Alen Bokšić

Alen Bokšić, (Makarska, 21. siječnja 1970.), bivši hrvatski nogometaš. Bio je jedan od ponajboljih svjetskih napadača u 1990.-ima.[2] Trenutačno je član stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije.[3]

Alen Bokšić
Osobne informacije
Puno imeAlen Bokšić
Rođenje21. siječnja 1970.
Makarska, Hrvatska
Klub
Trenutačni klubu mirovini
Pozicijanapadač
Juniorski klubovi
HNK Zmaj Makarska
Profesionalni klubovi*
GodinaKlubNastupi (golovi)
1987. - 1991.
1991. - 1992.
1992. - 1993.
1993. - 1996.
1996. - 1997.
1997. - 2000.
2000. - 2003.
HNK Hajduk Split
AS Cannes
Marseille
SS Lazio
Juventus
SS Lazio
Middlesbrough
0095 00(27)
0001 000(0)
0049 00(26)
0067 00(17)
0022 000(3)
0048 00(14)
0068 00(22)
Reprezentacija
1990.
1993. - 2002.
 JUG Jugoslavija do 21
Hrvatska
0001 000(1)[1]
0040 00(10)
Trenirane momčadi
2012. - Hrvatska (pom. trener)
Osvojene medalje
Nogomet
Europska prvenstva
SrebroRusija 1990.Jugoslavija do 21
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 25. kolovoza 2012..

Igračka karijera

Klupska karijera

Nogomet je počeo igrati u podmlatku makarskog Zmaja.[2] Bokšić je svoju uspješnu i bogatu karijeru počeo u splitskom Hajduku kojem donosi trofej pobjednika posljednjeg nogometnog kupa Jugoslavije 1991. godine. I to pogotkom novopečenom prvaku Europe, Crvenoj zvezdi na stadionu Partizana (ondašnjem stadionu JNA). U Hajduku je sveukupno odigrao 174 utakmice i postigao 60 pogodaka.[2] Kasnije karijeru nastavlja u klubovima Cannes, Olympique Marseille (1992./1993. je bila najuspješnija Bokšićeva sezona, postigao je 23 gola u francuskom prvenstvu i s klubom osvojio naslov prvaka Francuske i Lige prvaka), Lazio, Juventus i Middlesbrough.

Statistika u Hajduku[4]
NatjecanjeNastupiGolovi
Prvenstvo9527
Kup153
Superkup00
Međunarodne00
Splitski podsavez00
Ukupno11030

Prijateljske6430
Sveukupno17460

Prvi nastup za Hajduk ima protiv Čelika u Zenici 14. lipnja 1987., koju je Hajduk sa Varvodićem na branki izgubio sa 3:1, a gol za Bile postigao je Tipurić

Reprezentativna karijera

Bokšić je bio u sastavu reprezentacije Jugoslavije na svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, ali nije igrao ni na jednoj utakmici. Nakon osamostaljenja je nastupao za reprezentaciju Hrvatske, te je kao njezin član bio na europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj, te na SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Iako je Bokšić pomogao kvalificiranju reprezentacije na SP u Francuskoj 1998. odlučujućim golom protiv Ukrajine u dokvalifikacijama, ozljeda ga je spriječila u nastupu na samom prvenstvu, gdje je reprezentacija Hrvatske postigla svoj do tada najveći uspjeh u povijesti – 3. mjesto. Koliko je Bokšić bio važan član u reprezentaciji govori i činjenica da je postigao i odlučujući gol u posljednjoj utakmici kvalifikacija za SP 2002., kada je Hrvatska u Zagrebu pobijedila Belgiju s 1:0.

Trenerska karijera

Od srpnja 2012. godine član je stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije zadužen za napad i ofenzivne savjete.[3] 2012. godine upisao je Akademiju HNS-a te dok je ne završi posao u stručnom stožeru reprezentacije obavlja volonterski.[5]

Nogometno administrativna karijera

U travnju 2007. godine preuzeo je funkciju dopredsjednika splitskoga Hajduka kao legitimni nasljednik Branka Grgića, no Grgićevim odlaskom napustio je klub.

Priznanja

Individualna

  • Najbolji strijelac Francuske lige u sezoni 1992./93. (23 pogotka)[6]
  • Najbolji strani igrač u Francuskoj: 1993.
  • "Večernji list", Igrač godine: 1993.
  • Onze d'Or, Srebro, 1998.

Klupska

Hajduk Split

Marseille

Juventus

  • Serie A (1) : 1996./97.
  • UEFA superkup (1) : 1996.
  • Interkontinentalni kup (1) : 1996.

SS Lazio

  • Serie A (1) : 1999./00.
  • Talijanski kup (2) : 1997./98., 1999./00.
  • Kup pobjednika kupova (1) : 1998./99.
  • UEFA superkup (1) : 1999.

Reprezentativna

Jugoslavija

  • Srebrna medalja, UEFA Europsko do 21 Rusija 1990.[1]

Zanimljivost

  • Kada je prešao u Middlesbrough bio je u to vrijeme najplaćeniji igrač na svijetu.[2]

Izvori

Vanjske poveznice