Tina Weirather

Tina je svoju skijašku karijeru započela tijekom listopada 2005. na Svjetskom kupu u dobi od 16 godina. Svoj prvi podij (drugo mjesto) ostvarila je 2. prosinca 2011. u kanadskom Lake Louiseu u utrci spusta. Upravo u toj sezoni skijašica je nanizala još četiri podija. Sljedeće godine, u Garmisch-Partenkirchenu vožen je peti superveleslalom sezone za skijašice u Svjetskom kupu. Ondje je Tina ostvarila svoju prvu pobjedu u karijeri.^[1] Sedam sezona nakon debija u Svjetskom skijaškom kupu, Christina Weirather popela se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja u jednoj utrci. Na relativno kratkoj stazi na Kandaharu, Lihtenštajnka je slavila s tijesnom razlikom od svega 12 stotinki ispred Amerikanke Julije Mancuso i slovenske predstavnice Tine Maze.^[1]

U prvom spustu sezone 2014. u američkom Beaver Creeku, Tina je bila druga, odnosno 47 stotinki sporija od Švicarke Lare Gut.^[2] Prosinac iz te sezone pokazao se kao iznimno uspješan za Lihtenštajnku. Međutim, nije sve išlo po planu. Naime, u Lake Louiseu je najprije diskvalificirana zbog sporne odluke FIS-a prema kojoj je izgubila plasman.^[3] Čelnici skijaške federacije su odlučili kako su njeni štitnici za ruke neregularni (iako je s njima već nastupala te je očito da joj ne donose prednost u skijanju).^[3] Sljedeći dan, očigledno inspirirana dvojbenom diskvalifikacijom, Tina je odlično skijala u utrci spusta što joj je donijelo drugo mjesto.^[3] Isti rezultat ostvarila je na toj stazi i na utrci superveleslaloma. Pobjeda joj je izmakla za gotovo minimalnih tri stotinke sekunde.

Nakon tjedan dana slavila je u St. Moritzu s vremenom od 1:17.38 što joj je ujedno i druga pobjeda u karijeri.^[4] Uskoro je uslijedila i treća, i to u francuskom Val-d'Isèreu.^[5] U tamošnjoj utrci veleslaloma bila je nedodirljiva za svoje protivnice.

Skijašica je krajem siječnja 2014. osvojila tri postolja u utrkama voženim u talijanskoj Cortini d'Ampezzo. Svoju četvrtu pobjedu, odnosno prvu u spustu, skijašica je ostvarila 7. ožujka 2015. u Garmisch-Partenkirchenu.^[6][7]

Do svoje pete pobjede i prve u sezoni 2016., Tina je stigla u talijanskom La Thuileu gdje je bila najbrža u veleslalomu na stazi Franco Berthod koja je zadala dosta problema nekolicini drugih skijašica.^[8] Nakon tri godine, Weirather je ponovno slavila u veleslalomu voženom u St. Moritzu.^[9]

Svoj Mali kristalni globus u superveleslalomu osvojila je nakon pobjede u zadnjoj utrci sezone u Aspenu.^[10] Tamo je za 35 stotinki sekunde bila brža od drugoplasirana Slovenke Ilke Štuhec, pa je Lihtenštajnka za svega pet bodova u ukupnom poretku osvojila naslov ispred Mariborčanke.^[10] Za Weirather je to prvi mali globus u karijeri, a Štuhec je propustila priliku da osvoji već treći te sezone, nakon što je bila pobjednica u alpskoj kombinaciji i spustu.^[10] Tinino vrijeme od 1:11.66 niti jedna natjecateljica nije uspjela nadmašiti a uz mali kristalni globus osvojila je i srebro u Svjetskom skijaškom prvenstvu pa bi se ta sezona mogla nazvati krunom njene dosadašnje karijere.^[11]

Nakon lošeg plasmana na Olimpijadi u Torinu, Tina se dva puta ozljeđivala uoči samih Olimpijskih igara u Vancouveru i Sočiju.^[12] Međutim, na igrama u Pyeongchangu uspjela je osvojiti medalju, i to broncu u superveleslalomu.^[13][14] Na toj utrci je Čehinja Ledecká napravila senzaciju igara jer je kao outsiderica osvojila zlato a razloga za slavlje imala je i Tina.^[15] Razlog tome je bronca kojom se pridružila svojoj majci Hanni Wenzel i ujaku Andreasu Wenzelu kao treća osvajačica olimpijskog odličja u obitelji.^[15] Majka Hanni je osvojila dva zlata, srebro i broncu, a ujak Andreas srebro i broncu.^[15] Time je ta obitelj doprinijela u osvajanju sedam od ukupno deset medalja koje je ova mala kneževina osvojila u povijesti na olimpijskim igrama.^[15] Njena medalja je ujedno i prva za Lihtenštajn nakon trideset godina čekanja odnosno nakon igara u Calgaryju 1988. i uspjeha Paula Frommelta u slalomu.^[16]

• Službena web stranica skijašice