Nicolás Maduro
Nicolás Maduro Moros, (Caracas, 23. studenog 1962.), predsjednik je Venezuele od 5. ožujka 2013., kada je naslijedio Huga Cháveza poslije njegove smrti. Maduro pobjeđuje kasnije na predsjedničkim izborima u Venezueli iste godine. Obnašao je i dužnost zamjenika predsjednika od listopada 2012. pa do ožujka 2013.
Nicolás Maduro | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | 23. studenog 1962. Caracas, Venezuela |
Stranka | Ujedinjena Socijalistička stranka (2008 - ) Pokret za petu republiku (1997 - 2008) |
Zanimanje | vozač autobusa, političar |
predsjednik Venezuele | |
5. ožujka 2013. – | |
Prethodnik | Hugo Chávez |
Maduro je prije obnašao dužnost ministra vanjskih poslova Venezuele od kolovoza 2006. do siječnja 2013. Opisivan je kao vozač autobusa koji je postao vođa sindikata, član parlamenta, ministar vanjskih poslova i na kraju "najsposobniji član vlade u političar u Chávezovom najužem krugu".[1]
Maduro je dekretom upravljao Venezuelom tijekom dužeg razdoblja od 2013.[2] do 2016.[3][4][5]
Neuspjela ekonomska politika i padajuće cijene nafte dovode do opadanja životnog standarda u državi što je prouzročilo prosvjede koji su se u 2016. pretvorili u svakodnevne nemire.[6]
Oporba je 2015. imala većinu u narodnoj skupštini i 2016. započinje proces opoziva predsjednika Madura, kako bi ga smijenili. Vrhovni sud, izborno tijelo i vojska bili su pak vjerni Maduru.[7]Kada je oporba pobijedila na izborima za narodnu skupštinu, skupština u odlasku postavila je 13 novih poslanika u venezuelanski vrhovni sud koji su bili odani Maduru.[8] Za razliku od svog prethodnika, vojska je bila glavno Madurovo uporište.[9]
Tijekom svog predsjedničkog mandata, vojna sila koja je bila na njegovoj strani je znatno ojačala, dok je oporba postala popularna u narodu.[10] Venezuela je nabavila stotine oklopnih transportera, od kineske tvrtke Norinco, koji se mogu upotrebljavati pri političkim protestima.[11][12]
23. siječnja 2019. predsjednik Narodne skupštine Juan Guaidó proglašen je privremenim predsjednikom tog tijela. Guaidó je odmah priznat kao legitimni predsjednik od strane nekoliko zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države i organizaciju Lima koja se sastoji od 14 američkih država. Maduro je osporio Guaidóovu tvrdnju i prekinuo diplomatske odnose s nekoliko zemalja koje su priznale Guaidóov zahtjev. SAD je poslao tone pomoći u Kolumbiju i Brazil na granicu s Venezuelom, a Maduro je takvu pomoć odbacio, rekavši da je riječ o "zamaskiranom" pokušaju SAD-a da izvrši invaziju na njegovu zemlju te računa na pomoć svojih saveznika Rusije i Kine.[13]