Cleveland Browns
Cleveland Browns je profesionalni klub američkog nogometa koji se trenutno natječe u sjevernoj diviziji AFC konferencije NFL lige. Smješteni su u Clevelandu u Ohiu, a članovi NFL lige su od 1950. godine. Dosad su osvojili četiri naslova prvaka lige, sva četiri tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, prije ere Super Bowla. Domaće utakmice igraju na FirstEnergy Stadiumu. Brownsi su jedina momčad NFL lige koja nema zaseban logo na kacigama, a kao logo momčadi koriste samo narančastu kacigu bez ikakvih oznaka.
| Država | Ohio |
| Grad | Cleveland |
| Stadion | FirstEnergy Stadium (71.516 mjesta) |
| Službena stranica | http://www.clevelandbrowns.com/ |
| Vlasnik | Jimmy Haslam |
| Predsjednik | Alec Scheiner |
| Generalni menadžer | Michael Lombardi |
| Glavni trener | Mike Pettine |
| Koordinator napada | Kyle Shanahan |
| Koordinator obrane | Jim O'Neil |
| Koordinator specijalnih timova | Chris Tabor |
| Osvojenih prvenstava | AAFC: 1946., 1947., 1948., 1949. NFL: 1950., 1954., 1955., 1964. |
| Konferencijski naslovi | NFL American: 3 NFL Istočna: 8 |
| Divizijski naslovi | AAFC Zapad: 2 NFL Century: 3 AFC Central: 6 |
| Sezona u doigravanju | AAFC: 4 NFL: 24 |
Povijest kluba
AAFC
Cleveland Brownsi su osnovani 1945. godine te su bili jedni od osnivača AAFC lige koja se pojavila krajem 1940-ih. U klubu su tada igrale legende Brownsa, quarterback Otto Graham, offensive tackle Lou Groza, defensive linemean Bill Willis te linebacker i fullback Marion Motley. Brownsi su lakoćom osvojili sva 4 AAFC prvenstva od 1946. do 1949. Te zadnje 1949. godine, AAFC liga prestaje s radom, a Brownsi se zajedno s još dva člana lige, San Francisco 49ersima i Baltimore Coltsima, pridružuju NFL ligi.[1]
Dominacija u 1950-ima
Mnogi su sumnjali u uspjeh Brownsa u novoj, puno jačoj NFL ligi. Brownsi su ih razuvjerili već u prvoj utakmici koju su igrali protiv aktualnih prvaka lige Philadelphia Eaglesa, pobijedili su 35:10.[2] Sezonu su završili sa omjerom 10-2, a u finalnoj utakmici su pobijedili Los Angeles Ramse predvođene quarterbackom Normom van Brocklinom 30:28 i osvojili peto prvenstvo zaredom, od toga prvo kao član NFL-a.Brownsi odličnim igrama nastavljaju i iduće tri sezone i tri puta dolaze do finalne utakmice, gdje gube od Los Angeles Ramsa i dvaput od Detroit Lionsa. Brownsi već u iduće dvije sezone naplaćuju te poraze, te osvajaju prvenstva 1954. pobjedom nad Lionsima od čak 56:10 i 1955. pobjedom nad Ramsima 38:14. U svojih prvih deset sezona postojanja, momčad Clevelanda je sedam puta osvajala naslov.
Sezona 1956. je bila značajna po tome što su Brownsi počeli igrati sa zašitnim kacigama u koje je bio ugrađen radio odašiljač.[3] To je omogućavalo treneru da daje upute quarterbacku za vrijeme igre. Iako je povjerenik lige još iste sezone zabranio korištenje takve opreme, danas je njeno korištenje standard u ligi.
Era Jima Browna
Momčad na draftu 1957. bira fullbacka Jima Browna. Brown je nakon 9 sezona igranja za Brownse u NFL-u (1957.-1965.) općenito smatran najboljim running backom i jednim od najboljih igrača footballa u povijesti.[4] U osam od tih devet sezona je predvodio ligu po broju jarda probijanja, a 1963. je i postavio rekord od 1863 jarda probijanja u jednoj sezoni. Za vrijeme koje je on proveo u klubu, Brownsi osvajaju jedan naslov prvaka (1964. protiv Baltimore Coltsa predvođenih quarterbackom Johnnyem Unitasom) i dvaput se pojavljuju u finalnoj utakmici (1957. i 1965.). Do kraja šezdesetih, Brownsi dolaze još dvaput do finala (1968. i 1969.)
