Margareta Ugarska
Sveta Margareta Ugarska (Klis, 27. siječnja 1242. – Margitin otok, Budimpešta, 18. siječnja 1270.) - svetica, časna sestra, ugarsko-hrvatska princeza, kći ugarskoga kralja Bele IV. i bizantske princeze Marije Laskarine. Proglašena je svetom 1943., a njezin spomendan slavi se 18. siječnja. Ona je nećakinja sv. Elizabete Ugarske i sestra sv. Kinge Poljske i bl. Jolande Poljske.
| Sveta Margareta Ugarska | |
|---|---|
 Sveta Margareta Ugarska | |
| Rođena | 27. siječnja 1242. Klis |
| Preminula | 18. siječnja 1270. Budimpešta |
| Kanonizirana | 19. studenog 1943. |
| Spomendan | 18. siječnja |
| Simboli | dominikanski habit, ljiljan i knjiga |
 Portal o kršćanstvu | |
Margareta je rođena u tvrđavi Klis u Hrvatskoj, kao osma i posljednja kćer (9. od 10 djece) kraljevskog para. Boravili su tamo tijekom mongolske invazije Ugarske (1241.-'42.) U Klisu su preminule dvije malodobne Beline kćeri i Margaretine sestre, princeze Margareta (starija od dvije Margarete) i Katarina, čiji su zemaljski ostaci pohranjeni u maleni sarkofag i postavljeni iznad ulaza u splitsku katedralu, gdje se i danas nalaze. Kralj Bela IV. je povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada u Hrvatskoj dodijelio gradovima: Samoboru, Križevcima i Jastrebarskom, i zagrebačkom Gradecu (Zlatna bula Bele IV.)
Margaretini su se roditelji zavjetovali, da će ako Ugarska bude oslobođena od Mongola, Margaretu odgojiti u vjeri, što su i učinili. Kao trogodišnjakinja, povjerena je dominikanskom samostanu u Vesprimu. U dvanaestoj godini položila je redovničke zavjete u Budimu, u samostanu što ga je na otoku Nyulak-szigete (Zečji otok), usred Dunava za nju dao sagraditi njezin otac. Potpuno se posvetila Kristu, asketskom životu, služenju bolesnika i djelima milosrđa.[1] Na glasu kao mističarka, mirotvorka i pokornica, na svakom koraku iskazivala je blagost i skromnost. Isticala se ustrajnom molitvom, strogom pokorom, ljubavlju prema euharistijskom otajstvu i Otkupiteljevoj muci te pobožnošću prema Duhu Svetome i Blaženoj Djevici Mariji.[2] Tijekom godina, Margareta se razvila u snažnu i asketsku osobnost. Odbila se udati za češkoga kralja Otakara II.
Umrla je u Budimpešti u dvadeset i osmoj godini.
Na slikama se sv. Margaretu obično prikazuje u dominikanskom habitu, s bijelim ljiljanom i knjigom u ruci. Poznati most u Budimpešti – Margit híd (hrv. Margaretin most) – dobio je ime upravo po sv. Margareti.[3] Drugi je najstariji most u Budimpešti.
Posvećeno joj je veći broj crkvi u Hrvatskoj, uglavnom u Središnjoj Hrvatskoj, npr. u zagrebačkoj Dubravi, Margečanu (koji je i dobio ime po njoj), Loboru, Subotici Podravskoj, Donjoj Dubravi, Gornjem Dubovcu. U Zagrebu postoji Margaretska ulica u središtu grada, u kojoj je nekada bila crkva sv. Margarete.