Ahmose I

Glavni članak: Porodično stablo Osamnaeste dinastije Egipta

Ahmose je potekao iz tebanske Sedamnaeste dinastije. Njegov djed i baka, Tao I i Tetisheri, su imali najmanje dvanaestoro djece, uključujući Taoa II i Ahhotep. Brat i sestra su se, u skladu s tadašnjim egipatskim kraljevskim običajima, vjenčali; djeca su im bila Kamose, Ahmose I i nekoliko kćeri.^[9] Ahmose I je nastavio očevu tradiciju i oženio nekoliko svojih sestara, tako da mu je Ahmose-Nefertari postala glavnom suprugom.^[9] Imali su nekoliko djece, uključujući kćeri Meretamun B, Sitamun A i sinove Siamuna A, Ahmose-ankha,^[10] Amenhotepa I i Ramosea A^[11] (oznake "A" i "B" nakon imena su konvencije koje koriste egiptolozi kako bi razlikovali kraljevsku djecu i supruge s istim imenom). Također su možda bili roditelji Mutneferet A, koja je postala suprugom njegovog kasnijeg nasljednika Thutmosea I. Ahmose-ankh je bio Ahmoseov prijestonasljednik, ali je umro prije svog oca nedgje između Ahmoseove 17. i 22. vladarske godine.^[12] Ahmosea je umjesto toga naslijedio njegov najstariji preživjeli sin, Amenhotep I, s kojim je možda imao kratko suvladarstvo.

Ne postoji jasna granica, odnosno genealoški razlog koji dijeli 17. i 18. dinastiju. Historičar Manethon, koji je o starom Egiptu pisao za vrijeme Ptolemejske dinastije, smatrao je protjerivanje Hiksa i obnovu domorodačke vlasti nad cijelim Egiptom tako značajnim događajem, da je po njemu s Ahmeoseom počela nova dinastija.^[13]

Sukobi između lokalnih tebanskih vladara i kralja Hiksa Apepi Awoserrea su započeli u doba Taoa II Seqenenrea te se vodili, vjerojatno s manjim ili dužim prekidima, skoro 30 godina, sve do vladavine Ahmosea I. Tao II je vjerojatno ubijen u borbi s Hiksima, kao što sugeriraju rane na njegovoj mumiji, a njegov nasljednik Kamose (za koga se vjeruje da je bio Ahmoseov stariji brat) je napado i pljačkao zemlje oko Avarisa (današnja Tell el-Dab'a), glavnog grada Hiksa.^[14] Kamose je umro relativno mlad, s obzirom da mu je najkasnija vladarska godina 3. godina, te ga je naslijedio Ahmose I. Apepi je vjerojatno umro u isto vrijeme. Ne vlada konsenzus da li dva imena za Apepija označavaju razlilčite Apepije ili različita imena istog vladara, ali ako je riječ o različitim kraljevima, Apepi Awoserre je umro u isto doba kada i Kamose te ga je naslijedio Apepi II Aqenienre.^[7]

Ahmose je na prijesto došao kao dijete, te je njegova majka Ahhotep, služila kao regentica dok nije odrastao. Prema specifičnim opisima njenih titula, uključujući i onu "skrbnica Egipta", uspjela je konsolidirati tebansku vlast prije Ahmoseovog stupanja na prijestolje. Ako je Apepi Aqenienre uistinu bio nasljednik Apepija Awoserrea, onda se njegovo kraljevstvo svelo na područje Delte još u doba Ahhotepinog regenstva, jer mu se ime ne pojavljuje na spomenicima i artefaktima južno od Bubastisa.^[7]

Većina egiptologa vjeruje kako je Ahmose svoj konačni pohod protiv Hiksa započeo oko 11. godine svoje vladavine. U isto vrijeme na prijestolju Hiksa je Apepija smijenio njihov posljednji kralj Khamudi.^[8]

Događaji koji su doveli do osvajanja zemlje Hiksa su rekonstuirani na temelju nekoliko redaka na poleđini Rhindovog matematičkog papirusa, gdje se nalaze dnevnički zapisi.^[15]

Na temelju njih se došlo do zaključka da je Ahmose prilikom napada na Deltu primijenio specifičnu strategiju kojom se izbjegao direktan napad na Avaris. Egipatske snage su u Heliopolis ušle u julu, da bi se potom pomakle u istočni dio Delte i zauzele grad Tjaru u oktobru. Osvajanjem Tjarua,^[16] Ahmose je prekinuo komunikacije između Kanaana i Avarisa. To sugerira da je Avaris htio osvojiti uz pomoć blokade, te spriječiti dostavu pomoći i ljudstva Hiksima od njihovih sunardonjaka u Kanaanu.^[17]

