Licinije
Gaj Valerije Licinijan Licinije (latinski: Gaius Valerius Licinianus Licinius) (?, oko 265. – Solun, 325.) bio je rimski car od 308. do 324. godine.
| Licinije | |
|---|---|
| Rimski car | |
| Vladavina | 11. studenog 308. – 18. rujna 324. |
| Prethodnik | Sever |
| Nasljednik | Konstantin I. |
| Supruga | Flavija Julija Konstancija |
| Djeca | Licinije II. |
| Puno ime | Gaj Valerije Licinijan Licinije |
| Rođenje | oko 250., Mezija Superior, blizu Zaječara u Srbiji |
| Smrt | 325., Solun, Grčka |
Životopis
Podrijetlom je ilirskoga roda iz Gornje Mezije. Godine 308. car Galerije uzeo ga je za svog suvladara. Nadao se da će mu omogućiti titulu i vlast cara na Zapadu, no tu je čast uzurpirao Maksencije, Maksimijanov sin, dok je Galijom i Britanijom upravljao Konstantin I., Konstancijev sin, tako da je Liciniju na upravu ostala samo Panonija.[1]
Nakon Galerijeve smrti 311. godine, Licinije je preuzeo njegove europske posjede. Dvije godine kasnije, ojačao je svoj položaj ženidbom s Flavijom Julijom Konstancijom, polusestrom cara Konstantina I. Iste, 313. godine, pobijedio je Maksimina kod Hadrianopola i protjerao ga u Aziju, gdje je ovaj umro, poslije čega je Licinije preuzeo čitav istočni dio Rimskog Carstva i postao samostalan vladar.[1]
Godine 313. izdao je, zajedno s Konstantinom, Milanski edikt o toleranciji kršćana, kojim je kršćanstvo proglasio ravnopravnim rimskoj vjeri.[2] Međutim, uskoro su narušeni odnosi izmeđ Licinija i Konstantina, kada je Konstantin prisilio Licinija da mu preda provincije Panoniju i Meziju, nakon čega je uslijedio desetogodišnji prividan mir, tijekom kojeg je Licinije izgrađivao vojsku i akumulirao bogatstvo. Godine 324. car Konstantin ga je dvaput pobijedio, potom zarobio i dao pogubiti vješanjem u Solunu.
Bilješke
Vanjske poveznice
- Licinije, Valerije – Hrvatska enciklopedija
- Licinije, Valerije – Proleksis enciklopedija
- Licinius – Britannica Online (engl.)
