Mučnina

Za ostala značenja, vidi Mučnina (razvrstavanje).

Mučnina, tkđ. muka (lat. nauseanauzea), specifični je fiziološki i psihološki, osećaj nelagodnosti i gađenja u grlu, donjem delu grudnog koša i stomaku. Može se opisati kao osećaj povećanog pritiska[1] u želucu i najčešće je praćena povraćanjem.[2] Mučninu često prate i drugi simptomi kao što su:

Nauzea
lat.
Nausea
SpecijalnostGastroenterologija, emetology
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10R11
ICD-9787.0

Mučnina često nastaje kao psihička manifestacija akta povraćanja, ali i kao posledica mnogih psihičkih ali i organskih bolesti pojedinih organa (moždane duplje, grudne duplje, trbušne duplje – žučne kese, tankog i debelog creva, slepog creva, gušterače itd.).[1]U toku trovanja raznim hemijskim materijama, boravka u atmosferi sniženog atmosferskog pritiska (hipoksija), upotrebe alkohola, zloupotrebe droge, kafe, cigareta i za vreme lečenja brojnim lekovima, pojava mučnine je česta. Zbog sve veće upotrebe hemoterapija citostaticima mučnina je prisutna u 29% bolesnika na ovoj terapiji.[5][6] Ako se tome dodaju i brojne mučnine koje potiču od tumoroznog procesa, postoperativnih zahvata, radioterapije i/ili drugih procedura, pojava mučnine u bolesnika sa tumorom prisutna je u 10% do 90% slučajeva.[7]

Patofiziologija

Mučnina je svesno prepoznavanje podsvesnog nadražaja pojedinih područja kičmene moždine, koji je neposredno povezan sa centrom za povraćanje ili je sam njegov deo.[8]Mučnina nastaje nakon prerade informacija, odnosno aferentnih signala koji dolaze iz želuca preko parasimpatikusnih vlakana u koru velikog mozga, ali i iz nižih delova mozga. Ona će izostati ukoliko je povraćanje centralnog porekla, odnosno ukoliko ga ne izazivaju stimulusi iz želuca i drugih delova digestivnog trakta već nastaje pod uticajem impulsa iz centralnog nervnog sistema.[8]

Vidi još

Izvori