Imljani

Pod zajedničkim nazivom Imljani označava se dio podvlašićkog platoa, koji se nalazi na 15 km zračne linije sjeverozapadno od planine Vlašić i Travnika. Smješten je između Ugra sa zapadne i jugozapadne strane, Kobilje i potoka Zmajevca na sjeveru i Ilomske s istočne strane. Cijeli ovaj rubni pojas ispresijecan je dubokim riječnim i strmim padinama tako da su visinske razlike među zaseocima velike. Nadmorska visina u niskom Pougarju kreće se između 550–600 metara, na ušću Ilomske oko 600 metara, a dok je srednja visina centralnog dijela Imljana je oko 1100 metara nadmorske visine. Ove visinske razlike znatno su ublažene u dolini Zmajevca na njegovoj istočnoj, izvorišnoj, strani prema naselju Zlovarići u Vlatkovićima, gdje šumski prijevoj Potkres pravi kontinuirani geomorfološki nastavak između Imljana i Petrova polja na istoku. Iako su Imljani u velikoj mjeri izolirani od susjednog Pougarja, Korićana, Kobilje (osim sjeveroistočne strane) i ogranaka Vlašića, mogu se uvrstiti u kompleks platoa ispod te planine, kao njen krajnji, sjeverozapadni nastavak, dok je sjeverni dio više povezan s krškim platoom tzv. Ravne Vrhovine.

Imljani obuhvaćaju niz zaselaka koja okružuju središnje naselje Vidovište, na kojem su ispostave lokalne vlasti, crkva i osnovna škola.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Najstarije pominjanje Imljana "na području Vrhovina" pod današnjim imenom datira iz 16. stoljeća. Prema tim podacima, Imljani su tada imali 14 kuća, među kojima je bila i jedna muslimanska. Najvjerojatnije je to bila kuća s trgovinom Muje Šiprage, oca rahmetli Omera Šiprage, u kraju šire poznatog po nadimku "Poglavica", jer je u službenom "Sarajevskom listu", 1890. izašao Oglas:

 »"Izrok – Kod okružnog suda u Banjaluci je današnjim danom uknjižena u registar za inokosne tvrtke trgovina Omera Šiprage u Imljanima sa mješovitom robom pod firmom „Omer Šipraga", koju će vlasnik sâm turski bilježiti.
Okružni sud Banjaluka, 12. septembra 1890.^[2]«

Naredni provjerljivi podaci su statistički popisi stanovnika iz vremena austro-ugarske okupacije. Prije popisa stanovništva Bosne i Hercegovine 1885.,Imljani su zabilježeni kao općina (džemat) Imlani (okrug Travnik, kotar Jajce) u čijem se sastavu nalazilo 12 sela, među kojima su Benići, Đenići, Makarići i Ponorci s područja današnjih Imljana; u njima je popisano ukupno 671 stanovnika. Isti broj stanovnika vidi se i iz Šematizma pravoslavne mitropolije i arhidijeze dabrobosanske za 1882. godinu. U tom izvoru spominje se i 55 kuća. Prema popisu stanovništva iz 1948., Imljani su imali 2019 stanovnika s 226 kuća, uračunavši tu i Petrovo Polje, koje se za vrijeme Drugog svjetskog rata počelo naseljavati imljanskim stanovništvom. Prema administrativno-teritorijalnoj podjeli 1955. god., Imljani potpadaju pod nadležnost NOO Šiprage, Srez Banja Luka. U Imeniku mjesta iz te godine, pored Imljana spominju se još Benići, Đenići, Makarići, Ponorci i Vujnovići. Ova naselja se ne spominju u Imeniku mjesta 1960., nego se navode samo Imljani. Novo sjedište NOO je Kotor-Varoš, a sjedište Sreza je Banja Luka.

Imljani, zajedno sa susjednom Kobiljom, Vlatkovićima i Donjim Korićanima, predstavljaju jednu širu ruralnu grupaciju. Od pomenutih sela izdvajaju se jednom specifičnošću: zajedničkom slavom sv. Simeuna Bogoprimca.

U naselju se nalazi rimsko nalazište s ostacima bazilike starokršćanske crkave.^[3]

Dosta logično se pretpostavla da su se u dalekoj prošlosti Imljani nalazili u Župi Mel, s centrom u Melini. U njoj su se nalazili ostaci utvrde grada Korlač (ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjeg Vitovlja i Dobretića.^[4][5]

Mel se povezuje i s područjem nekadašnje nahije Vrhovine, na planinskom području između Banja Luke i Jajca, s obje obale Vrbasa, uključujući i srednji tok Ugra, sa Skender Vakufom, Imljanima i Melinom. Centar Vrhovina je bio u Skender Vakufu, koji je, prema provjerljivim podacima osnovan 1660. godine, a ranije ime mu nije zapisano.^[6]

Južno od Imljana, pri ušću Ilomske u Ugar, na Korićanskim stijenama nekada je postojao i grad Oštrec ili Oštrc. Na Gostilju (između Vitovlja) i Turbeta bio je stari grad Tisac, o čijim ostacima nema zabilježenih podataka. Selo "Korićane" je navedeno u popisu s kraja 16. stoljeća. Nahija Vrhovine je prvi put popisana u defteru iz 1528-130, uključujući 8 naselja, sa 180 kuća. Taj popis je napravljen neposredno nakon pada Jajačke Banovine.

U rubnom području mjesne zajednice, preko kanjona Ilomske nalazi se selo Donji Korićani. Ispod njih su Korićanske stijene, lokacija na kojoj je masakrirano preko 200 prijedorskih (bošnjačkih i hrvatskih) civila iz Prijedora i okolnih naselja, 21. kolovoza 1992. Zločin su počinile policijske i vojne snage Bosanskih Srba. Civilima je naređeno da se postroje nad provalijom dubokom oko 300 m, a zatim su im rafalima pucali u leđa. Samo nekolicina je preživjela taj monstruozni zločin.

Dugo nakon toga iznad provalije su kružila jata gavranova – lešinara. Te činjenice su potvrđene i brojnim presudama na ICTY Tribunalu u Haagu.^{[7][8][9][9][10][11][12][13][14][15][16][17]}