Juventus F.C.

Klub je osnovan 1. novembra 1897. godine od strane grupe mladića u školi za književnost Massimimo D'Azeglio Lyceum u Torinu. Prvobitno je nosio naziv Sportski klub Juventus, ali je dvije godine kasnije promijenjen u Juventus Football Club (Fudbalski klub Juventus). 1900. godine se pridružio tadašnjem italijanskom nogometnom šampionatu. 1905. godine osvojen je prvi Scudetto^[5] a iste godine klub mjenja boje u današnje crno-bijele kao i njegov sportski automobil.

Naredne godine dolazi do razdora unutar ekipe i stvaranja današnjeg Torina te tako i velikog rivalstva. Juventus je bio jako pogođen ovim te tako naredni trofej dolazi tek 1926. godine nakon što ranije klub preuzima tadašnji vlasnik FIAT-a, Edoardo Agnelli. Od 1930. do 1935. godine klub osvaja pet uzastopnih titula. U isto vrijeme prelazi se na Stadio Comunale^[6]. Glavni igrači reprezentacije Italije u osvajanju Svjetskog prvenstva 1934. godine su došli upravo iz te generacije. Međutim, rana smrt Edoarda Agnellia dovodi do kraja zlatne ere i tako do II svjetskog rata ne uspijevaju povratiti dominaciju.

U periodu od 1943. do 1945. Juventus je morao izbaciti iz imena Football Club zbog projekta tzv. italijaniziranja tadašnjeg fašističkog režima u zemlji pa je tako klub je nosio ime Juventus Cisitalia. Cisitalia je bila kompanija tadašnjeg predsjednika Petra Dusia sa sjedištem u Torinu (u to vrijeme jedan od brendova FIAT-a).

Pod novim predsjednikom Giovanni Agnellijem dodaju se još dva Scudetta (sezone 1949/50 i 1951/52). 1958. godine Omar Sivori postaje prvi igrač u historiji kluba koji dobija nagradu za Evropskog fudbalera godine. U sezoni 1959/60 prvi put se osvaja dupla kruna^[7], pobjednika Serie A i Kupa Italije. Dugogodišnji kapiten Giampiero Boniperti se povlači i ostavlja rekord od 178 golova postignutih u Serie A, koji će se tek oboriti za 49 godina^[8].

U ovoj dekadi Serie A je osvojena još samo jednom u sezoni 1966/67. Međutim, već početkom 70-tih godina Juventus učvršćuje poziciju najtrofejnijeg italijanskog kluba. 13. jula 1971. na mjesto predsjednika dolazi Giampiero Boniperti i odmah osvaja prvo titulu. Sa igračima poput Čestmír Vycpáleka, Roberta Bettege, Franca Causia, Jose Altafinija i Gaetana Sciree liga se osvaja još pet puta do 1978. godine. Tih godina na trenersko mjesto dolazi Giovanni Trapattoni.

Još veći uspjesi dolaze pod njegovom trenerskom palicom. U sezonama 1980/81, 1981/82 i 1983/84 dodaju se još tri Scudetta na konto. Juventus poslije ove druge titule u nizu stavlja i drugu zlatnu zvijezdicu na dres^[9]. I danas je jedini klub u Italiji sa više od 20 titula. 1982. godine Paolo Rossi kao igrač Juventusa dobija nagradu za Evropskog igrača godine. Naredne tri godine: 1983, 1984 i 1985 Zlatnu loptu osvaja još jedan crno-bijeli; Michel Platini.

Platini je i Juventusu 1985. godine donio prvu titulu Lige prvaka, tadašnjeg Kupa šampiona pobjedom nad Liverpoolom (1-0). Ipak, ta utakmica će ostati zapamćena po velikoj tragediji kada je na Hayselu poginulo 39 navijača Juventusa.

Sa izuzetkom sezone 1985/86 i osvajanjem Serie A Juventus nije uspijevao doć do trofeja uslijed dominacije u domaćem i evropskom fudbalu Napolija i onda Intera i Milana. 1990. godine klub se seli na novoizgrađeni Delle Alpi.

Pred sezonu 1994/95 u klub dolazi Marcello Lippi. Pod njegovim vodstvom Juventus ponovo osvaja titulu Serie A nakon devet sezona i gubi finale Kupa UEFA. Počinje razdoblje kada je Juventus bez premca bio najbolji klub u Evropi. Ekipa 1996. osvaja titulu prvaka Evrope pobjedom nad Ajaxom. Naredne dvije sezone u Ligi prvaka dolaze do finala ali u oba navrata gube od Borussie Dortmund i Real Madrida. U sezoni 1998/99 Manchester Unitedje bio bolji u polufinalu i prošao nakon nevjerovatnog dvomeča. Uz to je dodan i Evropski Superkup 1996. godine te iste godine, tadašnji Toyota Kup (poput današnjeg Interkontinentalnog kupa). U istom periodu Serie A je osvojena dva puta.

