Ivan Leko (nogometaš)

hrvatski nogometaš i nogometni trener

Ivan Leko (Split, 7. veljače 1978.) hrvatski je nogometni trener i bivši nogometaš i nogometni reprezentativac. Trenutačno je trener belgijskog kluba Standard Liège.

Ivan Leko

Osobni podatci
Rođenje7. veljače 1978.
Split, Hrvatska
Visina179 cm
Klub
Trenutačni klubStandard Liège
Pozicijatrener (kao igrač napadački vezni)
Igračka karijera*
GodinaKlubNast. (gol.)
1995.2001.
1996.
2001.2005.
2005.
2005.2009.
2009.
2009.2014.
Hajduk Split
Trogir (posudba)
Málaga
Hajduk Split
Club Brugge
→ Germinal (posudba)
Lokeren
0143 00(33)
0007 000(3)
0079 000(4)
0014 000(3)
0098 00(21)
0030 000(4)
0122 00(12)
Reprezentativna karijera**
1993.1994.
1993.
1994.1995.
1994.1995.
1998.
1994.2000.
1999.2006.
Hrvatska do 16
Hrvatska do 17
Hrvatska do 18
Hrvatska do 19
Hrvatska do 20
Hrvatska do 21
Hrvatska
0002 000(0)
0004 000(0)
0003 000(1)
0004 000(0)
0001 000(0)
0021 000(5)
0013 000(0)
Trenerska karijera
2014.
2015.2016.
2016.2017.
2017.2019.
2019.
2020.
2021.2022.
2022.2023.
2024.danas
Leuven
PAOK (pom. trener)
Sint-Truiden
Club Brugge
Al Ain
Royal Antwerp
Shanghai SIPG
Hajduk Split
Standard Liège
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 4. siječnja 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Igračka karijera

Klupska karijera

Leko je karijeru započeo u redovima splitskog Hajduka gdje igra 5 godina, sve dok 2001. godine nije bio jedan od najzaslužnijih za osvajanje naslova prvaka. Još prije zadnjeg kola u Varaždinu znalo se za njegov odlazak, te je tako ubrzo po osvajanju titule krenuo prema Španjolskoj, točnije Málagi.

Tamo manje-više uspješno, kotirajući oko 10. mjesta Primeri, provodi 3 i pol sezone. Nakon toga se na zimu sezone 2004./05. 1. HNL vraća u matični klub. Ostaje tek jednu polusezonu u kojoj igrajući s tek pristiglim Nikom Kranjčarom ne pruža onakve igre kakve su se od njega očekivale, ali donosi drugi uzastopni naslov prvaka države. Na jesen je trebao povesti momčad vođenu Ćirom Blaževićem u europske pohode, međutim, nezadovoljan radom uprave što se građenja momčadi tiče (nedolazak pojačanja, odlazak kapetana Vejića) napušta momčad krenuvši prema belgijskom Club Bruggeu.

Isprva se u Belgiji nije najbolje snašao, no, ubrzo postao vrijednim igračem momčadi. Pred kraj sezone 2006./07. svojim je golovima održavao Brugge pri vrhu lige i donio naslov pobjednika kupa Belgije. Nakon toga, odlučio je kako napušta momčad s kojom, ipak, ima još 1 godinu ugovora. U igri je neko vrijeme bio ponovni povratak u Hajduk gdje bi igrao s prijateljem iz mladih dana, Igorom Tudorom, međutim, nije se uspio dogovoriti s čelnicima kluba oko svoje plaće. Ostao je u Belgiji gdje nastavlja s dobrim igrama. U zimskoj stanci sezone 2008./09. odlučio se za promjenu kluba pa je nakon 98 nastupa za Club Brugge potpisao za Germinal Beerschot. Od 2009. pa sve do 2014. godine nastupa za Lokeren.

Reprezentativna karijera

U reprezentaciji je debitirao 1999. godine protiv Egipta (2:2) na Korea Cupu, a kasnije se vratio tek 2004. godine protiv Izraela. Uslijedilo je 10 nastupa (većinom prijateljskih) pod vodstvom Zlatka Kranjčara, koji ga je vodio i na SP u Njemačkoj gdje nije zabilježio ni minute.

Trenerska karijera

Nakon godina igranja u Belgiji, Ivan preuzima trenersku palicu u belgijskom Leuvenu.[1] Krajem 2014. godine, Leko dobiva otkaz. Nakon Belgije odlazi u Grčku, točnije u PAOK, gdje je član stručnog stožera Igora Tudora.[2] Nakon devet mjeseci PAOK im je otkazao suradnju zbog loših rezultata i podcjenjivanja igrača.[3] Polovinom travnja 2016. godine imenovan je novim trenerom belgijskog prvoligaša Sint-Truidena.[4]Dana 8. lipnja 2017. godine, Club Brugge je objavio da je njihov novi trener Ivan Leko i da je potpisao dvogodišnji ugovor.[5] S klubom je kolo prije kraja osigurao naslov prvaka Belgije u sezoni 2017./18.[6]

Statistika u Hajduku[7]
NatjecanjeNastupiZgoditci
Prvenstvo14333
Kup265
Superkup00
Međunarodne181
Splitski podsavez00
Ukupno18739

Prijateljske2914
Sveukupno21653

Izvori