Ankirini

ANK1, eritrocitski
Vrpčani dijagram fragmenta ankirin R membransko-vezujućeg domena.[1]
Identifikatori
SimbolANK1
Alt. simboliAnkyrinR, Band2.1
Entrez286
HUGO492
OMIM182900
PDB1N11
RefSeqNM_000037
UniProtP16157
Drugi podaci
LokusHromozom 8 p21.1-11.2
ANK2, neuronski
Identifikatori
SimbolANK2
Alt. simboliAnkyrinB
Entrez287
HUGO493
OMIM106410
RefSeqNM_001148
UniProtQ01484
Drugi podaci
LokusHromozom 4 q25-q27
ANK3, iz Ranvijerovih čvorova
Identifikatori
SimbolANK3
Alt. simboliAnkyrinG
Entrez288
HUGO494
OMIM600465
RefSeqNM_020987
UniProtQ12955
Drugi podaci
LokusHromozom 10 q21

Ankirini su familija adapterskih proteina koja posreduje pričvršćivanje integralnih membranskih proteina na spektrin-aktin bazirani skeleton.[2] Ankirini imaju vezujuća mesta za beta pod-jedinice spektrina i najmanje 12 familija integralnih membranskih proteina. Vezivanje je neophodno da bi se održao integritet plazmatičnih membrana i bi se fiksirali specifični jonski kanali, jonski izmenjivači i jonski transporteri u plazmatičnoj membrani.

Struktura

Ankirini sadrže četiri funkcionalna domena: N-terminalni domen koji sadrži 24 tandema ankirinskog ponavljanja, centralni domen koji se vezuje za spektrin, smrtni domen koji se vezuje za proteine sa ulogom u apoptozi, i C-terminalni regulatorni domen koji je visoko varijabilan među ankirinskim proteinima.[2]

Podtipovi

Ankirini su kod sisara kodirani sa tri gena (ANK1, ANK2 i ANK3). Svaki gen proizvodi više proteina putem alternativnog spajanja.

ANK1

ANK1 gen kodira ankirin R proteine. Ankyrin R je prvo karakterisan u ljudskim eritrocitima, gde se nazvan eritrocitni ankirin, ili band2.1.[3] Ankirin R omogućava eritrocitima da se odupru spoljašnjim silama koje na njih deluju u toku cirkulacije. Osobe sa smanjenim prisustvom ili defektivnim ankirinom R ispaštaju of oblika hemolitičke anemije nazvane nasledna sferocitoza.[4] U eritrocitima, ankirin R vezuje membranski skeleton sa Cl-/HCO3- jonskim izmenjivačom.[5]

Ankirin 1 vezuje membranski receptor CD44 sa inozitol-trifosfat receptor I citoskeletonom.[6]

ANK2

Naknadno, ankirin B proteini (proizvodi ANK2 gena[7]) su identifikovani u mozgu. Ankirin B i ankirin G proteini su neophodni za polarizovanu distribuciju mnogih membranskih proteina uključujući Na+/K+ ATPaze, naponski kontrolisani Na+ kanal i Na+/Ca2+ izmenjivač.

ANK3

Ankirin G proteini (proizvedeni ANK3 genom[8]) su identifikovani u epitelijskim ćelijama i neuronima. Genetska analiza širokih razmera sprovedena 2008. godine je ukazala na mogućnost ANK3 učešća u bipolarnom poremećaju.[9][10]

Literatura

Spoljašnje veze