Anđeo, mn.anđeli (grč.ἄγγελος "poslanik, vjesnik", što je prijevod hebr. מלאך malakh "poslanik, vjesnik"; posuđeno i u lat.angelus, eng.angel), je naziv za vječna bića prisutna u mnogim religijama, čija je dužnost da služe Bogu ili bogovima. Anđeli su vrlo važni u tri abrahamske religije.
U kršćanstvu, anđeli su duhovna bića, koja nemaju tijelo, no imaju pak svoju osobnost i slobodnu volju. Među svim stvorenim bićima anđeli su najsposobniji i zato najbliži Bogu. Ne pripadaju našem prostoru i vremenu, ali mogu djelovati u našoj stvarnosti.
U islamu je melek (arap. الملك, al-malak, melek "poslanik"), ime za bezgriješna duhovna bića stvorena od svjetlosti (nur) kako bi služila Alahu, pokoravala mu se i izvršavala njegove naredbe. Njihova je dužnost veličati Boga i izvršavati zadatke koje im je on dao, a odnose se na održavanje svemira, navođenje ljudi na dobro i bilježenje njihovih djela, kažnjavanje nevjernika, nošenje Alahovog prijestolja i sl. Najpoznatiji meleki su: Džibril (Gabrijel), Mikail (Mihael), Azrail (Melek smrti) i Israfil (Rafael). Meleci su bezgriješni, ne jedu, ne piju, nisu muškog ni ženskog roda, stvoreni su od svjetla i žive od veličanja Alaha. Njihov broj poznat je samo Alahu.
Tradicionalist Ibn Madže iz 9. stoljeća kaže o melecima:
"Vjeruje se da su meleci od jednostavne supstance (stvoreni od svjetla), nadahnuti životom, govorom i razumom, a razlika između njih, džina i šejtana jest u vrsti. Znaj da su meleci čisti od žudnje i ometanja bijesa. Nikad nisu neposlušni Bogu u onom što im naredi, i rade ono što im se naredi. Hrana im je veličanje Njegove slave, piće im je objavljivanje Njegove svetosti; razgovor, zajedničko sjećanje na Boga, neka je uzvišeno Njegovo ime; njihovo zadovoljstvo jest Njegovo obožavanje. Stvoreni su u različitim oblicima s različitim sposobnostima."