Bosanska Posavina

Njezinu prostornu cjelovitost na sjeveru zatvara rijeka Sava, na sjeverozapadu planina Motajica, na jugu planine Ozren i Trebava, a na jugoistoku planina Majevica.

Sa središnjim dijelovima Bosne i Hercegovine povezana je prije svega prirodnim prolazom dolinom rijeke Bosne kroz dobojsku i vrandučku klisuru, dok su zapadni dijelovi dostupni kroz također prirodni prolaz uz rijeku Ukrinu. Bosanska Posavina nalazi se na široko otvorenoj i lako prohodnoj peripanonskoj nizini.

Pod Bosansku Posavinu spadaju sljedeće općine: Derventa, Bosanski Brod, Odžak, Modriča, Bosanski Šamac, Brčko, Orašje, te dio općina Gradačac (sela Gornje i Donje Ledenice, Tramošnica Gornja i Donja, Njivak, Orlovo Polje, Šamarevac, Pelagićevo,Turić, Blaževac, Hrgovi Donji), Srebrenik (sela Cerik, Hrgovi Gornji i Špionica Srednja) i Doboj (sela Johovac, Veliki Prnjavor, Foča, Kotorsko, Komarica, Vranduk, Bukovac, Ritešić, Majevac, Trnjani, Božinci Donji, Glogovica, Podnovlje).

Naseljena još u prapovijesti, što svjedoče razni arheološki nalazi pokretnina poput novca i drugih predmeta te nekretnina. Naseljena i u vremenu antike, čemu idu u prilog pronađeni ostatci rimskih grobnica i predmeta od staklene paste u Brčkom. U srednjem vijeku je dosta poslije od ostatka srednjovjekovne bosanske države pala pod osmansku okupaciju. Neki autori uzimaju da je pala tek 1526. godine, padom Srebreničke banovine, koji je nastupio padom srednjovjekovnoga starog grada Dobora pod osmansku vlast, kad ga je okupirao Husrev-beg. Dobor je potom bio u Bosanskom sandžaku i Brodskom kadiluku. Oskudni su podatci o migracijama, a neki navode da u gotovo cijeloj Posavini skoro nema stanovništva koje se nalazilo na ovom području prije 17. stoljeća, što je posljedica neprestana ratovanja između Hrvatsko-Ugarske te poslije Habsburške Monarhije protiv Osmanlija. Teško je točno odrediti kad je početak razvoja trgovine u brčanskom kraju, a najčešće se kao uzrok pripisuje pojava Cincara 1769. godine. Neki uzimaju da su došli i prije 1738. godine, poslije pobune protiv Otomanske vlasti u selima Bijela i Zovik-Kalajdžije u okolini Brčkog. Brčko se naglo razvilo pa je i Austro-Ugarska iz Tuzle premjestila si konzulat u Brčko 1865. godine. Austro-Ugarska je oslobodila Brčko od Osmanlija 1. rujna 1878. godine te je tako nestalo granice na Savi koja je gušila trgovinu. Posljedično se Brčko suvremenije urbano razvija od tog vremena.^[1]

U prijeratnom razdoblju, posebno u posljednjih deset godina, Bosanska Posavina bila je jedno od najbogatijih područja u Bosni i Hercegovini. Značajna je poljoprivredno (Bosanska Posavina je najveća žitnica Bosne i Hercegovine), ekonomski (rafinerija nafte u Bosanskom Brodu i Modriči, tvornice namještaja, tekstila, obuće, metalna industrija, kemijska industrija i drugo), prirodnim riječnim bogatstvima, šumama, a poznata je i po činjenici da je mnogo ljudi bilo na privremenom radu u inozemstvu. Područje je usmjereno Zapadu, a sve su to pretpostavke suvremenog življenja ovdašnjih ljudi, s uvjerljivim pokazateljima vrlo brzog uključivanja u europske civilizacijske, ekonomske i kulturne tokove.

Bosanska Posavina s drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, Hrvatskom i Europom, povezana je vrlo kvalitetnim cestovnim, željezničkim i riječnim prometnicama. Posebno su značajni glavni cestovni pravci: Bosanski Šamac – Modriča – Doboj – Sarajevo – Mostar – Ploče; Orašje – Tuzla – Sarajevo – Mostar – Ploče, odnosno Bosanski Brod – Derventa – Doboj – Zenica – Sarajevo – Mostar – Ploče. Također je cijela Bosanska Posavina povezana asfaltiranim regionalnim i općinskim cestama. Najznačajnija je željeznička prometnica magistralna pruga Bosanski Šamac – Modriča – Zenica – Sarajevo te Sarajevo – Mostar – Ploče.

Rijeka Sava čitavom je dužinom kroz Bosansku Posavinu plovna, s izgrađenim značajnim lukama, posebno u Bosanskom Šamcu, koja je najveća riječna luka s vertikalnim dokom u bivšoj Jugoslaviji.

Tijekom velikosrpske agresije prognano je preko 100.000 Hrvata, a jedan broj njih je poginuo u vojnim napadima na naselja. Na osnovu progona ovolikog broja hrvatskih civila može se reći da je srpska država izvršila etničko čišćenje Hrvata. Većina stanovnika hrvatske nacionalnosti izbjeglo je Hrvatsku. Mali broj povratnika su uglavnom starci. Njima nisu u potpunosti osigurani osnovni uvjeti za život.^[2]

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Bosanska Posavina je imala 312.401 stanovnika.

