Barakiš

Barakiš ili Baraqish (arapski: براقش) je gradić na sjeverozapadu Jemena, udaljen oko 125 km [1]sjeverozapadno od glavnog grada Sane u Muhafazi Al Džauf. [1]

Barakiš
براقش
Pogled na ruševine Barakiša
Zemlja Jemen
RegijaArapski poluotok
Nadmorska visina1200
CivilizacijaMinejsko kraljevstvo
Barakiš na mapi Jemena
Barakiš
Pozicija Barakiša u Jemenu
Period postojanja4. st. pne. - 1960-ih
Koordinate: 16°0′N 44°48′E / 16.000°N 44.800°E / 16.000; 44.800

Historija

Barakiš je za antike bio poznat kao Jathil, prva prijestolnica Minejskog kraljevstva oko 4. st. pne.[2]Grci i Rimljani zvali su ga Athlula (ili Athrula) [3] u vrijeme kad je bio važna stanica na karavanskom Puta tamjana od Arapskog mora do Sredozemlja.

Barakiš je bio dobro utvrđen grad sa zidinama visokim od 8 do 14 metara, 57 tornjeva i dvoja gradska vrata. [1]Dobar dio kamenih zidina vidljiv je i danas, na kojima još uvijek ima jasno čitljivih minejskih natpisa.[2]

Najimpresivnije su ruševine minejskog hrama, koji se nalazi u južnom dijelu grada, on još uvijek ima 16 stupova i greda, ali se nezna kom božanstvu je bio namjenjen.[1]

Rimska vojska od 10 000 vojnika i 15 000 najamnika prefekta Egipta Aeliusa Gallusa zaustavila se u Barakišu 25. - 24. pne. na svom pohodu na Jemen. Oni su Barakišu ostali dulje vrijeme, jer su ostali zatečeni nedostatkom vode, iz njihovih vremena ostao je grob konjanika P. Corneliusa.[4]

Nakon propasti karavanskog Puta tamjana Barakiš je izgubio na važnosti, ali ostao je naseljen. Njegovi sve malobrojniji stanovnici, obnavljali su stare objekte i gradili nove na ruševinama starih sve do 1960-ih kad su ga posljednji stanovnici napustili. Danas ruševine Barakiša čuva vojska, od moguće devastacije.[2]

Jedna talijanska arheološka ekipa provodila je iskapanja u Barakišu, oni su iskopali jedan hram sa djelomično očuvanom kupolom, iskapanja su prekinuta zbog nedostatka novaca. [2]

Geografske karakteristike

Barakiš se nalazi oko 30 km sjeverno od Brane Marib[5], pored širokog kanjona Vadi Džaufa na brežuljku, do kojeg je moguće doći jedino terenskim vozilom.[5]

Izvori

Vanjske veze