Zika virus

Zika virus (ZIKV) je arbovirus iz porodice Flaviviridae i roda flavivirus, koji je odgovoran za pojavu Zika groznice kod ljudi. Ovo je ujedno i jedini arbovirus koji se prenosi seksualnim putem, dok još nije poznato da li se može preneti sa jedne na drugu osobu poput gripa.

Zika virus
Prikaz virusa na elektronskom mikroskopu; zika virus je obojen ljubičasto
Model zika virusa
Klasifikacija virusa
Grupa:Grupa IV ((+)ssRNA)
Porodica:Flaviviridae
Rod:Flavivirus
Vrsta:Zika virus

Virus je prvi put identifikovan 1947. godine kod nosilac virusa, majmuna iz šume Zika, po kojoj je virus dobio ime. Virus se u narednim decenijama široko rasprostanio u tropske regione Azije i Afrike.

U 21. veku Zika virus je odgovoran za veliku epidemiju Zika groznice na ostrvu Jap u Mikroneziji, gde je virusom bilo inficirao skoro tri četvrtine stanovništva ovog ostrva. Smatra se da se nakon ove epizotije, ZIKV u vidu epidemija različitog intenziteta sve više širio i tako osvajao nova područja. Trenutno hara Južnom i Latinskom Amerikom i na nekoliko karipskih ostrva (2016 godine). Svetska zdravstvena organizacija smatra da je razlog brzog širenja virusa taj što je bolest dospela na nova područja, u kojima stanovništvo nije steklo imunitet.

Prenosi ga ujed zaraženog komarca Aedes aegypti, koji je odgovoran i za širenje žute i denga groznice. Klinička slika Zika groznice slična je arbovirusnoj groznici. Kod odraslih osoba ZIKV izaziva groznicu i osip, glavobolju, bolove u mišićima mada može proći i bez simptoma, ali kod beba može dovesti do mikrocefalija, usled koje obim glave novorošenćeta iznosi manje od 32 cm, što ometa dalji razvoj deteta.

Istorijat

Virus se prvi put otkrivena u aprilu 1947. godine u makaki majmuna, koji su korišćeni tokom istraživanja žute groznice, u Zika šumi, na obalama jezera Viktorija na poluostrvu Entebe u Ugandi. Virus je ponovo izolovan u istoj šumi 1948.godine kod afričkih komarca (lat. Aedes africanus). Tako je utvrđeno da su vektori prenosa virusa komarci iz roda Aedes, što je nešto kasnije dokazano eksperimentalno i u laboratorijskim uslovima 1956. godine.[1]

Prvi slučajevi Zika groznice opisani su 1964. godine, potom četiri godine kasnije, 1968. godine, 1971. i 1975. godine, kada je Zika virus izolovan kod obolelih ljudi u Nigeriji.

Između 1951. i 1981. godine, dokazi infekcije izolacijom virusa ili traženjem tragova bolesti u serološkim analizama kod ljudi, otkriveni su u mnogim afričkim zemljama (Uganda, Tanzanija, Egipat, Centralna Afrička Republika, Sijera Leone, Gabon i Senegal) i Azije (Indija, Malezija, Filipini, Tajland, Vijetnam i Indonezija).[1] Genom virus sekvenciran je prvi put u 2006. godini.[2]

Epidemiologija

Rasprostranjenost ZIKV u Južnoj Americi (januar 2016)
  Više od milion potvrđenih slučajeva
  Manje od milion potvrđenih slučajeva

Prema podacima Američkih zdravstvenih zvaničnika, trenutno je Zika virus, identifikovan u 22 zemlje, koje se ujedno smatraju kao rizične. To su: Bolivija, Brazil, Kolumbija, Ekvador, El Salvador, Francuska Gijana, Gvatemala, Gvajana, Honduras, Meksiko, Panama, Paragvaj, Surinam, Venecuela, Barbados, Gvadelup, Haiti, Martinik, Martinjeves, Portoriko, Cape Verde i Samoa.

Pretpostavlja se kako su Kanada i Čile sigurni od virusa zbog odsutnosti komarca iz grupe Aedes aegypti. Takođe Zika još nije zabeležena u kontinentalnim delovima Sjedinjenih Američkih Država, ali je i ovaj deo SAD u velikom riziku.

Spoljašnje veze

Izvori

Spoljašnje veze