E-novine

E-novine su osnovane u studenom 2007. godine. Prvi glavni i odgovorni urednik je bio Srđan Kusovac. Dana 30. svibnja 2008. na mjesto glavnog i odgovornog urednika dolazi Petar Luković, koji okuplja novu ekipu i u potpunosti mijenja uređivačku politiku. U odnosu na prethodni period, u periodu od lipnja do kraja 2008. godine zabilježen je rast posjećenosti portala. Više od polovine posjeta je ostvareno izvan Srbije, prije svega iz zemalja regiona.^[1]

Sredinom 2009. godine, zbog pritiska srbijanskih vlasti, došlo je do ozbiljne prijetnje da e-novine budu ugašene, ali su uz pomoć donacija čitalaca ipak nastavile s radom.^[2] Početkom 2010. ponovo je došlo do krize u radu e-novina zbog pritiska koji vlast vrši preko oglašivača, nakon čega je redakcija ponovo uputila otvoreni apel čitaocima.^[3] Petar Luković smatra da samo mediji poslušni predsjedniku Srbije Borisu Tadiću dobivaju novac. On također naglašava da su e-novine kritičko glasilo, da hoće da budu potpuno neovisni i da imaju kritičan odnos prema svakoj vlasti.^[4]

U veljači 2011. godine, reditelj Emir Kusturica podnio je tužbu protiv portala e-novine zbog objave teksta pod nazivom "Novogodišnja bajka za ubice", u kom se dovodi u vezu s Veselinom Vukotićem, osuđenim ubojicom, koga Crna Gora potražuje od Srbije. Kusturica je e-novine tužio zbog povrede ugleda i časti, i za nanešenu duševnu bol tražio odštetu u iznosu od 20.000 eura.

E-novine su s radom prestale 22. srpnja 2016. godine.^[5]

Portal je obrađivao teme iz politike, društva, kulture, ekonomije, športa i zabave.^[6] E-novine su se služile naročitom subjektivnom formom izvještavanja, nazvanom gonzo novinarstvo, koje karakterizira obilata uporaba citata, sarkazma, humora, pa čak i psovki. Nisu pretendirale na objektivno i sveobuhvatno novinarstvo, nego na poglavito objavljivanje članaka od značaja za kritičko promišljanje društva i politike u Srbiji i regionu.

Posebna se pažnja posvećivala ratnim zločinima i kritiziranju uloge srpskih medija u ratovima u svezi s raspadom SFRJ. Dobar dio tekstova je činila oštra politička satira, a najčešća meta su bili političari i stranke na vlasti u zemljama regije.^[7]

Zbog svoje uređivačke politike, e-novine su bile na udaru kritike srpskih nacionalističkih i drugih autora.

»Težnja ka objektivnosti i sučeljavanju sa argumentima druge strane osnovni je uslov za funkcionisanje javnog mnjenja. Baviti se novinarstvom a negirati potrebu za objektivnošću predstavlja negaciju samog medijskog djelovanja.^[8]«

Kritičari smatraju da je nepriznavanje objektivnosti i glasa druge strane pokazalo da uredništvo e-novina shvaća slobodu tiska u smislu "nema slobode za neprijatelja slobode".^[8] Oni naglašavaju da su e-novine koristile "zavodljivi humor kao političko sredstvo u obračunu sa nepoželjnim neistomišljenicima".^[8] Daljnja kritika dolazi otud što nisu dopuštali govor mržnje koji dolazi od desnice, ali su navodno dopuštali govor mržnje s ljevice.^[8]

Neki autori su optuživali e-novine zbog "vulgarnosti", "prostačkih uvreda" i neprofesionalnosti, ocjenjujući da su one u službi srbijanske Liberalno-demokratske partije (LDP), koja je uglavnom ostajala pošteđena njihovih kritika.^[9] S druge strane, sama LDP optuživala ih je za izgubljene izbore na Voždovcu, u Beogradu.^[10]

• www.e-novine.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2021. (Wayback Machine)

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi E-novine