Beda je u 19. godini primio redđakonata, a u 30. prezbiterata. Oba mu je reda podijelio biskup Hexhama sv. Ivan Beverly. Sveti Beda cijeli se život bavio proučavanjem Svetog pisma, a bio je i marljiv i plodan pisac. Počeo je pisati već kao đakon. Uz teološke spise napisao je i nekoliko asketskih. Uz crkvenu povijest, sv. Beda je napisao i vrijedna hagiografska djela, a pisao je i gramatička i znanstvena djela. Ona su ga uvrstila među najučenije ljude srednjeg vijeka. Poznato je njegovo povijesno djelo Historia ecclesiastica gentis Anglorum (hrv. „Crkvena povijest naroda Angla”).
Za vrijeme svojih 55 godina redovničkoga života Beda se je rijetko kada udaljio iz svog samostana. Bio je pravo čudo svetosti i učenosti svojeg vremena i njome je zadužio ne samo svoju domovinu Englesku, već i cijelu Crkvu. On u povijesti Crkve ima zaista univerzalno značenje. Iz tog razloga nosi nadimak Časni. Beda Časni umro je 26. svibnja 735. godine. Crkva ga je uvijek mnogo cijenila, a papaLav XIII. proglasio ga je i naučiteljem Crkve.