Nakon povratka Lippija na mjesto trenera, klub osvaja domaće prvenstvo dvije godine zaredom; 2002. i 2003. godine. 2003. godine Juventus je ponovo poražen u finalu Lige prvaka od AC Milana nakon izvođenja penala.

U ljeto 2004. kao novi trener je predstavljen Fabio Capello. U naredne dvije sezone donosi dva nova Scudetta. Međutim, oni se oduzimaju zbog skandala o namještanju utakmica. Juventus dobija najveću kaznu i biva izvačen u Serie B uz ostale dodatne kazne. Dolazi do odlaska skoro svih većih zvijezda.

Oni koji su ostali, poput Alessandra Del Piera, Pavela Nedveda, Gianluigi Buffona i David Trezegueta vode tim kroz Serie B. Klub se odmah vraća u prvu ligu uprkos oslabljenom igračkom kadru i negativnim bodovima.

Od 2007. počinje rekonstrukcija tima koja nije dala neki bitniji rezultat. Najbolji uspjeh tima od 2007. do 2010. godine je bilo drugo mjesto u sezoni 2008/09. U ljeto 2010. godine na predsjedničko mjesto sjeda ponovo jedan Agnelli, Andrea. Prvi potez mu je bio dovođenje na mjesto trenera Luigi Delnerija.

Juventus u današnjim crno-bijelim dresovima i bijelom ili crnom šorcu igra od 1903. godine. Originalno, prvi dresovi su bili rozi sa crnom kragnom ali samo zbog pogrešne isporuke. Otac od jednog od tadašnjih igrača je bio zadužen za pranje ali je boja toliko izblijedila do 1903. godine da su se morali pronaći novi dresovi.

Tada je John Savage, engleski internacionalac, za svoju tadašnje ekipu ugovorio isporuku iz njegove domovine. Njegov prijatelj je živio u Notthingamu, i iz razloga što je bio pristalica Notts Countya nazad u Italiju isporučio crno-bijele dresove kakve je tradicionalno nosio Notts County. Od tada Juventus nosi iste boje s tim da su one kluba iz Torina nešto izraženije.

Službeni grb Fudbalskog Kluba Juventusa je imao nekoliko dizajnerskih korekcija od 20-tih godina prošlog stoljeća. Zadnja je urađena pred sezonu 2004/05. Sada je grb ovalnog oblika podijeljen u 5 dijelova. Unutar se nalazi tri crne šara i dvije bijele u kojima se nalaze naredni elementi; u gornjem dijelu napisano ime kluba na konkavnoj liniji zlatne boje koja predstavlja čast. U donjem dijelu je bijela silueta bika položenog na stari francuski štit; bik je simbol grada Torina.

Iznad crnog štita i siluete se nalazi kruna koja simbolizira Augusta Tourinorum, stari rimski grad koji je sada glavni grad regije Pijemont.

U prošlosti konveksna linija je bila plave boje (također simbol Torina). Ime kluba se nalazilo između te linije dole i druge konkavne linije iznad. Stari francuski grb i kruna su bile veće i žute boje. Tokom 80-tih godina u štitu se nalazio tadašnji emblem kluba, zebra u obliku crne siluete. Dvije zlatne zvijezdice koje predstavljaju osvojene titule Serie A su se nalazile u bijelim šarama iznad emblema Juventusa i konkavne i konveksne linije.

Tokom postojanja klub je dobio mnogo nadimaka. la Vecchia Signora (Stara dama) je najbolji primjer. Stara je dosjetka na samo značenje imena kluba što na latinskom jeziku znači mlad ^[19]. To je nastalo sredinom 30-tih godina i odnosilo se na broj godina tadašnjih najboljih igrača Juventusa. Dio dama je nastao prije 30-tih godina zbog načina kako su navijači bodrili svoj tim tada. Još jedan od nadimaka je la Fidanzata d'Italia (italijanska djevojka) zbog velikog broja navijača iz južne Italije (naročito iz Napulja i Palerma) koji su dolazili u Torino raditi za Fiat tokom 30-tih godina 20. stoljeća. Ostali upotrebljivaniji su i bianconeri (crno-bijeli), le zebre (zebre) zbog boje dresova te i gobbi' (grbavi), zato što stare dame kriva leđa.

