Isidor II Carigradski
Isidor II Ksantopulos (grčki: Ισίδωρος Β΄ Ξανθόπουλος; ? - 31. mart 1462) je bio patrijarh Carigrada od 1456. do smrti.
| Isidor II | |
|---|---|
| vaseljenski patrijarh Carigrada | |
| Crkva | Vaseljenska patrijaršija |
| Stolovanje završilo | 31. mart 1462 |
| Prethodnik | Gennadius Scholarius |
| Nasljednik | Joazaf I[1] |
| Lični detalji | |
| Smrt | 31. mart 1462 Istanbul |
O njegovom porijeklu i ranom životu se malo zna. Prezime dolazi od carigradskog manastira Xanthopoulon gdje se zamonašio, služio kao jeromonah a na kraju i njegov iguman.[2] Isidor je surađivao sa Genadijem Skolarijem za vrijeme Firentinskog koncila[3]. Kao i Genadije, okrenuo se protiv Firentinske unije i bio jedan od potpisnika dokumenta iz 1445. godine kojim se Unija osuđuje. [4] To mu je donijelo status jednog od duhovnih vođa pravovjernih pravoslavaca u Carigradu u vrijeme kada su posljednji bizantski carevi podržavali uniju sa katolicima. [3]
Nakon što je sredinom 1456. Genadije odstupio sa mjesta patrijarha, Isidor je izabran na njegovo mjesto. Izbor je potvrdio osmanlijski sultan Mehmed II .[5]
Na mjestu patrijarha je ostao do smrti [2] a naslijedio ga je Joazaf I.[1]