Štefica Galić
Štefica Galić (Ograđenik, 1963.), fotografkinja, dugogodišnja glavna i odgovorna urednica portala Tačno.net.
| Štefica Galić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 1963. |
| Zanimanje | Gl. urednica portala Tačno.net (2010.-2023.) |
| Nagrade | Internacionalna nagrada Johann Philipp Palm 2018 za slobodu govora i medija |
Štefica Galić dugo godina bavila se fotografijom i stonim izdavaštvom (1981. - 2010.), a od 2010. do 2023. godine je bila na poziciji glavne i odgovorne urednice portala Tačno.net, koji promovira demokratske vrijednosti, slobodu govora, kritičko mišljenje, ideju pravednosti i jednakosti te zaštite ljudskih prava. Tačno.net oštro kritizira sve forme nacionalizma i šovinizma te se bori protiv etničkih i religijskih netrpeljivosti, regionalnih konflikata i kontrole medija[1]. Od septembra 2019. Štefica Galić je pod zaštitom njemačkog Bundestaga.[2]
Urednička i novinarska karijera
Portal Tačno.net uređuje od 2010. godine, a za to vrijeme napravila je veliki broj intervjua s brojnim intelektualcima s područja bivše Jugoslavije. Za portal je razgovarala sa Heni Erceg[3], Božicom Jelušić[4], fra Dragom Bojićem[5], Tomislavom Jakićem[6], Esadom Bajtalom[7], Markom Vešovićem[8], Milom Stojićem[9] i drugim. Koncem 2014. godine razgovarala je sa Edwardom Fergusonom, ambasadorom Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini[10], a u februaru 2015. godine objavila je intervju sa lingvisticom Snježanom Kordić.[11] U godini 2015., 2016. i 2017.l vodila je razgovore s nekim od vodećih intelektualaca na postjugoslavenskom prostoru, među kojima se može izvdvojiti intervju sa povjesničarom Draganom Markovinom[12], profesorom komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Edinom Pobrićem[13], književnikom Elvedinom Nezirovićem[14] i književnicom Božicom Jelušić[15], bosanskim franjevcem i publicistom Dragom Bojićem[16], kazališnim režiserom Oliverom Frljićem[17]. Povodom ukidanja Trga maršala Tita u Zagrebu i njegova preimenovanja u Trg Republike vodila je intervju sa uglednim novinarom i vanjsko-političkim savjetnikom bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, Tomislavom Jakićem[18]. Početkom 2018. godine intervjuirala je hrvatskog aktivistu i borca za ljudska prava Eugena Jakovčića.[19] Iste godine objavila je članak o aktualnom stanju u Bosni i Hercegovini.[20] 2019. je napisala tekst o ubojstvima civila u Ljubuškom 1993. godine.[21]
Napadi i kritike
Kao odgovorna i dosljedna uredničkoj politici portala, Štefica Galić izložena je čestim verbalnim napadima i prijetnjama, a u julu 2012. godine brutalno je fizički napadnuta[22][23][24] u krugu franjevačkog samostana i crkve Sv. Ante na Humcu u Ljubuškom od strane Vere Dedić koja je, godinu dana kasnije, odlukom Općinskog suda u Ljubuškom proglašena krivom zbog nasilja, vrijeđanja, zlostavljanja, drskog i bezobraznog ponašanja te ugrožavanja građanskog mira. Napad se dogodio dva dana nakon projekcije dokumentarnog filma "Neđo od Ljubuškog"[25] o njezinom pokojnom suprugu Neđi Galiću, koji je zajedno sa njom, tijekom rata pomagao sugrađanima bošnjačke nacionalnosti i borio se da ne odu u logor Heliodrom. Štefica Galić se godinu dana nakon ovog napada odselila iz Ljubuškog zajedno sa svojom obitelji.[26][27]
Početak 2015. godine u mostarskom trgovačkom centru obilježio je brutalni verbalni napad i izravne prijetnje upućene Štefici Galić i njezinom suradniku Ameru Bahtijaru[28][29][30]. Povodom napada očitovali su se i iz Udruženja BH Novinari i Linije za pomoć novinarima istaknuvši kako se napad ciljano ponavlja s namjerom zastrašivanja i prestanka rada portala[31]. Advokatski tim Linije za pomoć novinarima trenutno vodi 5 sudskih postupaka u vezi sa klevetničkim sadržajima i širenjem govora mržnje prema Štefici Galić, koji su uslijedili nakon prikazivanja filma "Neđo od Ljubuškog"[32]. Tri suda u BiH odbacila su tužbu i apelaciju urednice Štefice Galić za klevetu iznesenu u tekstovima na portalu Poskok.info. Kako je obrazloženo, nije riječ o kleveti i uvredi već o kritičkom mišljenju i vrijednosnim sudovima, a o čemu je Štefica Galić govorila za Radio Slobodnu Evropu[33] i Žurlan.info[34]. Početkom 2018. godine odbijena je prva apelacija Štefice Galić pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine u predmetu po tužbi za klevetu protiv internetskog portala Poskok.info.[35] O ovoj odluci na portalu Analiziraj.ba autor Mehmed Halilović napisao je da "ako i jedna bh. sudska presuda za klevetu zaslužuje da bude upućena Evropskom sudu za zaštitu ljudskih prava na provjeru, onda je to svakako ovaj predmet".[36] O odluci Ustavnog suda pisao je i novinar Boris Dežulović.[37]
U novembru 2016. godine prilikom pokušaja prijave neovlašteno postavljenih zastava tzv. Herceg-Bosne na ulicama Mostaramm tamošnji policijski službenici su joj psovali i prijetili. Prijavu nije predala jer, kako navodi, niko nije želio primiti prijavu.[38] Zastave koje su osvanule na dan obilježavanja godišnjice tzv. Herceg-Bosne, a koje su postavljene na rasvjetne stubove duž cijele ulice Kralja Tomislava, ponukale su mostarsku novinarku Šteficu Galić, da istraži ko stoji iza ovih radnji. Nakon što nije dobila informacije ni od gradskog vijeća, komunalnog preduezća i inspekcija, uputila se u policiju da prijavi neovlašteno postavljene zastave, no tamo je naišla na neugodnosti.[39] Povodom pravomoćne presude šestorici Hrvata u Haagu, (ne)prilikama u Mostaru i stanju u Bosni i Hercegovini, Galić je govorila za više medija, među kojima se izdvaja intervju iz decembra 2017. godine objavljen u Novostima[40] i u Novom listu.[41] Komentar je dala i za radio na njemačkom jeziku ARD[42] i BR.[43]
Nagrade
- Internacionalna nagrada Johann Philipp Palm za slobodu govora i medija (2018.)[44][45]
