Goran Vučević
Goran Vučević (Split, 28. svibnja 1971.), hrvatski nogometni trener i bivši nogometaš. Bivši je igrač, trener i sportski direktor Hajduka.
| Goran Vučević | ||
|---|---|---|
 | ||
| Država |  Hrvatska | |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Goran Vučević | |
| Rođenje | 28. svibnja 1971. Split | |
| Visina | 183 cm | |
| Pozicija | vezni igrač | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1989. – 1992. 1992. – 1997. 1994. – 1995. 1995. – 1996. 1997. – 1999. 1999. – 2000. | Hajduk Split Barcelona → Hajduk Split (posudba) → Merida (posudba) 1. FC Köln Hajduk Split | 68 (16) 2 (0) 16 (3) 11 (0) 16 (1) 12 (0) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1992. – 1993. |  Hrvatska | 4 (0) |
| Trenerska karijera | ||
| 2008. 2010. – 2011. 2013. – 2016. 2015. | HNK Hajduk Split (v. d.) HNK Hajduk Split (v. d.) HNK Hajduk Split (sportski direktor) HNK Hajduk Split (v. d.) | |
| Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 28. travnja 2015. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup. | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Igračka karijera
Vučević je svoju nogometnu karijeru započeo igrajući početkom 1990-ih u redovima Hajduka. Već s dvadeset godina mladi je vezist pokazao zavidno nogometno znanje, a poglavito se iskazao sjajnim izvođenjem slobodnih udaraca.
Hajduk je 1992. osvojio prvo hrvatsko nogometno prvenstvo, a Vučević je proglašen najboljim igračem lige u izboru Sportskih novosti, što mu je donijelo milijunski 7-godišnji ugovor sa španjolskim gigantom Barcelonom. Struka katalonskog kluba vođena Johanom Cruijffom izabrala ga je ispred Predraga Mijatovića. U Barceloni Vučević nije dobio priliku do kraja razviti svoj veliki talent, dijelom i zbog toga što su u Španjolskoj, prije uvođenja Bosmanovog pravila, momčadi mogle imati samo tri stranca, a tih su se sezona za ta mjesta borile igračke veličine Romário, Ronald Koeman, Hristo Stoičkov, Michael Laudrup, Gheorghe Hagi i drugi.
Vučević se u sezoni 1994./95. kao posuđen igrač vraća u Split te s Hajdukom uspješno nastupa u Ligi prvaka, a u HNL-u osvaja još jedan naslov prvaka. Sezonu potom na posudbi je u španjolskoj Meridi za koju nastupa rijetko, uglavnom ulazeći s klupe. Poslije te posudbe provodi još jednu neuspješnu sezonu u Barceloni, u kojoj opet ne bilježi ni minute na terenu.
U ljeto 1997. Vučević potpisuje za njemački Köln. Svoje prve bundesligaške sezone s klubom ispada iz 1. lige, tako da drugu sezonu igra u nižem rangu. Sve to vrijeme je zamjena prvoj momčadi ili prvi koji kao zamjena izlazi s terena. Nakon relativno neuspješne inozemne karijere vraća se 1999. na dvije sezone u matični Hajduk, gdje završava igračku karijeru.
Za reprezentaciju je počeo nastupati nedugo nakon njene prve službene utakmice. Igra sva tri puta s Australijom tijekom turneje 1992. Posljednji nastup u kockastom dresu ubilježio je 1993. protiv Slovenije u Varaždinu.
Trenerska karijera
Vučević 2004. godine dolazi na mjesto trenera juniorske momčadi Hajduka, s kojom suvereno osvaja naslov prvaka, no, na kraju napušta taj posao nezadovoljan ponuđenim produženjem ugovora od samo 6 mjeseci. Dvije godine poslije, nakon postavljanja Slavena Bilića za izbornika reprezentacije, postaje skaut izabrane vrste i tu se zadržava do 25. svibnja 2008. godine, kada zamjenjuje Roberta Jarnija na mjestu trenera Hajduka.
U 12 odigranih kola sezone 2008./09. Vučević je kao trener Hajduka upisao šest pobjeda, dva remija i četiri poraza. U Europi se nije uspio probiti do 1. kola Kupa UEFA, boljim se pokazao Deportivo iz La Coruñe. Povlači se 26. listopada iste godine nakon poraza od posljednjeplasiranog NK Zadra (1-0).[1]
Od 28. prosinca 2010. Vučević je ponovno trener Hajduka. Drugi mandat na klupi Hajduka trajao je do 16. travnja 2011. i poraza od Karlovca na Poljudu od 2:3.
27. prosinca 2013. objavljeno je da postaje nasljednik Jensa Anderssona na mjestu sportskog direktora Hajduka.[2] U travnju 2016. Vučević je podnio neopozivu ostavku.[3]