Glavni članci: Juventus Arena, Delle Alpi i Stadio Olimpico di Torino

U prve dvije godine postojanja, Juventus je igrao na Parco del Valentinu i Parco Cittadelli. Poslije toga sve do 1908. mečevi su se odigravali na Piazza d'Armi Stadionu osim 1905. (godine osvajanja prvog Scudetta) i 1906. godine kada je tim igrao na Corso Re Umbertu.

Kasnije od 1909. do 1922. mjesto okršaja je bio Corso Sebastopoli Camp dok je u narednih 11 godina to bio Corso Marsiglia Camp. Na kraju 1933. presljeno je na Stadio Benito Mussolini (kasnije Stadio Olimpico) sagrađen za Mundijal 1934. godine u Italiji. U narednih 45 godina na njemu je odigrano 890 ligaških mečeva sve do 1990. godine. Onda je dobiven novi stdion, također sagrađen za potrebe Mundijala ali ovaj put onog 1990. godine, Delle Alpi.

Tu su sve domaće mečeve igrali od sezone 1990/91. pa do 2005/06. U augustu 2006. preselili su na Stadio Olimpico, renoviran za potrebe Zimskih Olimpijskih Igara u Torinu sa 27 500 sjedećih mjesta. U naredne tri godine planirano je proširenje kapaciteta za dodatnih 3 000.

Rekonstrukcija Delle Alpia je počela 2009. godine i trebala bi trajati će do proljeća 2011. godine, kada će se testirati kroz nekoliko prijateljskih mečeva prije sezone 2011/2012. Imat će 40.000 sjedećih mjesta, raspoređenih tako da će sa svakog mjesta vidljivost biti odlična i tako će se potpuno prepustiti čarima fudbalske igre. Na današnjem Delle Alpiju se najbliže mjesto nalazilo 28 metara od travnjaka, a novom će to biti najudaljenija tačka. Devet metara će od najbliže tačke na tribinama biti udaljen teren. Cijena renoviranja će iznositi oko 105 miliona eura a u proljeće je kompanija Sportfive otkupila prava ime novog stadiona.

Juventus je daleko najpopularniji klub u Italiji sa 12 miliona navijača, što iznosi oko polovine italijankih fudbalskih fanova. Također je i među najpopularnijim klubovima na svijetu sa oko 170 miliona pristalica (43 miliona u Evropi, naročito u mediteranskim zemljama gdje je dosta italijanskih izbjeglica). Procjenjuje se da čak 100 miliona fanova živi na Dalekom Istoku.

Uprkos svemu ovome, prosjek gledatelja na utakmicama Juventusa je tek oko 22 000, dosta niže od ostalih renomiranih evropskih timova. Razlog tome je najmanje navijača živi baš u Torinu dok je ogromna potražnja za domaćim kartama po cijeloj Italiji. Velika garda navijača živi na Siciliji odakle preovladavaju putnici na gostujuće utakmice.

Drughi, kako se naziva navijačka grupa koja bodri Juventus nema određeno političko opredjeljenje poput većine ostalih grupa u Italiji gdje se one djele na desnicu i lijevicu. Drughi se smatraju najmnogobrojnijom grupom u državi i nemaju dobre odnose ni sa jednom drugom grupom iz Italije kao ni sa nijednom u svijetu sem sa pristalicama Legije iz Varšave te ADO Den Haaga.

Juventus ima dva velika rivala. Tradicionalno najveći je Torino F.C., gradski rival. Njihov međusobni duel se popularno naziva Derby della Mole (Torinski derbi). Netrpeljivost je još prisutna od 1906. godine nakon što se Torino F.C. odvojio od Juventusa. Drugi vječiti rival je Internazionale iz Milana, glavnog grada susjedne pokrajine Lombardije. Ovaj duel se naziva Derby d'Italia (derbi Italije) i do Calciopoli skandala to su bile jedine dvije ekipe koji su cijelu historiju provele u Serie A. Rivalstvo je najviše bilo izraženo krajem 90- tih te posebno nakon povratka Juventusa u prvu ligu.

Također mečevi sa Milanom, Romom i Fiorentinom se željno očekuju svake sezone.

Od 7. listopada 2020.^[20]

Note: Zastave označavaju nacionalnost prema pravilima FIFA-e. Igrači mogu imati nacionalnost izvan FIFA pravila.

