Nalazi se na 15 km od Jagodine na starom putu za Kragujevac preko Dragocveta i Sabante. Reka Belica nastaje spajanjem Bešnjaje i Voljavice koje izviru u brdima Crnog Vrha.Protiče kroz Belicu pa jedna od legendi kaže da je selo dobilo ime po reci. Korito reke u delu koji protiče kroz Belicu popločano je kamenom "belutkom" preko koga teče biserno čista voda pa to može biti objašnjenje porekla imena reke i sela.
Reka Belica je sada u svom gornjem toku još uvek puna života. Ima potočne mrene, klena i krkuša kao i rakova.
Jedan ekološki projekat mogao bi da spase živi svet u gornjem toku reke Belice.
Okolna manja sela su Vrba, Slatina, Mišević, Donji Mišević, Lozovik i Staro selo.Meštani ovih sela i beličani se međusobno svi poznaju i veoma često su u bliskom srodstvu.
Danas selo ima stotinak uglavnom staračkih domaćinstava koja žive od zemljoradnje.
U blizini sela nalaze se ostaci srednjevekovnog grada koji se u narodu zovu "Jerinin grad" ili samo "grad" a pored temelji neke crkve. Veruje se da ovaj grad datira iz najranijeg perioda dolaska Slovena na Balkan i njihove hristijanizacije.Toponimi okolo su "Crkvina" "Logor" "Jevrejsko groblje". Seljaci su ranije u okolini pri obradi zemlje pronalazili razne vredne predmete. Sada je ta zemlja zapuštena a sam "grad" ostavljen raznim "istraživačima" koji se bave pljačkom starina.
Dolazak Josipa Pančića u Srbiju vezan je za selo Belicu.
Pedesetih godina 19. veka, Avram Petronijević, tadašnji ministar inostranih dela Srbije, u selu Belici je osnovao fabriku za proizvodnju stakla. Bila je to prva staklara na Balkanu ako ne i prvo industrijsko postrojenje. U Srbiji naravno nije bilo majstora koji znaju ovaj zanat te je on doveo majstore staklare iz Češke. Došli su sa svojim porodicama i naselili se oko fabrike. Na mestu gde je bila staklara sada je njiva ali zemlja svetluca od ostataka stakla a u starim domaćinstvima je moguće naći očuvane predmete proizvedene u toj staklari. Ima ih i u Zavičajnom muzeju u Jagodini.
Neko vreme po dolasku Čeha počeli su da obolevaju od neke bolesti pa i da im deca umiru. Uplašen da ga ne napuste majstori, Avram Petronijević je pisao Vuku Karadžiću u Beč i molio ga da mu nađe nekog lekara koji bi došao u Belicu kako bi lečio njegove radnike.
Vuk je poznavao Josipa Pančića koji je u to vreme nekako završio medicinu. Pristao je da dođe u Srbiju jer je bio bez posla. Zgrada u centru Belice koju meštani zovu "Stara škola" i u kojoj je bila njegova ordinacija kad je stigao u Srbiju postoji i danas.
Demografija
U naselju Belica živi 339 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 50,2 godina (47,1 kod muškaraca i 53,5 kod žena). U naselju ima 131 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,00.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.