Cluj-Napoca
Cluj-Napoca čita se Kluž-Napoka (njemački: Klausenburg, mađarski: Kolozsvár) je grad na sjeverozapadu Rumunjske od 324,576stanovnika.[1]
Cluj-Napoca | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 46°46′N 23°35′E / 46.767°N 23.583°E | |
| Država |  Rumunjska |
| okrug | Cluj |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Emil Boc |
| Površina | |
| - Ukupna | 179.52 km²[1] |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Grad | 324,576[1] |
| - Gustoća | 1,808[1] |
| Vremenska zona | UTC+2 (UTC+3) |
| Poštanski broj | 400xyz |
| Pozivni broj | +40 x64 |
| Službene stranice www.primariaclujnapoca | |
| Karta | |
  Cluj-Napoca | |
Cluj je bio historijska prijestolnica Transilvanije, a današnji Cluj-Napoca je administrativni centar okruga (județ) Cluj[2], i treći po veličini grad u zemlji.
Geografske karakteristike
Cluj-Napoca leži u dolini rijeke Someşul Mic, udaljen oko 320 km sjeverozapadno od Bukurešta.[2]
U gradu živi značajna mađarska manjina, - točnije njih 49,565[3] pa je po tome drugi grad u Rumunjskoj.
Historija
Grad leži na istom mjestu na kojem se prostirao antička dačka - Napoca (latinski, čita se Napoka), koju su Rimljani pretvorili u municipijum.[2]
Tokom srednjeg vijeka grad se zvao - Culus, što se zna iz dokumenata iz 1173., ali je početkom 15. vijeka bioznan kao Cluj (rumunjski, čita se Kluž; vjerojatno iz Castrum Clus (latinski), male utvrde koja datira iz 1213). U to vrijeme bio je također poznat i po svom njemačkom imenu - Klausenburg, a i po mađarskom - Kolozsvár. Kao prosperitetni trgovački i kulturni centar, proglašen je 1405. - slobodan grad.
Nakon osnivanja Kneževine Transilvanije (osmanskog vazala) u 16. vijeku, Cluj je postao njena prijestolnica.[2] Nakon potpisivanja Karlovačkog mira - 1698. Cluj i čitava Transilvanija pripali su Habsburškoj monarhiji[4], pa je u 19. vijeku postao dio Ugarske.
Nakon Prvog svjetskog rata - 1920. grad s ostalom Transilvanijom, pripojen Rumunjskoj.Antičko ime grada - Napoca dodano je uz postojeći Cluj 1974.[2]
Privreda
Nakon uključenja u rumunjsku državu grad je doživio snažni industrijski napredak. U gradu se proizvode rashladniuređaji za industriju i domaćinstva, obuća i proizvodi od kože, porculan, cigarete i prehrambeni proizvodi.[2]
Znamenitosti i školstvo
Među brojnim historijskim spomenicima ističe se rodna kuća ugarskog kralja Matije Korvina (1458. - 1490.), Zatim katolička katedrala sv. Mihaela (1321. - 1444), jedna od najvećih gotičkih crkava u Rumunjskoj i Palača Bánffy podignuta u periodu 1773. - 1785., u kojoj se danas nalazi Muzej umjetnosti.[2]
U gradu djeluje Univerzitet Babeş-Bolyai, nekoliko tehničkih i stručnih instituta, kao što je Institut likovne umjetnosti Ion Andreescu, Konzervatorij Gheorghe Dima, i ekspozitura Rumunjske Akademije. Institut za speleologiju bio je prvi takve vrste u svijetu, a botanički vrt se smatra najbogatijim u Rumunjskoj.
Gradovi prijatelji
Izvori
Literatura
- The Ancient History of Herodotus (Translated by William Beloe) (1859). Derby & Jackson.
- Eutropius, Abridgment of Roman History (Translated by John Selby Watson) (1886). George Bell and Sons.
- Hitchins, Keith (2014). A Concise History of Romania. Cambridge University Press. ISBN 9780521872386.
- Pohl, Walter (2013). „National origin narratives in the Austro-Hungarian Monarchy”. u: Geary, Patrick J.; Klaniczay, Gábor. Manufacturing Middle Ages: Entangled History of Medievalism in Nineteenth-Century Europe. BRILL. str. 13–50. ISBN 9789004244870.
