Kubaba

Kubaba (u Weidnerovoj "Kronici"; sumerski: Kug-Bau) je jedina kraljica koja se spominje u Sumerskom popisu kraljeva. Bila je vladarica Treće dinastije Kiša iz "Ranog dinastijskog III" perioda (cca. 2500-2330. pne.) u sumerskoj historiji, a Popis navodi da je vladala 100 godina. Popis također navodi da je prije svrgavanja vladavine En-Shaksha-Ane iz Druge dinastije Uruka, odnosno prije nego što je postala kraljica, bila gostioničarka.

"Kuća Kubabe" se spominje "u vladavini Puzur-Niraha, kralja Akshaka" (linija 38) u Weidnerovoj "Kronici", propagandističkom pismom koje je namjeravalo oltar Marduka smjestiti u raniji period: "Kubaba je dala kruh ribaru i dala vode, natjrala ga je da ponudi ribu Esagili" (linija 43). Vladavina joj se opisuje kao doba mira i obilje.

Oltari u njenu čast su se proširili po Mezopotamiji.^[1][2] U hurijskim oblastima se nazivala Kebat ili Hepat, odnosno bila je jedna od titula hurijske boginje-majke Hannahannah (od hurijske riječi hannah, "majka").

Kubaba je u kasnom hurijskom, odnosno ranom hetitskom periodu postala boginja-zaštitnica sirijskog grada Karkemiša. Relejfu, sada u Muzeju anatolijskih antikviteta u Ankari, pokazuju je kako sjedi, nosi cilindričnu kapu kao polos i drži okruglo ogledalo u jednoj te glavicu maka ili mogranj u drugoj ruci. Igra važnu ulogu u luvijskim i manje važnu ulogu u hetitskim tekstovima, uglavnom u religijskim ritualima.Prema Marku Munnu (Munn 2004), njen kult se kasnije proširio a ime bilo adaptirano u mnogim post-hetitskim državama Anadolije, od čega je nastala frigijska matar (majka) ili matar kubileya^[3] whose image with inscriptions appear in rock-cut sculptures.^[4] Frigijska boginja, s druge strane, ima malo zajedničkog s Kubabom, koja je bila suvereno božanstvo Sarda, Grcima poznata kao Kybebe.^[5]