Dnevnik (književnost)

Ovaj članak dio je niza o književnosti

Povijest književnosti

Antička književnost Rimska • Starogrčka Afrička • Bizantska • Renesansna književnost XIV. stoljeće • XV. stoljeće • XVI. stoljeće Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo XVII. stoljeće • XVIII. stoljeće Predromantizam i romantizam XIX. stoljeće Moderna književnost XX. stoljeće • XXI. stoljeće

Književni rodovi

Lirika • Epika • Drama

Književne vrste

autobiografija • životopis dječja književnost • dnevnici fantastika • književnost za mlade pjesništvo • publicistika • esejistika

Književnosti po jezicima

albanska • arapska • armenska • austrijska • azerska belgijska • bugarska • crnogorska • češka engleska (američka • australska • irska) francuska • novogrčka • hebrejska • hrvatska (BiH) indijska • talijanska • japanska kineska • mađarska • makedonska njemačka • perzijska • poljska portugalska • rumunjska • ruska slovenska • srpska • španjolska švedska • ukrajinska

Dnevnik, žanr autobiografske književnosti u kojem autor svakodnevno ili povremeno bilježi svoja zapažanja ili unutarnja stanja, vezana uz stvarne ili izmišljene događaje s kojima je povezan. Spada u diskurzivni književni rod.

Dnevnički tekst je strukturiran po datumima, što potječe od knjigovodstvenih bilanci što su ih na pragu novog vijeka počeli voditi europski trgovci.^[1] Time se dotadašnji običaj pisanja ljetopisa (kronika, anala) razvio u smjeru uključivanja sadržaja iz privatnog života. Počinju se bilježiti i događaji izvan božanske, povijesne i zakonske sfere.^[1] Dnevnik se obično ne piše s namjerom objavljivanja, premda mnogi autori koriste građu iz dnevničkih zapisa kada pripremaju autobiografije i memoare.

Dnevnik je procvao u kasnoj renesansi.^[2] Do avangarde 20. stoljeća, njegova forma i sadržaj su se bitno promijenili. U počecima dnevnik teži prikazati autentičan individualni život pojedinca, neopterećen pravilima javne komunikacije. Kronološkim bilježenjem nastojalo se rekonstruirati i kauzalnu vezu između događaja i iskustava. Međutim, pritisak svakodnevnog pisanja vodi i prema banalnosti. Tako francuski pisac nobelovac Andre Gide 13. studenog 1939. u svoj dnevnik upisuje "Ni najmanje želje da išta napišem u ovu bilježnicu".^[1] U moderno doba, dnevnik počinje proizvoditi događaje i opise za koje sugerira da ih tek bilježi.^[1]

Istaknuti primjeri u 20. stoljeću su dnevnik istraživača Roberta F. Scotta (1910. – 1912.), "Dnevnik Katherine Mansfield" (1927.), "Dnevnik Andréa Gidea" u dva toma (1939., 1954.), "Dnevnik Anne Frank" (1947.) i "Dnevnik Virginije Woolf" (1977. – 1984.) u pet knjiga.^[2] U novijoj domaćoj književnosti poznati su dnevnički zapisi književnog kritičara i publicista Igora Mandića "Sebi pod kožu" (2006.), "U zadnji čas: autobiografski reality show" (2009.) i "Oklop od papira" (2014.).^[3]

Razvojem online komunikacija nastaje oblik mrežnog dnevnika (weblog), dnevnika koji autor piše na računalu i redovito objavljuje na međumrežju putem za to predviđenih alata.