Br. Pozicija Igrač 1 G Wojciech Szczęsny 3 O Giorgio Chiellini (kapetan) 4 O Matthijs de Ligt 5 S Arthur 6 S Sami Khedira 7 N Cristiano Ronaldo 8 S Aaron Ramsey 9 N Álvaro Morata (na posudbi iz Atlético Madrida) 10 N Paulo Dybala 12 O Alex Sandro 13 O Danilo

Br. Pozicija Igrač 14 S Weston McKennie (na posudbi iz Schalkea 04) 16 O Juan Cuadrado 19 O Leonardo Bonucci (zamjenik kapetana) 22 S Federico Chiesa (na posudbi iz Fiorentine) 25 S Adrien Rabiot 28 O Merih Demiral 30 S Rodrigo Bentancur 31 G Carlo Pinsoglio 33 S Federico Bernardeschi 44 S Dejan Kulusevski 77 G Gianluigi Buffon

Juventus je imao mnogo predsjednika kroz svoju dugu historiju od kojih su neki bili i vlasnici kluba. Kompletna lista od 1897. godine:^[21]

Lista svih menadžera od 1923. godine kada je familija Agnelli preuzela klub pa do sada:^[22]

Name Nationality Years Jenő Károly 1923–1926 József Viola 1926 József Viola 1926–1928 George Aitken 1928–1930 Carlo Carcano 1930–1935 Carlo Bigatto Benedetto Gola 1935 Virginio Rosetta 1935–1939 Umberto Caligaris 1939–1941 Federico Munerati 1941 Giovanni Ferrari 1941–1942 Luis Monti / 1942 Felice Borel 1942–1946 Renato Cesarini 1946–1948 William Chalmers 1948–1949 Jesse Carver 1949–1951 Luigi Bertolini 1951 György Sárosi 1951–1953 Aldo Olivieri 1953–1955 Sandro Puppo 1955–1957 Ljubiša Broćić 1957–1959 Teobaldo Depetrini 1959 Renato Cesarini 1959–1961 Carlo Parola 1961 Gunnar Gren Július Korostelev 1961

Ime Nacionalnost Period Carlo Parola 1961–1962 Paulo Amaral 1962–1964 Eraldo Monzeglio 1964 Heriberto Herrera 1964–1969 Luis Carniglia 1969–1970 Ercole Rabitti 1970 Armando Picchi 1970–1971 Čestmír Vycpálek 1971–1974 Carlo Parola 1974–1976 Giovanni Trapattoni 1976–1986 Rino Marchesi 1986–1988 Dino Zoff 1988–1990 Luigi Maifredi 1990–1991 Giovanni Trapattoni 1991–1994 Marcello Lippi 1994–1999 Carlo Ancelotti 1999–2001 Marcello Lippi 2001–2004 Fabio Capello 2004–2006 Didier Deschamps 2006–2007 Giancarlo Corradini 2007 Claudio Ranieri 2007–2009 Ciro Ferrara 2009–2010 Alberto Zaccheroni 2010 Luigi Delneri 2010–2011 Antonio Conte 2011–2014 Massimiliano Allegri 2014–

Juventus je najuspješniji italijanski klub u 20. stoljeću i najuspješniji klub u historiji nogometa u toj zemlji. Osvojio je 32 puta nacionalni šampionat što je daleko najviše i drži rekord u broju uzastopnih Scudetta (pet, između 1930/31 do 1934/35). Također drže rekord po broju osvojenih titula Kupa Italije zajedno sa Romom (devet).

Imaju 58 službenih titula; 47 u Italijii 11 internacionalnih, što ga čini trećim klubom po uspješnosti u europskim takmičenjima (poslije Real Madrida i Milana). Na globalnom nivou, Juventus je šesti po uspješnosti kada se saberu sve titule u šest kontinentalnih asocijacija koje objedinjuje FIFA. Osvojili su i tri puta Kup UEFA čime djele taj rekord sa Liverpoolom i Internazionaleom.

Juventus je jedini tim u Italiji koji je zaslužio da nosi dvije zvijezdice na svom dresu (svaka jedna zvijezdica predstavlja 10 titula Serie A). Prvi put u nakon sezone 1957/58, a druga nakon sezone 1981/82. Također su prvi koji su stigli da dvaput osvoje duplu krunu (za nacionalni šampionat i nacionalni kup), u sezonama 1959/60 i 1994/95.

Jedini su klub koji je osvojio sva internacionalna takmičenja i prvi koji je osvojio tri glavna UEFA-ina takmičenja za šta je UEFA dodjelila specijalno prizanje Fudbalskom Klubu Juventusu.

