Kirchhoffovi zakoni električnog kola
Kirhofovi zakoni (ili Kirhofova pravila) su dve jednačine koje opisuju očuvanje struje i napona u električnom kolu. Prvi ih je formulirao Gustav Kirchhoff 1845. godine.[1] Ove jednačine su nastavak radova Georga Oma[2][3] a prethode jednadžbama Maksvela.
Kirchhoffovi zakoni temeljni su zakoni električnih krugova i mreža i imaju široku primenu u elektrotehnici.[4] Oba Kirhofova zakona se mogu shvatiti kao oblik Maksvelovih jednačina u granicama niskih frekvencija (jednosmerna kola), a služe kao prva aproksimacija za naizmenična kola.[5]
Pri razmatranju složenijih razgranatih kola sa više kontura, potrebno je pored primjene Omovog zakona koristiti i Kirhofove zakone.[6]
Kirchhoffov zakon struje
Kirchhoffov zakon električnih struja (I Kirchhoffov zakon) na temelju principa konzervacije električnog naboja uvjetuje:
- U svakom čvoru električne mreže zbroj električnih struja koje ulaze u čvor jednak je zbroju struja koje izlaze iz čvora, odnosno:
Prvi Kirchhoffov zakon vrijedi i za izmjenične električne struje i mreže:
Kirchhoffov zakon napona
Kirchhoffov zakon električnih napona (II Kirchhoffov zakon) ustanovljava:
- Zbroj padova napona u zatvorenom strujnom krugu jednak je ukupnom naponu izvora: U=UR1+UR2+…URn, ili algebarski zbroj padova napona u zatvorenom strujnom krugu jednak je nuli: U-UR1-UR2-…URn=0, odnosno:
Drugi Kirchhoffov zakon vrijedi i za izmjenične električne napone i mreže:
Napomena: Drugi Drugi Kirhofov zakon se zasniva na pretpostavci da ne postoji promenljivo magnetno polje koje utiče na zatvorenu konturu, što nije primenljivo na naizmenična kola.[7]
Literatura
- Paul, Clayton R. (2001). Fundamentals of Electric Circuit Analysis. John Wiley & Sons. ISBN 0-471-37195-5.
Izvori
Vidi još
Spoljašnje veze
- Kirchhoff - Gesetze Arhivirano 2015-07-13 na Wayback Machine-u auf Schülerniveau (LEIFI)