Seksualno zlostavljanje
Seksualno zlostavljanje, ponekad označeno kao uznemiravanje, nametanje je neželjena seksualnog ponašanja jedne osobe drugoj. Kada je nametanje izravno, kratkog trajanja ili nečesto, naziva se seksualnim napadom. Prijestupnik se naziva seksualnim zlostavljačem ili uznemiravateljem.[1] Pojam također obuhvaća svako ponašanje svake odrasle osobe prema djetetu radi seksualnog uzbuđivanja bilo odrasle osobe bilo djeteta. Ako je žrtva mlađa od dobi pristanka, riječ je o seksualnom zlostavljanju djece.
| seks i pravo | |
| socijalni problemi | |
| antiseksualizam • cenzura cirkumcizija • četvrt crvenih svjetiljaka devijantni seksualni odnos dob pristanka • etika • homofobija istospolni brak • javni moral miscegenacija (međurasni odnosi) norme • objektivacija pornografija • reproduktivna prava seks radi preživljavanja • striptiz | |
| specifični prekršaji (mogu se razlikovati među zakonodavstvima) | |
| preljub • bestijalnost • dječji grooming dječja pornografija • dječja prostitucija kriminalni prijenos HIV-a ženska genitalna mutilacija incest • svodništvo • prostitucija (prisilna) pedofilija • javna nepristojnost silovanje (statutarno • bračno) zavođenje • sexting seksualno zlostavljanje (dječje) seksualni napad • seksualno napastovanje ropstvo • sodomija • nasilje • zoofilija | |
| kategorije | |
| seksualnost • kazneno pravo • pravo | |
Seksualno zlostavljanje u braku
Seksualno zlostavljanje u braku oblik je kućnog nasilja. Kada zlostavljanje uključuje prisilni seks, tada predstavlja silovanje drugog supružnika, a ovisno o zakonodavstvu može također predstavljati napad.
Položaji moći
Seksualno neprimjereno ponašanje može se zbiti ondje gdje jedna osoba koristi položaj autoriteta kako bi primorala drugu osobu da se upusti u inače neželjenu seksualnu aktivnost. Primjerice, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu može uključivati zaposlenika koji je prisiljen na seksualnu situaciju iz straha od otkaza. Seksualno uznemiravanje u obrazovanju može uključivati studenta koji se podčinjava seksualnom nabacivanju autoritetne osobe u strahu od kažnjavanja, primjerice jer može dobiti neprolaznu ocjenu.
Nekoliko skandala seksualnog zlostavljanja uključivalo je zloporabu religijskog autoriteta i često prikrivanje među nezlostavljačima, uključujući slučajeve u južnjačkobaptističkoj religiji,[2] Katoličkoj crkvi, episkopalnoj religiji,[3] islamu,[4] Jehovinim svjedocima, Luteranskoj crkvi,[5] Metodističkoj crkvi,[6] Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana,[7] Fundamentalističkoj crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, ortodoksnom judaizmu,[8] ostalim ograncima judaizma[9] i raznim kultovima.
Seksualno zlostavljanje djece
Seksualno zlostavljanje djece oblik je zlostavljanja djece u kojemu se dijete zlostavlja radi seksualne gratifikacije odrasle osobe ili starijeg adolescenta.[10][11] Osim izravnog seksualnog kontakta, seksualno zlostavljanje djece također se zbiva kada se odrasla osoba nedolično razotkriva (svoje genitalije, ženske bradavice itd.) pred djetetom s namjerom da gratificira svoje seksualne želje ili da zaplaši dijete ili se s njim zbliži, da pita ili vrši pritisak nad djetetom da se ono upusti u seksualne aktivnosti, da prikazuje pornografiju djetetu ili koristi dijete za stvaranje dječje pornografije.[10][12][13]
Učinci seksualnog zlostavljanja djeteta uključuju krivnju i samooptuživanje, flashbackove, noćne more, nesanicu, strah od stvari povezanih sa zlostavljanjem (uključujući predmete, mirise, mjesta, posjete liječniku, itd.), probleme samopoštovanja, seksualnu disfunkciju, kroničnu bol, ovisnost, samoozljeđivanje, suicidalnu ideaciju, somatske tegobe, depresiju,[14] posttraumatski stresni poremećaj,[15] anksioznost,[16] ostale mentalne bolesti (uključujući granični poremećaj ličnosti)[17] sklonost reviktimizaciji u odrasloj dobi,[18] i tjelesne ozljede djetetu, među inim problemima.[19] Žrtve seksualnog zlostavljanja djece više od šest puta su sklonije samoubojstvu[20] i osam puta više sklonije ponovvnom pokušaju samoubojstva.[20] Zlostavljači su također skloniji počinjenju samoubojstva. Većina štete prouzročena žrtvama postaje vidljiva godinama nakon što se zlostavljanje zbilo.
