Valerij Kazakov
Valerij Nikolajevič Kazakov (rus. Валерий Николаевич Казаков, se rodio 26. listopada 1952. godine). Bjeloruski je i ruski književnik, znanstvenik, mecena i javna ličnost.
| Valerij Kazakov | |
|---|---|
| [[Slika:|220x300px]] | |
| Puno ime | Valerij Nikolajevič Kazakov |
| Rođenje | 26. listopada 1952. Mogiljev, Bjeloruska SSR, Bjelorusija |
| Književne vrste | roman, esej, poezija |
| Teme | život, ljubav, filozofija |
Važnija djela
| |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Biografija
Valerij Кazakov se rodio u Magiljovskoj oblasti, Bjelorusija. Posle svršetka škole radio je u Magiljovskoj fabrici liftova, a nakon toga služio je vojsku u Estoniji i Njemačkoj i svršio višu vojno-političku školu, a zatim Кnjiževni institut imena A.M.Gorkog. Vojni dopisnik novina Crvena zvezda, član Udruženja novinara. Radio je u Ruskom udruženju veterana Afganistana, Savjetu bezbjednosti Ruske Federacije, Administraciji Predsjednika Ruske Federacije, bavio se i znanstvenim radom i bio na aspiranturi na Bjeloruskom državnom sveučilištu. Pukovnik je u penziji. Doktor (kandidat) humanističkih znanosti.[1]
Književni rad
Autor je 28 knjiga proze i poezije, među njima su romani: „Sjen Goblina”, „Sluga najstarijeg demokratskog naroda”, „Crni mačor” i zbirka poezije „Prašnjavo sunce”. Napisao je i zbornike publicistike i proze: „Razbijeno zrcalo Кarabaha”, „Asfalt i seni” i „Samoudestrukcija”.[2] Piše na ruskom i bjeloruskom jeziku.[3] Кnjige V. Кazakova su prevedene na bjeloruski, poljski, srpski i druge jezike. Član je i Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Bjelorusije.[4]
Nagrade
Nagrađen je s tri ordena, dvadeset medalja i odlikovanja Ruske Federacije i Bjelorusije, kandidat humanističkih znanosti. Dobitnik državne nagrade Vlade Ruske Federacije u oblasti kulture. Laureat nagrade Pavla Makoviča Adamova.
Kazakov na Balkanu
U izdanju „Pegaza” u Bijelom Polju u Crnoj Gori 2009. godine izašao je Кazakovljev roman „Sjen goblina” u prijevodu s ruskog jezika Slavke Luković. U Beogradu je 2020. godine izašla zbirka pjesama Кazakova „Prašnjavo sunce” u izdanju Udruženja poetskih stvaralaca, u prijevodu s ruskog Dajane Lazarević.
Izvori
Literatura
- Prašnjavo sunce / Прашњаво сунце. Београд, Удружење поетских стваралаца, 2020.
- Sjen Goblina / Сјен гоблина. Бијело Поље, Пегаз, 2009.
- Svet i teni Valerija Kazakova / Свет и тени Валерия Казакова. Красная Звезда, 7.10.2008.
- Tvorcheskij vecher s Valerijem Kazakovym i Sibirskimi obgnjami / Творческий вечер с Валерием Казаковым и Сибирскими огнями, MyCity.by, Могилев, 18.09.2008.
- Sibirskie ogni v Zapadnoj Evrope / Сибирские огни в Западной Европе. Европа-экспресс №22 (534) 26.05. – 01.06.2008.
- Ignatova Elena. Hronika smuty. Zarubezhye zapiski / Игнатова Елена. Хроника смуты. Зарубежные записки, 2009, №19.
- Валерый Казакоў : « У любых абставінах заставацца чалавекам » : [гутарка з В. Казаковым] / Валерый Казакоў ; гутарыла Нэллі Зігуля // Лім. — 2016. — 5 лютага. — С. 9.
- Григорьева, Н. Встреча на малой Родине // Іскра. — 2008. — 16 жніўня. — С. 2.
- Дубровин, В. Валерий Казаков: « Чем дольше живу, тем больше сомневаюсь » // Веснік Магілёва. — 2008. — 12 сакавіка. — С. 7.
- « И это все о нем… » : [Валерий Казаков] // Іскра. — 2016. — 16 студзеня. — С. 6 : фото.
- Казакоў, В. «Лепшы «сюр» жыве ў рэальнасці!» : [Валерый Казакоў і яго творчасць] / Валерый Казакоў ; Маргарыта Дзяхцяр // Лім. — 2017. — 25 жніўня. — С. 12 : фота.
- Ладутько, К. Открыть, узнать — и понять : [о новом романе В. Казакова «Черный кот»] / Кирилл Ладутько // Звязда. — 2016. — 26 красавіка. — С. 16.
- Ладутько, К. Преемственность : традиции и будущее: [Межнународный симпозиум литераторов «Писатель и время» открылся в Минске, в списке приглашенных В. Казаков] / Кирилл Ладутько // Звязда. 2016. — 9 февраля. — С. 7.
- Максимова, Е. Живой портрет современника : [творческая встреча с Валерием Казаковым] / Елена Максимова // Веснiк Магiлёва. — 2016. — 6 января. — С. 10.
- Подарок от именитого земляка // Іскра. — 2018. — 5 ліпеня. — С. 3 : фото.