Po FIFA-inoj listi najuspješnih klubova 20. stoljeća, Juventus je bio pozicioniran na 7. mjesto (najviše od italijanskih klubova). IFFHS je torinskom klubu dodjelio treće mjesto na listi najboljih svijetskih klubova u periodu od 1991-2009 poslije Barcelone i Manchester Uniteda.

Drže rekord po broju uzastopno dobijenih nagrada za najboljeg igrača Europe (četiri) koje su osvojili Michel Platini i Paolo Rossi u periodu od 1982 do 1985. godine. Također, šest od ukupno devet igrača koji su osvojili Kup Šampiona (UEFA Liga prvaka), Kup pobjednika kupova i Kup UEFA (Europsku ligu) su došla iz Juventusa.

Alessandro Del Piero je rekorder po broju nastupa u svim takmičenjima (6. aprila 2008. godine je srušio rekord Gaetana Sciree od 552 utakmice) kao i po broju nastupa u Seriji A (protiv Cagliarija 5. februara 2011. godine postavio novi rekord). Do tada rekorder je bio Giampiero Boniperti sa 444 nastupa.

10. januara 2006. godine Alessandro Del Piero je prestigao rekord Bonipertija, star 45 godina, od 182 gola u svim natjecanjima, a isto je to učinio i u okvirima Serie A 24. oktobra 2010. godine.

U sezoni 1933/34, Felice Placido je sa 31 golom u 34 utakmice postavio rekord kluba koji i danas traje kao igrač sa najviše golova u jednoj sezoni u Serie A. U svim takmičenjima rekorder je Ferenc Hirzer sa 35 golova u 26 nastupa (rekord za italijanski nogomet) i to još u sezoni 1925/26. Omar Enrique Sivori je sezone 1960/61 postavio rekord po broju postignutih golova u jednom meču, također italijanski rekord. Tada je postigao šest Internazionaleu.

Prva službena utakmica Juventusa u historiji je odigrana 1900. godine u okviru tadašnjeg italijanskog šampionata protiv Torinesea koji je pobjedio 1-0. Najveća pobjeda je ostvarena nad Centom 15-0 u sezoni 1926/27, u drugoj rundi Kupa Italije. Što se tiče Serie A najveće su ostvarili u sezoni 1928/29 rezultatom 11-0. Protivnici su bili Fiorentina i Fiumana. Najteži porazi u ligi su nanijeli Milan 1912. (1-8) i Torino 1913. godine (0-8).

Stara dama je italijanski rekorder po broju datih golova u jednoj sezoni; 106. U sezoni 1992/93 to su ostvarili u Serie A (59), Kupu Italije (16) i Kupu UEFA (31).

• Seria A: 33

1905; 1925-26; 1930-31; 1931-32; 1932-33; 1933-34; 1934-35; 1949-50; 1951-52; 1957-58

1959-60; 1960-61; 1966-67; 1971-72; 1972-73; 1974-75; 1976-77; 1977-78; 1980-81; 1981-82

1983-84; 1985-86; 1994-95; 1996-97; 1997-98; 2001-02; 2002-03; 2004-05; 2005-06; 2011-12; 2012-13; 2013-14; 2014-15

• Kup Italije: 9

1937-38; 1941-42; 1958-59; 1959-60; 1964-65; 1978-79; 1982-83; 1989-90; 1994-95

• Superkup Italije: 4

1995; 1997; 2002; 2003

• Serie B: 1

2006-07

• Interkontinentalni kup: 2

1985; 1996

• Kup šampiona/Liga prvaka: 2

1984-85; 1995-1996

• Kup pobjednika kupova: 1

1983-84

• Kup UEFA: 3

1976-77; 1989-90; 1992-93

• Superkup Europe: 2

1984; 1996

• Intertoto kup: 1

1999

Generalno, gledajući kroz historiju, Juventus je tim koji je dao najviše igrača italijanskoj reprezentaciji te je jedini domaći tim koji je od drugog održanog svjetskog prvenstva u Italiji 1934. godine imao svoje igrače u svakoj selekciji. Posebno su se isticali igrači iz dvije zlatne ere kluba; iz Quinquennio d'Oro u periodu od 1931. do 1935. godine te ere Ciclo Leggendario od 1972. do 1986. godine.

Liga (Kup) prvaka

Kup pobjednika kupova

Kup UEFA / Kup velesajamskih gradova

Evropski superkup

Interkontinentalni kup

Juventus F.C. na Wikimedijinoj ostavi

• Službena stranica kluba
• Stara dama