Seksualno zlostavljanje od članova obitelji oblik je incesta i rezultira ozbiljnijom i dugotrajnijom psihološkom traumom, posebice u slučaju roditeljskog incesta.[21]
Približno 15% do 25% žena i 5% do 15% muškaraca bilo je seksualno zlostavljeno dok su bili djeca.[22][23][24][25][26] Većina počinitelja seksualnog zlostavljanja poznaje svoje žrtve; približno 30% srodnici su djeteta, a često su to očevi, ujaci, stričevi ili nećaci; oko 60% čine ostali poznanici poput obiteljskih prijatelja, pazitelj(ic)a ili susjeda; stranci su počinitelji u približno 10% slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. Većinu seksualnog zlostavljanja djece počinjavaju muškarci; žene počinjavaju približno 14% prijestupa prijavljenih protiv dječaka i 6% prijestupa prijavljenih protiv djevojčica.[22] Većina počinitelja koji zlostavljaju pretpubertetsku djecu su pedofili;[27][28] no ovaj malen postotak ne zadovoljava dijagnostičke kriterije za pedofiliju.[29]
Seksualno zlostavljanje ljudi s razvojnim poteškoćama
Ljudi s razvojnim poteškoćama često su žrtve seksualnog nasilja. Prema istraživanju, ljudi s poteškoćama izloženi su većem riziku viktimizacije seksualnog napada ili seksualnog zlostavljanja zbog pomanjkanja razumijevanja (Sobsey & Varnhagen, 1989). Stopa seksualnog zlostavljanja koje se zbiva ljudima s poteškoćama jest zaprepašćujuć, pa ipak većina ovih slučajeva ostaje neprijavljeno.
Seksualno zlostavljanje i manjine
Seksualno zlostavljanje velik je problem u manjinskim zajednicama. Godine 2007. hispanske žrtve bile su uključene u utvrđivanje masivnog slučaja seksualnog zlostavljanja koje je obuhvatilo Nadbiskupiju losangelesku Katoličke crkve.[30] Radi označivanja problema seksualnog zlostavljanja u afroameričkoj zajednici prestižna zaklada Leeway[31] dodijelila je potporu za razvoj www.blacksurvivors.org,[32] nacionalne online grupe za podršku i resursni centar za Afroamerikance koji su preživjeli seksualno zlostavljanje. Neprofitnu skupinu osnovala je 2008. godine Sylvia Coleman, Afroamerikanka koja je preživjela seksualno zlostavljanje i nacionalni ekspert za prevenciju seksualnog zlostavljanja.
Preživjeli
Pojam preživjeli (engl. survivor) ponekad se rabi za živuću žrtvu, čak i onu s nefatalnim posljedicama, radi ohrabrivanja i osnaživanja pojedinca u ozdravljenju, posebice ako se radi o živućoj žrtvi seksualnog zlostavljanja ili napada.[33] Primjerice, s tom su namjerom osnovane Mreža osoba koje su preživjele zlostavljanje svećenika i The Survivors Trust.
Među životinjama
Seksualno zlostavljanje utvrđeno je također među životinjama, primjericu među adelijskim pingvinima.[34]
Više informacija
|
Referencije
Preporučena literatura
- Sorenson, Susan B. (1997). Violence and Sexual Abuse at Home: Current Issues in Spousal Battering and Child Maltreatment, New York: Haworth Press. ISBN 1-56024-681-2.
- Leigh Ann Reynolds. "People with Mental Retardation & Sexual Abuse. The Arc Q & A", Arc National Headquarters, 1997.
- Baladerian, N. (1991). „Sexual abuse of people with developmental disabilities”. Sexuality and Disability 9 (4): 323–335. DOI:10.1007/BF01102020.
- Sobsey, D. (1994.). Violence and Abuse in the Lives of People With Disabilities: The End of Silent Acceptance? Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co. ISBN 978-1-55766-148-7
- Sobsey D. i Varnhagen, C. (1989.). "Sexual abuse and exploitation of people with disabilities: Toward Prevention and Treatment". U M. Csapo i L. Gougen (izd.) Special Education Across Canada (str. 199–218). Vancouver Centre for Human Developmental Research
- Valenti-Hien, D. i Schwartz, L. (1995.). "The sexual abuse interview for those with developmental disabilities". James Stanfield Company, Santa Barbara: California.
- White-Davis, Donna Lovers in the Time of Plague copyright 2009.
Vanjske poveznice
- seksualno zlostavljanje Arhivirano 2013-01-28 na Wayback Machine-u pri Open Directory Projectu
- seksualno zlostavljanje djece pri Nacionalnim zdravstvenim institutima