Vlado Georgiev

Rođen je u Dubrovniku 1976. godine, a odrastao je u Herceg Novom, a od sredine 1990-ih živi u Beogradu. Gimnaziju je završio kao izvanredni student. Majka Borka i otac Dragoljub odgojili su Vladu i njegovog desetogodišnjeg brata Sašu u skladu s tradicionalnim vrijednostima. Nisu bili sretni što je Vlado odabrao glazbu, ali željeli su da obavlja sigurniji posao. Prije pjevanja želio je postati jazz glazbenik. Neko je vrijeme svirao harmoniku, sintisajzer i klavir. Devedesetih se pjevač preselio u Beograd. Jedno je vrijeme živio s izbjeglicama u hotelu Turist u Sarajevskoj ulici, koji je bio jedan od najjeftinijih smještaja u glavnom gradu.

Vlasnik je glazbenog studija Barba koji se nalazi u Beogradu. Od rujna 2011. do siječnja 2013. bio je član žirija u glazbenom natjecanju Prvi glas Srbije na Prvoj srpskoj televiziji.^[2]

U studenom 2020. zabranjen mu je ulazak u Crnu Goru tijekom nemira u zemlji zbog "razloga nacionalne, odnosno unutarnje sigurnosti ili javnog zdravlja".^[3] Zabrana je ukinuta u siječnju 2021. nakon promjene vlasti u Crnoj Gori.^[4]

• Navika, 2001., Goraton
• Žena bez imena, 2003., Goraton
• Daljina, 2013., Barba Music

• Draga,^[5] duet s Rođom Raičevićem, 1997.
• Ako ikad ostarim,^[6] Sunčane Skale, 1998.
• Ne brže od života, duet s MC Niggorom (nekada Montenigers), 2000.
• Tropski bar, duet s Nigorom, 2001.
• Nisam ljubomoran, 2005., VG ART STUDIO
• Do svitanja, 2007., Barba Music
• Hej ti, 2009.
• Tebe žedan, 2017.
• Znam te najbolje, 2018.

• 1997. Sunčane skale, Herceg Novi – Draga
• 1998. Sunčane skale, Herceg Novi – Ako ikad ostarim, pobjednička pesma
• 2001. Zrenjanin – Tropski bar (s Igorom Lazićem – Nigorom Montenigersom)

• Ono kao ljubav (2010)
• Pevaj, brate! (2012)
• Vojna akademija 2 (2013)
• U potrazi za Dori (2016)