Detalji o nastavku pohodu su rekonstruriani na temelju zapisa na zidzu grobnice jednog od suionika, Ahmosea, sina Ebane. Oni sugeriraju da je Ahmose I tri puta napadao Avaris, s time da je jednom morao gušiti pobunu u Egiptu. Četvrti put m je uspjelo osvojiti grad.^[18] Potom je Hikse istjerao tako što je tri godine opsjedao grad Sharuhen u Gazi te ga osvojio u 16. godini svoje vladavine.^[19][20]

Nakon što je porazio Hikse, Ahmose je nastavio vojne pohode, ovaj put na sjever u Siriju, i na jug u Nubiju.

Pohod poduzet u 22. godini vladavine je stigao do Djahyja u Levantu, a neki egiptolozi vjeruju da je čak dostigao Eufrat. Jedan od gradova za koje se zna da je došao pod udar Ahmoseove vojske je Kedem (u blizini Byblosa), prema ostrakonu u grobnici njegove supruge Ahmose-Nefertari.^[21]

Nema previše detalja o ovom pohodu, s obzirom da Ahmose, sin Ebane, u njemu nije sudjelovao i nije ga mogao opisati. Međutim, arheološka iskapanja južnog Kanaana i tragovi datirani u kasni 16. vijek pne. sugeriraju da Ahmose i njegovi neposredni nasljednici nisu imali namjere osvojiti Kanaan, nego prije svega uništiti gradove Hiksa i tako stvoriti svojevrsnu "sigurnosnu zonu", odnosno spriječiti da se stvori sila koja bi ikada više mogla ugrožavati Egipat.^[22]

Pohodi Ahmosea I su bolje dokumentirani. Nakon prvog nubijskog pohoda, lokalni velmoža Aata se pobunio protiv Ahmosea, ali je poražen. Sljedeću pobunu je vodi protutebanski egipatski velmoža po imenu Tetian, ali je i on poražen. Ahmose je tako ponovno uspostavio egipatsku vlast nad Nubijom i uspostavio upravno središte u Buhenu.^[8] Tom prilikom je Ahmose sistemom darova na svoju stranu privukao lokalne knezove.^[23]

Nakon što je ujedinio Gornji i Donji Egipat, Ahmose je gotovo odmah započeo s izgradnjom monumentalnih građevina. Ahmose je, prema nekim izvorima, u taj cilj utrošio desetinu svog nacionalnog proizvoda Egipta traditional gods,^[24], što je uključivalo i umjetnička djela. S druge strane, poraz Hiksa se dogodio pred sam kraj Ahmoseove vladavine, te se smatra da je program trajao samo sedam godina,^[25] odnosno da je većinu građevina dovršio njegov sin i nasljednik Amenhotep I.^[26]

Građevine i umjetnička djela iz perioda Ahmoseove vladavine su koristile mnogo finije materijale nego u doba Drugog prijelaznog perioda; to se obično tumači time da je povratak egipatske vlasti nad Deltom i Nubijom omogućio pristup novim sirovinama kao što su zlato i srebro iz Nubije, Lapis lazuli iz dalekih krajeva centralne Azije, cedar iz Byblosa,^[27] a na Sinaju su otvoreni rudnici tirkiza Serabit el-Khadim.^[28] Egipat je također ostvario i veze s Minojcima o čemu svjedoči nekoliko objekata, a Egipćani su Egej smatrali dijelom svog imperija.^[27] Ahmose je također otvorio kamenolome u Turi odakle se nabavljao vapnenac za spomenike, te koristio azijsku stoku iz Fenicije kako bi vukli kamenje, o čemu svjedoči napisi.^[29]

Umjetnički stilovi iz vladavine Ahmosea I su slični kraljevskom tebanskom stilu Srednjeg kraljevstva,^[30] a stele iz perioda su iste kvalitete.^[28] To neki tumače konzervativnim nastojanjem da se Egipat što je moguće više približi izgledu od prije Hiksa. Usprkos toga, postoje samo tri statue Ahmosea I: shabti, koji je danas u Britanskom Muzeju, vjerojatno iz njegove grobnice (koja nikad nije bila jasno određena), i dvije statue; jedna u Muzeju Metropolitan, druga u Kartumskom Muzeju.^[31]