Placozoa, bosanski: plakozoe ili plakozoi su koljenoživotinja, koje je opisao njemački zoolog Franz Eilhard Schulze (1840 - 1921). Posmatrao je male, ravna i pužuće životinje koja se nalazi u morskom akvariju Instituta za zoologiju, Graz (Austrija). Interpretirao ih je kao nove životinje povezane sa teorijom planula. Sadrži jednu vrstu, Trichoplax adhaerens, iako se sugerira da može biti do 100 vrsta, još uvijek nepoznatih [1].
To je vjerovatno najjednostavnija građevina životinja na našoj planeti. Živi u morskim vodama i izgleda kao sićušne pogača sastavljena od mnoštva ćelija. Penje se na stijene i jede sve alge koje žive na njima. Iako je organizam nešto složeniji od protozoa , nema nijedan specijalizirani organ. U početku se mislilo da je to larva neke životinje.
Trichoplax adhaerens je okruglasta morska životinja s tjelesnom šupljinom ispunjenom tekućinom pod pritiskom. Ono predstavlja vlastiti rub postojanja jer druga vrsta ovog taksona, Treptoplax reptans, koja je opisana 1896, od tada nije viđena.
Prvi uzorak koji je pronašao Schulze i nazvao Trichoplax adhaerens, etimološki znači "ploča sa dlačicama (cilijama) koja se lijepi". Tada su mnogi autori doveli u pitanje njegovo značenje, jer nikada nisu pronađeni u prirodi; pretpostavljeno da je to faza larve (ne odrasla jedinke) neke druge životinje (meduze]) ili spužve) koja je slučajno ušla u akvarij.
U 1971, Grell, protozoolog, pronašao je T. Adhaerens u slobodnoj prirodi, u Mediteranu i u Crvenom morua kasnije i Ivanov (1980]) u Kaspijskom moru. Dakle, radi se o kosmopolitskom obliku toplih voda, koji je urušio teoriju da je riječ o larvi.
Trichoplax nema diferencirane organe i većinu tkiva, mada se vjeruje da je nastao od životinja sa tkivima i organima. Ima ameboidno tijelo veličine 0,5 mm. Sastoji se od nekoliko ćelija koje se završavaju u jednoj slojevitoj treplji (ciliji) za kretanje. Obično dobro prijanja za podloge i obično se živi i u međuprostornom mediju. Hrani se apsorpcijom preko strukture koje hvataju hranu. Proizvodi ovule i spermu, ali nema spolnih organa. Primećeno je da se razmnožava bespolno.
S obzirom na njihovu jednostavnost, u početku se vjerovalo da su plakozoe najprimitivnije današnje životinje. Međutim, kada su otkrili da su njihove epitelne ćelije povezane vanćelijskim proteinskim spojnicama (dezmosomi), što se nalazi kod svih životinja osim pužva, predloženo je da su se plakozoa mogle pojaviti kasnije i može biti u podnožju filogenetskog stabla eumetazoa, kao što je prikazano u slijedećem kladogramu:[2]
Edward E. Ruppert, R. S. Fox, R. D. Barnes: Invertebrate Zoology – a functional evolutionary approach. ch. 5. Brooks/Cole, London 2004 (7th ed.), p. 94, ISBN0-03-025982-7
Richard C. Brusca, G. J. Brusca: Invertebrates. ch. 7. Sinauer Associates, Sunderland Mass 2002 (2nd ed.), p. 210, ISBN0-87893-097-3
V. J. Birstein: "On the Karyotype of Trichoplax sp. (Placozoa)." in: Biologisches Zentralblatt. Fischer, Jena – Stuttgart 108 (1989), p. 63, ISSN0006-3304
K. G. Grell, A. Ruthmann: "Placozoa." in: F. W. Harrison, J. A. Westfall (eds.): Microscopic Anatomy of Invertebrates. Vol. 2. Wiley-Liss, New York 1991, p. 13, ISBN0-471-56224-6
W. Jakob, S. Sagasser, S. Dellaporta, P. Holland, K. Kuhn, B. Schierwater: "The Trox-2 Hox/Para Hox gene of Trichoplax (Placozoa) marks an epithelial boundary." in: Development Genes and Evolution. Springer, Berlin 214 (2004), p. 170, ISSN0949-944X
Y. K. Maruyama: "Occurrence in the Field of a Long-Term, Year-Round Stable Population of Placozoa." in: The Biological Bulletin. Laboratory, Woods Hole Mass 206:1 (2004), p. 55.
T. Syed, B. Schierwater: "The evolution of the Placozoa – A new morphological model." in: Senckenbergiana Lethaea Schweizerbart, Stuttgart 82:1 (2002), p. 315, ISSN0037-2110
P. Schubert: "Trichoplax adhaerens (Phylum Placozoa) has cells that react with antibodies against the neuropeptide RFAmide." in: Acta Zoologica. Blackwell Science, Oxford 74:2, (1993), p. 115, ISSN0001-7272
T. Ueda, S. Koga, Y. K. Marayama: "Dynamic patterns in the locomotion and feeding behaviour by the placozoan Trichoplax adhaerens." in: BioSystems. North-Holland Publ., Amsterdam 54 (1999), p. 65, ISSN0303-2647
K. G. Grell: "Trichoplax adhaerens, F. E. Schulze und die Entstehung der Metazoen." ("Trichoplax adhaerens, F.E. Schulze, and the evolution of the metazoans") in: Naturwissenschaftliche Rundschau. Wiss. Verl.-Ges., Stuttgart 24 (1971), p. 160, ISSN0028-1050
Treptoplax reptans
F. S. Monticelli: "Treptoplax reptans n. g., n. s." in: Rendiconti / Accademia Nazionale dei Lincei, Roma, Classe di Scienze Fisiche, Matematiche e Naturali. Rome 2:5 (1893), p. 39, ISSN0001-4435
Trichoplax adhaerens
F. E. Schulze: "Trichoplax adhaerens n. g., n. s." in: Zoologischer Anzeiger. Elsevier, Amsterdam-Jena 6 (1883), p. 92, ISSN0044-5231