Cockney Rejects

Cockney Rejectse osnovali su 1978. braća Jeff and Micky Geggus, zajedno s basistom Chrisom Murrellom i bubnjar Paul Harvey. Prvi demo Cockney Rejectsa "Flares n' Slippers" privukao je pozornost vlasnika Small Wonder Recordsa, koji je upoznao sastav s Bobom Sergeantom. Sa Sergeantom snimili su singl "I Wanna Be A Star" čije se prvo izdanje rasprodalo. Nakon toga Murrella i Harveya zamijenili su basist Vince Riordan i bubnjar Andy Scott, oboje članovi sastava iz East Enda, The Tickets. Ovo je bila klasična postava Cockney Rejectsa. Prvi nastup u Bridge Houseu u Canning Townu lipnja 1979. smatra se prekretnicom. Rujna iste godine potpisali su ugovor s EMI-jem i u veljači 1980. izdali album Greatest Hits, Vol. 1.

Najveći hit Rejectsa u UK bio je hit iz 1980. "The Greatest Cockney Rip-Off", parodija na pjesmu Shama 69 "Hersham Boys". Ostale pjesme Cockney Rejectsa bile su manjeg komercijalnog uspjeha, djelimice zato što su težili pjevati o teškim temama kao što su ulične tučnjave ili nogometni huliganizam.Ostali singlovi koji su se pojavili u UK bili su "Bad Man," "We Can Do Anything," and "We Are the Firm" — all from 1980.^[3]

Iz oi! punka koji su izvodili Sham 69, Angelic Upstarts, Cockney Rejects i Cock Sparrer razvio se streetpunk.^[4][5][6]

• Jeff Geggus, AKA Jeff Turner, AKA "Stinky" Turner (vokal)
• Mick Geggus (gitara)
• Chris Murrell (bas-gitara)
• Paul Harvey (bubnjevi)

• Jeff Geggus (vokal)
• Mick Geggus (gitara)
• Vince Riordan (bas-gitara)
• Andy "Atlas" Scott (bubnjevi)

• Jeff Geggus (vokal)
• Mick Geggus (gitara)
• Vince Riordan (bas-gitara)
• Nigel Woolf (bubnjevi)

• Jeff Geggus (vokal)
• Mick Geggus (gitara)
• Vince/Vinnie Riordan (bas-gitara)
• Keith "Stix" Warrington (bubnjevi) (bivši član Angelic Upstartsa)

• Jeff Geggus (vokal)
• Mick Geggus (gitara)
• Ian Campbell (bas-gitara)
• Keith Warrington (bubnjevi)

(vidi postavu iz 1980. – 1983.)

• Jeff Geggus (vokal)
• Mick Geggus (gitara)
• Tony Van Frater (bas-gitara)
• Andrew Laing (bubnjevi)

• Jeff Geggus (vokal)
• Mick Geggus (gitara)
• Tony Van Frater (bas-gitara)
• Les "Nobby" Cobb (bubnjevi)

(vidi postavu iz 1999.)

• Micky Burt (bubnjevi) (1989.) (nije bio na svirkama; nije bio dostupan svibnja 1989. na nastupu u Berchemu u Belgiji, tako da je vraćen Keith Warrington)
• Producent Peter Wilson svirao je bubnjeve na demovrpci "Flares & Slippers".

• Greatest Hits Vol. 1 (EMI, 1980.)
• Greatest Hits Vol. 2 (EMI, 1980.)
• The Power and the Glory (EMI, 1981.)
• The Wild Ones (A.K.A. Records, 1982.)
• Quiet Storm (Heavy Metal Records, 1984.)
• Unheard Rejects (1985.)
• Lethal (Neat Records, 1990.)
• Out of the Gutter (Captain Oi Records, 2002.)
• Unforgiven (G&R Records, 2007.)
• East End Babylon (Cadiz Music, 2012.)

• "Flares & Slippers" (7-inch, EP) (Small Wonder, 1979.)
• "I'm Not a Fool" (7-inch singl) (EMI, 1979.) UK No. 65
• "Bad Man" (7-inch) (EMI, 1980.) UK No. 65
• "The Greatest Cockney Rip Off" (7-inch. Limited Edition in Yellow Vinyl) (EMI/Zonophone, 1980.) UK No. 21
• "I'm Forever Blowing Bubbles" (7-inch) (EMI/Zonophone, 198.0) UK No. 35
• "We Can Do Anything" (7-inch) (EMI/Zonophone, 1980.) UK No. 65
• "We Are the Firm" (7-inch) (EMI/Zonophone, 1980.) UK No. 54
• "Easy Life" (7-inch, Live EP) (EMI/Zonophone, 1981.)
• "On the Streets Again" (7-inch) (EMI/Zonophone, 1981.)
• "Till the End of the Day" (7-inch) (AKA 1982.)
• "Back to the Start" (7-inch) (Heavy Metal Records, 1984)^[3]

• Oi! The Album (1980.)
• Greatest Hits Vol. 3 (Live & Loud) (1981.)
• Total Noise (7-inch EP) (1983.)
• The Punk Singles Collection (Dojo, 1997.)
• Oi! Oi! Oi! (Castle, 1997.)
• Lords Of Oi! (Dressed to Kill, 1997.)
• Greatest Hits Volume 4: Here They Come Again (Rhythm Vicar, 2000.)
• Back on the Street (Victory Records, 2000. - reizdanje Greatest Hits Volume 4)
• Addicted to Oi! (2001.)

Cockney Rejects