Ženka
Ženka i općenitije ženski organizam (♀) je organizam koji u svrhu razmnožavanja stvara jajne stanice.[1] Ženske spolne stanice, često nepokretne, u procesu se oplodnje spajaju s pokretnim i često mnogo manjim spolnim stanicama organizma čiji se fiziološki spol naziva muškim. Ostale osobitosti ženskih organizama variraju među vrstama. Kod nekih vrsta razlike su dobro izražene u fenotipu, primjerice kroz postojanje mliječnih žlijezda. Osim u slučaju rijetkih medicinskih stanja, većina ženki sisavaca, uključujući žene, ima dva kromosoma X. Iza spolnih razlika među vrstama ne stoji jedinstveni genetski mehanizam; po svemu sudeći postojanje dva spola neovisno je evoluiralo u različitim evolucijskim lozama.[2][3]
Odlike
U sustavu razmnožavanja s dva spola ženka stvara (često nepokretne) spolne stanice zvane jajnim stanicama, dok pokretne i manje spolne stanice spermatozoide stvara mužjak.[4][5] Ženke se ne mogu spolno razmnožavati bez pristupa muškim spolnim stanicama, i obrnuto. U nekih vrsta, međutim, ženke se mogu razmnožavati samostalno, nespolno, primjerice putem partenogeneze.[6]
Pri spolnom razmnožavanju utvrđeno je postojanje izogamnih vrsta s gametama identičnog oblika i ponašanja (koje se ipak razlikuju na molekulskoj razini) i anizogamne vrste sa spolnim stanicama muškog i ženskog tipa, a onda posebno oogamne vrste među kojima je i čovjek u kojih su ženske spolne stanice mnogo veće od muških i nemaju mogućnost gibanja.
Biološki spol se definira prema vrsti spolnih stanica koje organizam proizvodi: muški organizam proizvodi spermatozoide, a ženski jajne stanice. Ostale razlike između mužjaka i ženki u jednoj lozi općenito ne određuju razliku spolova u drugoj lozi.[7][8][9]
Muško-ženski dimorfizam organizama i reproduktivnih organa različitih spolova ne odnosi se samo na životinje: jajne stanice, među ostalim, proizvode jedinke vrste Chytridiomycota, alge kremenjašice i kopnene biljke. U kopnenih biljaka ženski i muški organizmi i organi nisu samo oni koji proizvode ženske i muške gamete, već i strukture sporofita iz kojih nastaju ženske i muške biljke.
.svg)
Fenotipska osobitost ženki iz razreda Mammalia (sisavci) su izražene mliječne žlijezde. One su u osnivi modificirane znojne žlijezde specijalizirane za stvaranje mlijeka kojim se podmladak hrani neko vrijeme nakon rođenja. Mliječne žlijezde su najočitije kod ljudi: žensko tijelo pohranjuje veće količine masnog tkiva u blizini bradavica, što rezultira istaknutim dojkama. Mliječne žlijezde prisutne su kod oba spola svih sisavaca, no rijetki ih mužjaci i koriste.[10]
Ženke svih sisavaca rađaju mlade, uz iznimku ženki jednootvornih prasisavaca koje legu jaja.[11]
Neke druge vrste, poput gupija, premda nisu sisavci imaju sisavcima slične reproduktivne strukture. Drugima se, primjerice morskim psima, jaja izlegu u tijelima pa se može pričiniti da rađaju žive mlade.
Određenje spola
Fiziološki spol organizma može odrediti niz čimbenika, od genetskih do okolišnih. Ponekad se spol može i prirodno promijeniti za života organizma. Iako većina vrsta ima dobro diferencirana dva spola,[12] jedinke hermafroditskih životinja poput crva imaju i muške i ženske reproduktivne organe.[13]
Genetsko određenje
Spol većine sisavaca, uključujući ljude, genetski je određen XY–sustavom u kojem ženke imaju kromosome X i X, a mužjaci kromosom X i od njega manji Y. Prilikom razmnožavanja mužjak daje spermije tipa X ili Y, dok ženka uvijek daje jajnu stanicu s kromosomom X. Spermij Y sparen s jajašcem X u potomstvu daje mužjaka, dok spermij X i jajašce X daju ženku.[14] Neki sisavci, poput čudnovatog kljunaša, imaju različite kombinacije.[15][16] Kako bi se kompenzirala razlika u veličini, jedan se od X-kromosoma ženke nasumično inaktivira u svakoj stanici placentalnih sisavaca, dok se očinski X inaktivira u tobolčara.
Sustav Z i W kromosoma za određenje spola, u kojem su ženke heterozigotne pa imaju par ZW, za razliku od ZZ u mužjaka, mogu se naći u ptica, nekih insekata (leptira i moljaca) i drugih organizama. Spol jedinki iz reda insekata opnokrilaca, poput mrava i pčela, često se određuju haplodiploidijom; u njoj je većina mužjaka haploidna, a ženke i neki sterilni mužjaci diploidni. Pri pojavi interseksualnosti kod sisavaca moguće su i kombinacije poput XO i XXX; te jedinke se smatraju ženskima sve dok ne nose i Y kromosom. Potonja stanja često rezultiraju sterilnošću.
Okolišno određenje
Podmladak nekih vrsta razvija se, ovisno o okolišnim uvjetima, u jedan ili drugi spol. U nekih gmazova, poput aligatora, spol se određuje temperaturom inkubacije oplođenoga jaja. Druge vrste spol nekad mijenjaju i kao odrasle jedinke, kao odgovor na lokalne reproduktivne okolnosti poput kratkog nedostatka mužjaka.[17]