] i Stanford je osvojio NACDA direktorski kup tokom 24 uzastopne godine, počevši od 1994–1995.[27] Osim toga, Stanfordski studenti i bivši učenici su osvojili 270 olimpijskih medalja uključujući 139 zlatnih medalja.[28]

Na Stanford se svake godine upiše oko 6.800 studenata osnovnih studija[29] i oko 8.000 studenata postdiplomskih studija iz Sjedinjenih Država i celog sveta.[30] Univerzitet se nalazi u Silicijumskoj dolini, a njegovi diplomci osnovali su kompanije kao što su Hjulet-Pakard, San Majkrosistems, NVIDIA, Jahu, Sisko, Silikon Grafiks i Gugl.[31]

Prema podacima iz aprila 2021. godine, 58 dobitnika Nobelove nagrade, 29 dobitnika Tjuringove nagrade,[note 1] i 8 dobitnika Fildsovih medalja bili su povezani sa Stanfordom kao studenti, alumni, nastavnici ili drugo osoblje.[52] Pored toga, Stanford je posebno poznat po svom preduzetništvu i jedan je od najuspešnijih univerziteta u privlačenju sredstava za nova preduzeća.[53][54][55][56][57] Alumni Stanforda su osnovali brojne kompanije, koje zajedno ostvaruju više od 2,7 biliona dolara godišnjeg prihoda.[58][59][60] Stanford je alma mater nekoliko svetskih lidera, uključujući 31. predsednika Sjedinjenih Država Herberta Huvera, aktuelnog premijera Ujedinjenog Kraljevstva Rišija Sunaka i grčkog lidera Kirijakosa Micotakisa. Univerzitet je takođe povezan sa 74 živa milijardera i 17 astronauta.[61] U akademskim krugovima, njegovi bivši studenti uključuju predsednike ili prorektore MIT-a, Jejla, Harvarda i Prinstona. Takođe je jedan od vodećih formirača Fulbrajtovih stipendista, Maršalovih stipendista, Gejts Kembridž stipendista, Rouds stipendista i članova Kongresa Sjedinjenih Država.[62]

Istorija

Univerzitet Stanford su osnovali Liland i Džejn Stanford 1885. godine, posvećen sećanju na Lilanda Stanforda mlađeg, njihovog jedinog deteta. Institucija je otvorena 1891. godine na Stanfordovoj prethodnoj farmi Palo Alto. Džejn i Leland Stanford su svoj univerzitet napravili po uzoru na velike istočne univerzitete, posebno Univerzitet Kornel u Itaki u Njujorku. Stanford je 1891. nazvan „Kornel Zapada“ zbog toga što su većina njegovih nastavnika bili bivši pripadnici Kornela, uključujući njegovog prvog predsednika Dejvida Stara Džordana i drugog predsednika Džona Kaspera Branera. Kornel i Stanford su bili među prvima koji su visoko obrazovanje učinili dostupnim, nesektaškim i otvorenim za žene i muškarce. Kornel je zaslužan kao jedan od prvih američkih univerziteta koji je usvojio to radikalno odstupanje od tradicionalnog obrazovanja, a Stanford je takođe to rano prihvatio.[63]

Sa arhitektonske tačke gledišta, Stanfordovi, posebno Džejn, želeli su da njihov univerzitet izgleda drugačije od istočnih, koji su često pokušavali da oponašaju stil engleskih univerzitetskih zgrada. Oni su precizirali u osnivačkoj donaciji[64] da zgrade treba da budu „kao stare kuće od ćerpiča iz ranih španskih dana; biće jednospratne; imaće duboka sedišta na prozorima i otvorene kamine, a krovovi će biti pokriveni poznatim tamnocrvenim crepom." Ovog se pridržavaju zgrade kampusa do danas. Stanfordovi su takođe angažovali renomiranog pejzažnog arhitektu Frederika Loa Olmsteda, koji je prethodno projektovao kampus Kornel, da dizajnira kampus u Stanfordu.[65]

Kada je Liland Stanford umro 1893. godine, nastavak postojanja univerziteta bio je ugrožen zbog federalne tužbe protiv njegovog imanja, ali Džejn Stanford je insistirala da univerzitet ostane u funkciji tokom finansijske krize.[66][67] Univerzitet je pretrpeo veliku štetu od zemljotresa u San Francisku 1906. godine; većina oštećenja je popravljena, ali nova biblioteka i fiskulturna sala su srušene, a neke originalne karakteristike Spomen crkve i Kvada nikada nisu obnovljene.[68]

Organizacija

Univerzitet Stanford je oslobođen plaćanja poreza, u privatnom je vlasništvu a njime upravlja Upravni odbor koji se sastoji od 34 člana. Članovi upravnog odbora se biraju na petogodišnji mandat a sastaju se pet puta godišnje. Upravni odbor takođe upravlja i nadgleda Stanfordski istraživački park, šoping centar, Cantor centar za vizuelne umetnosti, Medicinski centar Univerziteta Stanford i još mnogo povezanih medicinskih ustanova (uključujući i dečiju bolnica Lusil Pakard).[69]

Organizacione jedinice

Univerzitet je trenutno organizovan u sedam akademskih škola,[70] a to su:

  • Škola humanističkih nauka (sa 27 odela)
  • Škola za inženjerstvo (sa 9 odela)
  • Škola za energiju i zaštitu životne sredine (4 odela)
  • Škola prava
  • Škola medicine
  • Pedagoška škola i
  • Poslovna škola.

Škola prava, medicine kao i pedagoška i poslovna škola imaju organizovane samo diplomske studije dok ostale imaju i dodiplomske i diplomske studije.

Univerzitet Stanford je korisnik posebne klauzule kalifornijskog Ustava, koji izričito izuzima imovinu Univerziteta od plaćanja poreza, sve dok se imovina koristi u edukativne svrhe.[71]

Napomene

Reference

Literatura

  • Lee Altenberg, Beyond Capitalism: Leland Stanford's Forgotten Vision (Stanford Historical Society, 1990)
  • Ronald N. Bracewell, Trees of Stanford and Environs (Stanford Historical Society, 2005)
  • Ken Fenyo, The Stanford Daily 100 Years of Headlines (2003-10-01). ISBN 978-0-9743654-0-4.
  • Jean Fetter, Questions and Admissions: Reflections on 100,000 Admissions Decisions at Stanford (1997-07-01). ISBN 978-0-8047-3158-4.
  • Ricard Joncas; David Neumann; Paul V. Turner. (2006). Stanford University. The Campus Guide. Princeton Architectural Press. doi:10.1007/1-56898-664-5. 
  • Stuart W. Leslie, The Cold War and American Science: The Military-Industrial-Academic Complex at MIT and Stanford, Columbia University Press 1994
  • Rebecca S. Lowen, R. S. Lowen, Creating the Cold War University: The Transformation of Stanford, University of California Press 1997

Spoljašnje veze