Mónika Szeles

Monika Seleš (mađ. Szeles Mónika) je rođena u mađarskoj obitelji u Novom Sadu u Vojvodini (Srbija) u tadašnjoj SFRJ. Počela je igrati tenis sa 6 godina, a trener joj je bio njen otac Károly Szeles. 1985. godine s 11 godina osvojila je turnir Orange Bowl u Miamiju, Florida. Tamo je privukla pozornost trenera Nicka Bollettierija. 1986. godine, obitelj Seleš seli iz Jugoslavije u SAD i upisuje Bollettierijevu tenisku akademiju gdje trenira dvije godine.

Prvi profesionalni turnir igra kao 14-godišnjakinja 1988. godine. Prvi turnir osvaja u Houstonu u svibnju 1989. godine gdje je u finalu savladala Chris Evert. Mjesec dana kasnije probija se u polufinale svog prvog Grand Slama - Roland Garrosa gdje je izgubila od svjetskog broja 1, Steffi Graf sa 6:3, 3:6, 6:3. Svoju prvu godinu u teniskoj karijeri završava kao svjetski broj 6.

Prvi osvojeni Grand Slam turnir bio joj je Roland Garros 1990. godine gdje je pobijedila Steffi Graf i postala najmlađa tenisačica koja je osvojila Roland Garros (16 godina i 6 mjeseci).
1991. godina je prva od dvije godine Monikine dominacije u svijetu tenisa. Startala je osvajanjem Australian Opena. U ožujku iste godine smjenjuje Graf sa svjetskog broja 1. Zatim je obranila svoju dotad jedinu Grand Slam titulu pobijedivši u finalu Arantxu Sanchez Vicario. Umjesto da nastupi na Wimbledonu, uzela je 6 mjeseci odmora i vratila se na US Openu. Osvojila ga je pobijedivši Navratilovu u finalu i tako još više učvrstila poziciju broj 1. Na kraju godine, u paru s Goranom Prpićem osvaja Hopman Kup za Jugoslaviju.
1992. godina joj je bila jednako uspješna kao protekla. Uspješno je obranila titulu na Australian Openu, Roland Garrosu i US Openu. Stigla je do finala Wimbledona, ali nije uspjela prekinuti Steffinu dominaciju na travi. Izgubila je 6:2, 6:1.
U razdoblju od siječnja 1991. godine do veljače 1993. godine, Seleš je igrala na 34 turnira, na samo jednom se nije plasirala u finale, a osvojila je 22 titule. Omjer pobjeda i poraza bio joj je 159:12 uključujući omjer 55:1 na Grand Slam turnirima. Od 1989. godine izgubila je samo 25 mečeva, a osvojila je 30 turnira. Od nje je u tom pogledu bila do tada uspješnija samo Chris Evert (34 turnira od 1971. do 1974.).
30. travnja 1993. na turniru u njemačkom Hamburgu dogodilo se nešto što je šokiralo svijet. U dvoboju s bugarkom Magdalenom Maleevom, pri vodstvu Seleš od 6:4, 4:3, na teren je istrčao 38-godišnji Nijemac Günther Parche i zabio Moniki nož u leđa. Brzo je prebačena u bolnicu. Ozljeda je zacijelila nakon nekoliko tjedana, ali to je ostavilo psiholoških posljedica.
Seleš se vratila tenisu u kolovozu 1995. godine kao američka državljanka na Canadian Openu. Osvojila je titulu pobijedivši u finalu južnoafrikanku Amandu Coetzer sa 6:1 i 6:0. Istog mjeseca igra finale US Opena na koje gubi od Graf sa 7:6, 0:6, 6:3.

U siječnju 1996., Monika osvaja svoj četvrti Australian Open. To je bila njena posljednja Grand Slam titula. Te godine igra opet u finalu s Graf i gubi meč. Poslije toga, jedino finale Grand Slama koje je igrala je bilo na Roland Garrosu 1998. godine (par tjedana nakon očeve smrti). Do finala je uspjela pobijediti svjetski broj 3 - Janu Novotnu i svjetski broj 1 Martinu Hingis. U finalu je poražena od Sanchez-Vicario.

U uspjehe se ubraja i osvajanje Fed Cupa 1996. i 2000. godine za američku reprezentaciju. Također, osvaja brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. godine.

U proljeće 2003. godine ozljedila je stopalo i od tada ne nastupa. Igrala je samo 2 egzibicijska meča protiv Navratilove. Nalazi se na 13. mjestu tenisača i tenisačica svih vremena po izboru časopisa Tennis magazine.

¹ - veći dio godine nije igrala
* - nije igrala cijelu godinu

• WTA profil  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. studenoga 2006. (Wayback Machine)
• Fed Cup rekord  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. veljače 2007. (Wayback Machine)
• Neslužbena Web stranica Monike Seleš