Počeci u AFC konferenciji
NFL liga se 1970. spaja s AFL ligom i Brownsi zajedno sa Pittsburgh Steelersima i Baltimore Coltsima prelaze u AFC konferenciju. Tamo u prve tri sezone dvaput ulaze u doigravanje, ali slijedi niz osrednjih sezona te ostaju bez doigravanja do kraja sedamdesetih.
1980-e i rivalstvo s Denver Broncosima
U osamdesetima slijedi novi uspon momčadi iz Clevelanda. Momčad u kojoj su igrali quarterback Bernie Kosar, tight end Ozzie Newsome i linebacker Clay Matthews ulazi pet puta zaredom u doigravanje od 1985. do 1989.. U tih pet sezona rađa se rivalstvo s Denver Broncosima quarterbacka Johna Elwaya, koji tri puta izbacuju Brownse iz doigravanja, svaki put u konferencijskom finalu. Do privremenog gašenja momčadi 1996., Brownsi ulaze u doigravanje još samo 1994, gdje ih u divizijskoj rundi pobjeđuju Pittsburgh Steelersi.
Od gašenja momčadi i ponovnog pokretanja do danas
Do preseljenja momčadi Brownsa u Baltimore dolazi 1996. Nova momčad, Baltimore Ravensi, dobiva igrače i stručni stožer, a u Clevelandu ostaje ime i pravo na povijest kluba.[5] Brownsi su se ponovno vratili u ligu 1999. sa novom momčadi. Međutim, do 2013. se pojavljuju u doigravanju samo jednom (2002.) i imaju samo dvije pobjedničke sezone (2002. i 2007.).
Učinak po sezonama od 2002.
| Sezona | Divizija | Regularni dio sezone | Uspjeh u playoffu | |||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Pobjede | Porazi | Neriješeno | Plasman | |||
| 2002. | AFC Sjever | 9 | 7 | 0 | 2. | došli do wild-card runde (poraženi od Pittsburgh Steelersa 36:33) |
| 2003. | AFC Sjever | 5 | 11 | 0 | 4. | |
| 2004. | AFC Sjever | 4 | 12 | 0 | 4. | |
| 2005. | AFC Sjever | 6 | 10 | 0 | 4. | |
| 2006. | AFC Sjever | 4 | 12 | 0 | 4. | |
| 2007. | AFC Sjever | 10 | 6 | 0 | 2. | |
| 2008. | AFC Sjever | 4 | 12 | 0 | 4. | |
| 2009. | AFC Sjever | 5 | 11 | 0 | 4. | |
| 2010. | AFC Sjever | 5 | 11 | 0 | 3. | |
| 2011. | AFC Sjever | 4 | 12 | 0 | 4. | |
| 2012. | AFC Sjever | 5 | 11 | 0 | 4. | |
| 2013. | AFC Sjever | 4 | 12 | 0 | 4. | |
Igrači
Trenutna igračka postava
Popis je ažuriran 18. veljače 2014.
| Popis igrača Cleveland Brownsa | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
Quarterbackovi
Probijači (running backovi)
Hvatači (wide receiveri)
Tight endovi
| Napadačka linija (offensive linemen)
Obrambena linija (defensive linemen)
| Linebackeri
Cornerbackovi
Safetyji
Specijalni timovi (special teams)
| ||||
Napomena: * - neograničeni slobodni igrač (agent), ** - ograničeni slobodni igrač (agent), *** - slobodni igrač s ekskluzivnim pravima
Članovi Kuće slavnih NFL-a
- Doug Atkins (u klubu od 1953. do 1954.)
- Jim Brown (1957. - 1965.)
- Willie Davis (1958. - 1959)
- Len Dawson (1960. - 1961.)
- Joe DeLamielleure (1980. - 1984.)
- Len Ford (1950. - 1957.)
- Frank Gatski (1946. - 1956.)
- Otto Graham (1946. - 1955.)
- Lou Groza (1946. - 1959., 1961. - 1967.)
- Gene Hickerson (1958. - 1973.)
- Henry Jordan (1957. - 1958.)
- Leroy Kelly (1964. - 1973.)
- Dante Lavelli (1946. - 1956.)
- Mike McCormack (1954. - 1962.)
- Tommy McDonald (1968.)
- Bobby Mitchell (1958. - 1961.)
- Marion Motley (1946. - 1953.)
- Ozzie Newsome (1978. - 1990.)
- Paul Warfield (1964. - 1969., 1976. - 1977.)
- Bill Willis (1946. - 1953.)
- Paul Brown (trener) (1946. - 1962.)