• Hrvati  : 135.640, 44%
• Srbi  : 79.643, 26%
• Bošnjaci: 72.126, 23%

Po naseljima i općinama (1991):

Apsolutna etnička većina:

██ Hrvati

██ Srbi

██ Muslimani

Relativna etnička većina:

██ Hrvati

██ Srbi

██ Muslimani

(napomena, Hrgovi Donji bi se pripojili općini Brčko Ravne, a ne Tramošnica)

Prilikom Velikosrpske agresije i rata pokušano je za pregovaračkim stolom i vojnički sačuvati što veći dio Posavine.
Barem "Posavski džep", naziv za trokut između rijeka Ukrine, Bosne i Save, proširen na istoku s područjem od Šamca do Brčkog (prošireni Oraški džep), te istočnom obalom rijeke Bosne, oko Modriče. Koji je služio kao ekonomsko zaleđe Brodu i Županji, poznat i kao "južna Baranja".
Nažalost to je bilo neuspješno, uz obranjenu Orašku enklavu, u Daytonu je vraćen samo Odžak, a i to je bilo popraćeno oduzimanjem dijelova južnih naselja ispod Orašja.

• Josip Dobroslav Božić, svećenik i publicist
• Husein-kapetan Gradaščević, Zmaj od Bosne
• Musa Ćazim Ćatić, pjesnik
• Avdo Karabegović, pisac
• Alija Izetbegović, političar i predsjednik Predsjedništva BiH
• Zoran Đinđić, političar i premijer Srbije
• Sulejman Tihić, političar i predsjednik Predsjedništva BiH
• Srebrenko Repčić, nogometaš i reprezentativac bivše Jugoslavije
• Lepa Brena, folk pjevačica
• Edo Maajka, rap pjevač
• Edvin Kanka Ćudić, aktivist za ljudska prava
• Slavko Nedić, skladatelj
• Sulejman Halilović, nogometaš i reprezentativac bivše Jugoslavije
• Ivo Gregurević, glumac
• Mato Neretljak, nogometaš
• Anto Kovačević, predsjednik HKDU-a, stranke u Hrvatskoj
• Mato Arlović, potpredsjednik Sabora RH
• Pejo Trgovčević, predsjednik Glavnog stana HSP-a
• Mario Tokić, nogometaš- hrv. reprezentativac
• Vedran Ćorluka, nogometaš- hrv. reprezentativac
• Mladen Petrić, nogometaš- hrv. reprezentativac
• Ivo Fabijan, pjevač
• Nihad Kantić, pjevač
• Ilija Katić, nogometaš reprezentativac
• Pavo Kobaš, pisac i političar
• Ivo Jelušić, političar, dogradonačelnik Zagreba
• Petar Vidić, realizator dnevnika HTV-a
• Mario Kelentrić, rukometaš, vratar hrvatske reprezentacije
• Mato Blažević, književnik
• Edin Mujčin, nogometaš i reprezentativac Bosne i Hercegovine
• Duško Trifunović, pjesnik
• Sulejman Halilović, nogometaš i reprezentativac Jugoslavije
• Ivo Gregurević, glumac
• Mato Neretljak, nogometaš
• Enis Bešlagić, glumac
• Kristian Kreković, slikar
• Mladen Šerić, slikar
• Jozefina Dautbegović-Krajinović
• Anto Gardaš, pisac
• Jakov Jurišić, pisac
• Julijan Jelenić, pisac
• Mato Krajinović, pisac
• Anto Kovačević, pisac
• Pavo Kobaš, pisac
• Ivo Kobaš, pisac
• Anto Knežević, pisac
• Marko Karamatić, pisac
• Božo Lujić, pisac
• Husnija Kamberović, pisac
• Halid Kodrić, pisac
• Mustafa Imamović, pisac
• Mladen Lucić, pisac
• Jasmin Imamović, pisac
• Dragan Lukač, pisac
• Tunjo Oršolić-Makarić, pisac i pjevač izvorne glazbe
• Ilija i Marko Begić, pjevači izvorne glazbe
• Mato Oršolić, pisac
• Izidor Poljak, pisac
• Ilija Pejić, pisac
• Željko Pavić, pisac
• Ivica Vanja Rorić, pisac
• Jure Rašić, pisac
• Enes Duraković, pisac
• Nijaz Abadžić, pisac
• Izet Sarajlić, pisac
• Dino Fahrudin Avdibegović, pisac
• Muhamed Kondžić, pisac
• Avdo Karabegović, pisac
• Antonije Sunarić, pisac
• Marinko Soldo, pisac
• Miro Sirovina, pisac
• Tin Tinović, pisac
• Jakov Babić, pisac
• Anto Šestić, pisac
• Mirko Šestić, pisac
• Domagoj Šimić, pisac
• Ilija Šimić, pisac
• Pejo Šimić, pisac
• Anto Adžamić, pisac
• Anto Baotić, pisac
• Mato Nedić, pisac
• Hasan Kikić, pisac
• Željko Pavić, filozof
• Marko Josipović, filozof, Vrhbosanski svećenik i dekan teologije u Sarajevu
• Darko Tomašević, profesor na Bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, kanonik

• 
  Etnička karta Posavine 1991.
• 
  Granice Posavine u admintrativnim granicama općina i njihove predložene izmjene.

• 
  Posavina u granicama po Vance-Owenovom mirovnom planu 1992.
• 
  Posavina u granicama po Oven-Stoltenbergovom mirovnom planu 1993.
• 
  Granice Posavine po Washingtonskom sporazumu 1994.
• 
  Granice Posavine po prijedlogu Kontaktne grupe.
• 
  Posavina u granicama po Daytonskom sporazumu 1995.

• 
  Posavina kao džep između rijeka Ukrine, Bosne i Save, proširen na istoku oko Orašja i Modriče.
• 
  Posavina kao "južna Baranja", ekonomsko zaleđe Broda i Županje.

• Posavina