Proteinska kinaza
Proteinska kinaza je kinaza koja modifikuje druge proteine putem hemijskog dodavanja fosfatnih grupa na njih (fosforiliacijom). Fosforilacija obično rezultira u funkcionalnoj promeni ciljnog proteina (supstrata) usled promene enzimske aktivnosti, ćelijske lokacije, ili vezivanja za druge proteine. Humani genom sadrži oko 500 gena proteinskih kinaza i one sačinjavaju oku 2% svih ljudskih gena.[1] Proteinske kinaze su takođe prisutne kod bakterija i biljki. Do 30% od postojećih ljudskih proteina može biti modifikovano dejstvom kinaza. Poznato je da one regulišu većinu ćelijskih puteva, posebno one koji učestvuju u prenosu signala.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f9/Ch4_kinases.jpg/250px-Ch4_kinases.jpg)
Hemijska aktivnost
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d7/Inorganic-phosphate-3D-balls.png/200px-Inorganic-phosphate-3D-balls.png)
Hemijska aktivnost kinaze se sastoji od transfera fosfatne grupe sa nukleozid trifosfata (obično ATP) i njegovog kovalentnog vezivanje na jednu od tri aminokiseline koje imaju slobodnu hidroksilnu grupu. Većina kinaza deluje na obe serin i treonin, druge deluju na tirozin, i neke od njih (dualno-specifične kinaze) deluju na sva tri aminokiselinska ostatka.[2] Postoje takođe proteinske kinaze koje fosforilišu druge aminokiseline, npr. histidinske kinaze koje fosforilišu histidinski ostatak.[3]
Regulacija
Proteinske kinaze imaju sveobuhvatni i suštinski uticaj na ćelije, i stoga je njihova aktivnost strogo regulisana. Kinaze se uključuju i isključuju fosforilacijom (u nekim slučajevima samom kinazom - cis-fosforilacija/autofosforilacija), vezivanjem enzimskih aktivatora ili inhibitora, ili malih molekula, ili putem kontrolisanja njihove lokacije u ćeliji relativno na njihove supstrate.
Struktura
Katalitičke podjedinice mnogih proteinskih kinaza su visoko konzervirane, i znatan broj struktura je rešen.[4]
Eukariotske proteinske kinaze su enzimi koji pripadaju velikoj familiji proteina koja deli konzervirani katalitički domen.[5][6][7][8] Postoji više konzerviranih regiona u katalitičkom domenu proteinskih kinaza. U N-terminusu katalitičkog domena postoji glicinom-bogat segment u blizini aminokiseline lizin za koji je bilo pokazano da učestvuje u ATP vezivanju. U centralnom delu katalitičkoj domena, nalazi se konzervirana asparaginska kiselina, koja je važna za katalitičku aktivnost.[9]
Grupe proteinskih kinaza
Familija humanih proteinskih kinaza se deli u sledeće grupe:
- AGC kinaza - obuhvata PKA, PKC i PKG.
- CaM kinaza - sadrži kalcijum/kalmodulin-zavisne proteinske kinaze.
- CK1 - sadrži kazein kinaza 1 grupu.
- CMGC - sadrži CDK, MAPK, GSK3 i CLK kinaze.
- STE - sadrži homologe kvaščane Sterile 7, Sterile 11, i Sterile 20 kinaze.
- TK - sadrži tirozinske kinaze.
- TKL - sadrži tirozinskim-kinazama sličnu grupu kinaza.
Literatura
Spoljašnje veze
- Proteinske kinaze[mrtav link]
- Humane i mišje proteinske kinaze: klasifikacija i indeks Arhivirano 2011-04-30 na Wayback Machine-u
- Kinase.Com Arhivirano 2020-12-26 na Wayback Machine-u
- Kinaze/TIP Arhivirano 2013-05-12 na Wayback Machine-u
- AurSCOPE Kinase Database Arhivirano 2011-05-06 na Wayback Machine-u
- Kinasecentral Arhivirano 2008-06-09 na Wayback Machine-u
- Kolekcija Ser/Thr/Tyr specifičnih proteinskih kinaza Arhivirano 2004-06-13 na Wayback Machine-u
- KinMutBase: registar bolest-izazivajućih mutacija u domenu proteinskih kinaza Arhivirano 2006-05-02 na Wayback Machine-u
- Humani kinom
- UMich orijentacija proteina u membranama families/superfamily-63 - Orijentacije C1 domena
- UMich orijentacija proteina u membranama families/superfamily-47 - Orijentacije C2 domena