Aleksandar Obrenović (srpski: Александар Обреновић; 14. august 1876. - 11. juni 1903) bio je kralj Srbije od 1889. do 1903. godine, kada su on i njegova supruga, kraljica Draga, ubijeni od strane grupe vojnih oficira na čelu sa kapetanom Dragutinom Dimitrijevićem.
Aleksandar Obrenović je rođen 14. augusta 1876. godine kao sin kralja Srbije Milana Obrenovića i Natalije Keško, kćerkom moldavskog boljara. Rođen je u jednom porodilištu kojeg je lično finansirao kralj Milan. Brigu o mladom Aleksandru je isključivo vodio kralj Milan. Po odrastanju mladog kraljevića, kralj Milan je naredio da se pošalje na školovanje u Pariz. Zajedno sa mladim kraljevićem u Pariz su krenula kao pomoć dva istaknuta prijatelja dinastije Obrenović - Jovan Ristić i Kosta Protić, koji će kasnije postati namjesnici mladog kralja. Na Liceju je stekao solidno obrazovanje i naučio francuski i ruski jezik.
Aleksandar se vratio u Beograd 1887. godine i stalno se nalazio na dvoru, gdje su o njegovom obrazovanju brinuli guvernanti. Tu je naučio da svira klavir, piše poeziju, peca i ide u lov. Uglavnom se nalazio pod nadzorom svog oca kralja Milana Obrenovića.
Abdikacija kralja Milana i namjesnički režimuredi izvor
Nakon abdikacije njegovog oca Milana Obrenovića, trebalo je da Srbijom vlada Namjesništvo do njegovog punoljetstva. 1893. se proglasio punoljetnim, ukinuo Namjesništvo i preuzeo svu vlast u svoje ruke. Ovaj potez ga je načinio popularnim. Druga odluka, koja je duboko ozlojedila mnoge ljude, je bilo ukidanje slobodoumnog ustava iz 1888. i vraćanje apsolutističkog ustava iz 1869. Za vrijeme Aleksandrove vladavine, Srbija je bila u haosu. Režim je bio izuzetno nepopularan, državne finansije očajne. Činovnici po nekoliko mjeseci nisu primali plate, a državni aparat je bio veoma korumpiran. Partijske borbe su unosile mnogo nesloge, pa su se nekad završavali i fizičkim obračunima. Aleksandar nije bio dorastao teškoj i odgovornoj poziciji kralja Srbije. 1897. godine je doveo svog oca Milana u Srbiju. Milan nije ostao samo kao kraljev otac, već je dobio titulu vrhovnog zapovjednika vojske. Rusija je bila naročita nepovjerljiva zbog ove odluke, pošto je Milan bio poznati austrofil.
U maju 1903. u Srbiji dogodio se državni udar protiv kralja Aleksandra Obrenovića. Kralj i njegova supruga, kraljica Draga, ubijeni su i bačeni kroz prozor svoje sobe u dvorište. Udar je objavila grupa oficira srbijanske armije udružena u tajnu organizaciju "Ujedinjenje ili smrt", poznatiju kao Crna ruka. Ovaj atentat je izvršen zbog dubokog nezadovoljstva u narodu. Kralj Aleksandar je težio da postane apsolutni gospodar Srbije. Deset puta je mijenjao vladu, tri puta je mijenjao ustav, a jednom je nakratko uveo neustavno stanje. Nezadovoljstva je bilo i što se oženio i udovicom Dragom Mašin. Bila je starija od njega i sumnjivog morala. Nisu imali djece. Nakon smrti kralja Aleksandra, na tron Srbije je došla dinastija Karađorđević. Pripadnici te terorističke organizacije kasnije su učestvovali u pripremama atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu.