Stadler FLIRT
Stadler FLIRT (Fast Light Intercity and Regional Train; njemački: Flinker Leichter Intercity- und Regional-Triebzug) je putnički voz koje proizvodi Stadler Rail iz Švicarske. Osnovni dizajn FLIRT-a je električni višejedinični zglobni voz koji može biti u jedinicama od dva do dvanaest vagona s dvije do šest motoriziranih osovina. Maksimalna brzina je 200 km/h. Standardna visina poda je 57 cm, ali 78 cm visoki podovi su također dostupni za visine platforme od 76 centimetara .
FLIRT voz je prvobitno razvijen za Švicarske federalne željeznice i prvi put je isporučen 2004. godine. Vozovi su brzo postali uspješni i naručili su ih operateri[1] u Alžiru, Azerbejdžanu, Bjelorusiji, Češkoj,[2] Estoniji, Finskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Poljskoj, Srbiji, Švedskoj, Švicarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama 2018, u Kanadi.[3] Od oktobra 2021. godine prodano je više od 2500 jedinica.[4]
Osim električnog (EMU), FLIRT se proizvodi u dizel-električnoj verziji (DEMU), a odnedavno i kao elektro-dizel (bi-mode/BMU), koju je prva naručila regija Valle d'Aosta u Italiji (BTR.813),[5][6][7][8] a zatim od strane Greater Anglia (British Rail Class 755),[9][10][11] Norske Tog,[12] i Wales & Borders ("tri-mode" verzija: dizel/električni/baterija).[13]
Specifikacije
FLIRT je nova generacija višestrukih jedinica, iako ima zapanjujuće sličnosti sa GTW vozilima. Vozovi mogu imati dva do šest sekcija, a dostupne su električne varijante za snajčešće korištene sisteme napajanja (AC i DC), kao i za standardni i široki kolosijek . Ima Jacobs okretna postolja koja se dijele između pojedinačnih vagona. Visinu poda na ulazima može izabrati operater. Automatske spojnice tipa Schwab (na svim švicarskim jedinicama) ili tipa Scharfenberg na oba kraja voza omogućavaju povezivanje do četiri voza.
Ovisno o broju okretnih postolja, dužini i težini, FLIRT može dostići maksimalnu brzinu od 120 km/h do 200 km/h (obično 160 km/h). Dizel, bi-mode elektro-dizel, hibridna dizel-baterija ili verzije na baterije u suštini imaju isti dizajn kao ostali FLIRT-ovi. Jedina razlika je jedan dodatni neputnički vagon–nazvan PowerPack vagon. Taj vagon sadrži komponente za proizvodnju i skladištenje električne energije, kao što su dizel motori i baterije, koji daju električnu energiju vozu za kretanje bez kontaktne mreže. U centru vagona postoji prolaz koji omogućava putnicima da prolaze između dva dijela voza.
Operateri
Alžir
Alžirski operater SNTF je 18. marta 2006. objavio da je naručio 64 EMU sa četiri vagona za prigradske usluge u Alžiru .[14] Vozovi su isporučeni između 2008. i 2010.[15]
Azerbejdžan
U novembru 2019. godine objavljeno je da su Azərbaycan Dəmir Yolları (Azerbejdžanske željeznice) naručile deset jedinica za široki kolosijek pod cijenom od 115 miliona eura. Isporuka bi trebala početi 2022. godine.[16][17]
Bjelorusija
Deset jedinica za široki kolosijek isporučeno je Bjeloruskim željeznicama 2011. godine. Još šest je isporučeno od 2013. do 2014.[18]
Vozovi se uglavnom koriste na raznim prigradskim linijama oko Minska, kao što je Minsk-Pasažyrski do Nacionalnog aerodroma Minsk . Stadler FLIRT-ovi se koriste i kao regionalni vozovi u Bjelorusiji, na relacijama Minsk–Gomelj,[19] i Minsk– Brest .[20]
Kanada
3. maja 2018. godine objavljeno je da će grad Ottawa kupiti 7 dizel-električnih FLIRT vozova za korištenje na svojoj nadograđenoj i proširenoj liniji Trillium .[3] Testiranje vozova počelo je u januaru 2022.
Češka Republika
.jpg)
Češki privatni operater LEO Express naručio je 5 jedinica.[2] Jedinice su modificirane kao InterCity vozovi. Svih 5 jedinica prometovalo je na liniji Prag–Ostrava od decembra 2012. godine. Od decembra 2013. godine jedna jedinica radi na liniji Prag – Staré Město u Uherského Hradiště, a od decembra 2014. jedna posluje na međunarodnoj relaciji Prag–Košice (Slovačka). Maksimalna brzina ovih jedinica je 189 km/h, ali u upotrebi je ograničen na 160 km/h.
Estonija
Elron je naručio 18 električnih i 20 dizel vozova za široki kolosijek. Do juna 2014. godine isporučeno je svih 38 vozova. Ovo je bio prvi put da su FLIRT DMU proizvedeni.[21] Prvih 5 vozova pušteno je u promet 1. jula 2013. godine, a do januara 2014. godine svi stari vozovi su zamijenjeni novim. Dana 16. aprila 2014. jedan od novih DMU-a koji je radio samo 5 mjeseci doživio je nesreću u blizini Raasikua (sudar kamiona).[22] Jedinica je teško oštećena. Vratit će se u upotrebu do 2015. godine kada će dva oštećena vagona biti zamijenjena novima.[23] U novembru 2014. Elron je pokrenuo istragu o sumnjivim nedostacima u nekim dizel vozovima. U mnogim vozovima su pronađene dvije različite greške u izradi, a neispravne komponente su zamijenjene pod garancijom.[24]
Finska
Prva jedinica Sm5 stigla je u Finsku 11. novembra 2008.[25] Nakon preliminarnog testiranja, prva jedinica je predstavljena javnosti u Helsinkiju 17. decembra 2008. Tokom ostatka 2008. i tokom većeg dijela 2009. jedinice Sm5 su bile opsežno testirane u različitim dijelovima Finske.[26] Prva jedinica je ušla u putnički promet 18. novembra 2009.[27]
Njemačka
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Cantus Verkehrsgesellschaft, zajednička podružnica Hessische Landesbahn i Hamburger Hochbahn, postala je prvi njemački operater FLIRT-a kada su primili svoj prvi voz 2006. godine. Njihov vozni park se sastoji od 14 jedinica sa 3 vagona i 6 jedinica sa 4 vagona
2006. godine DB Regio, podružnica Deutsche Bahna naručila je 5 jedinica za regionalne usluge na njemačkoj istočnoj obali. Vozovi su isporučeni u augustu 2007. godine i do decembra 2019. godine su korišteni na relacijama Rostock–Stralsund–Lietzow–Sassnitz (Hanse-Express), Sassnitz–Stralsund i Binz–Lietzow . Od oktobra 2020. saobraćaju na RB17 (Wismar–Ludwigslust).
Najveća narudžba iz Njemačke do sada stigla je u oktobru 2006. godine od lizing kompanije Angel Trains Europa kada su naručili 25 FLIRT vozova sa 4 vagona. Svih 25 jedinica je iznajmljeno Eurobahnu koji ih koristi na mreži Hellweg u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji .[28] Samo godinu dana kasnije, u novembru 2007. godine, Angel Trains je naručio još 4 voza sa četiri vagona i 14 vozova sa pet vagona koje će također koristiti Eurobahn.[29] Eurobahn je 2017. godine preuzeo i WestfalenBahn mrežu Teutoburger-Wald, preuzimajući 18 jedinica FLIRT 1, naručivši još 8 novih FLIRT 3 jedinica.[30]
Go-Ahead Germany je naručila 45 jedinica u 2016. za isporuku 2019.[31][32]
U julu 2019. godine, željeznička uprava Schleswig-Holsteina NAH. SH je naručila 55 Stadler FLIRT jedinica u iznosu od 600 miliona eura. Naručeni vozovi su Flirt Akku jedinice čiji je pogon na baterije. U sklopu narudžbe je i održavanje vozova tokom perioda od 30 godina. Vozovi, koji imaju domet od 150 km, početi će ulaziti u upotrebu 2022. i zamijeniti DMU-ove na neelektrificiranim linijama.[33]
Mađarska
Mađarska ima najveću flotu Stadler Flirt EMU vozova. MÁV upravlja 123 jedinice, dok GYSEV upravlja 20 jedinica iz ove serije. (2020)
Planirano je da prvih 60 jedinica bude opremljeno ETCS L2 sistemom signalizacije, upravljanja i zaštite vozova, dok su sve novije jedinice već opremljene ETCS L2. Jedinice će također dobiti plavo-bijelu shemu boja.
Italija
U Italiji FLIRT koristi 6 regionalnih željeznica, ukupno naručene i izgrađene jedinice su podijeljene između sljedećih kompanija: Ferrovie del Gargano, Ferrotramviaria, SAD, Sistemi Territoriali, Tilo, Ferrovie Emilia Romagna i regija Valle d'Aosta.
Nizozemska
.jpg)
.jpg)
23. aprila 2015. holandski državni željeznički operater Nederlandse Spoorwegen objavio je da naručuje 58 Stadler FLIRT EMU, koji se sastoje od 25 jedinica sa 4 vagona i 33 jedinice sa 3 vagona, koji će biti isporučeni do kraja 2016.[34][35] Veoma kratak rok za isporuku (20 mjeseci), kako bi se zadovoljile potrebe za kapacitetom, omogućio je NS-u da se pozove na odredbe o 'režimu hitnosti' u pravilima o nabavkama EU i da naruči bez tendera. 58 FLIRT EMU za NS proizvedeno je u Stadlerovoj tvornici u Siedlceu, Poljska, 92 km istočno od Varšave, prema nalogu koji je ta fabrika završila za PKP Intercity u Poljskoj.[36] U međuvremenu, Arriva Nederland je također naručila jedinice sa dva i tri vagona za rad u provinciji Limburg .
Norveška
Vy (bivše Norveške državne željeznice (NSB)) naručio je 50 FLIRT jedinica. 26 jedinica je postavljeno na prigradsku željeznicu u Oslu, a preostale 24 jedinice korištene su na regionalnim i ekspresnim rutama.[37] Tokom proljeća i ljeta 2012. svi FLIRT vozovi koje je Vy koristio bili su opremljeni besplatnim bežičnim internetom za putnike. U Vy-ovom sistemu, FLIRT vozovi su klasifikovani kao "klasa 74" za regionalne vozove i "klasa 75" za lokalne vozove.
Poljska
Koleje Mazowieckie je 2008. godine kupio 10 jedinica sa 4 vagona koje se napajaju 3 kV DC strujom za usluge u Varšavskoj regiji. Koleje Śląskie (KŚ) kupio je 4 jedinice sa 4 vagona koje se napajaju 3 kV DC strujom za usluge u Šleziji. Łódzka Kolej Aglomeracyjna (ŁKA) je 2012. godine naručila 20 jedinica s 2 vagona za usluge u regiji oko Łódźa, za isporuku do februara 2015.[38] PKP Intercity je u augustu 2013. naručio 20 jedinica sa 8 vagona koje se napajaju 3 kV DC strujom sa unutrašnjosti za putovanja na velike udaljenosti i (maksimalnom brzinom od 160 km/h ) za uslugu na četiri međugradske rute u Poljskoj, iz konzorcija Stadler Poljska i Newag za isporuku do oktobra 2015.[39]
Portugal
Kako bi obnovili svoju regionalnu flortu, u oktobru 2020. godine, Comboios de Portugal naručio je isporuku 22 FLIRT jedinice za iberijski kolosijek (1.668 mm). Ovo su prvi FLIRT vozovi na Pirinejskom poluostrvu.[40] Od ova 22 voza, 10 će biti električni FLIRT EMU, a 12 će biti bimodalni FLIRT BMU. Sastojati će se se od 3 aluminijske karoserije maksimalnog kapaciteta za 375 putnika, od kojih 214 može sjediti. Ovi vozovi mogu dostići maksimalnu brzinu od 160 km/h, odnosno 140 km/h, u zavisnosti od izvora energije koji se koristi. Vozovi će imati dužinu od 63,2 metra (EMU jedinice) i 74,4 metra (BMU jedinice).[41] Isporuka se očekuje krajem 2024.[42]
Srbija
Željeznice Srbije naručile su 21 FLIRT 3 EMU za regionalni saobraćaj i isporučene su 2014. i 2015. godine[43] Vozovi su označeni brojem ŽS 413/417.[44]
Slovenija
Slovenske željeznice su u aprilu 2018. naručile 11 FLIRT EMU-a kapaciteta od 235 putnika (SŽ 510/515) i 5 DMU-a kapaciteta od 171 putnika (SŽ 610/615), za isporuku do početka 2020.[45] Slovenske željeznice odlučile su se za još 10 EMU-a i 16 DMU-a u maju 2019. za isporuku do kraja 2021,[46] čime se ukupna narudžba povećava na 21 EMU s 4 vagona i 21 DMU s 3 vagona.
Španija
Renfe-ova divizija Cercanías naručila je 24 voza od 100m i 35 kombinovanih FLIRT/KISS EMU vozova od 200m za iberijski kolosijek. Očekuje se da će služiti Cercanías Madrid i Rodalies de Catalunya do 2024. godine, zamjenjujući starija željeznička vozila iz 1970-ih i ranih 1990-ih.[47][48] Varijante od 100 m će se sastojati od dva jednospratna FLIRT vagona povezana sa dva dvoetažna KISS vagona, dok će varijante od 200m imati dodatna dva jednospratna FLIRT vagona.[49]
Švedska
MTRX je naručio šest Flirt EMU-a za međugradske linije između Štokholma i Geteborga. Vrlo su slični norveškim jedinicama, sa maksimalnom brzinom do 200 km/h, ali imaju udobnija sjedišta za veće udaljenosti i mali kafić. Prva jedinica je isporučena u novembru 2014. Počeli su sa radom u martu 2015.[50]
.jpg)
Transitio je 2014. godine potpisao ugovor sa Stadlerom, CAFom i Bombardierom. Ove tri kompanije izabrane su za isporuku narudžbi za regionalne i lokalne vozove tokom 2015-2021.[51] Odabrani vozni park je ER1 koji se isporučuje od 2020.
Švicarska
Švicarske savezne željeznice bile su Stadlerov prvi kupac FLIRT-a kada su naručile 42 jedinice sa narudžbom za još 100 u septembru 2002. Prvo vozilo isporučeno je 2004. za upotrebu na Stadtbahn Zug.
Osim švicarskih saveznih željeznica, još dvije kompanije u Švicarskoj upravljaju FLIRT vozovima: Südostbahn koristi 11 vozova sa oznakom RABe 526, a Transports Publics Neuchâtelois posjeduje 3 RABe 527 i 4 RABe 523 voza.
Ujedinjeno Kraljevstvo
.jpg)
U augustu 2016. Greater Anglia je odabrala Stadler FLIRT električne i bi-mode jedinice za franšizu East Anglia, kako bi zamijenila svoje električne lokomotive klase 90, vagone Mark 3, klasu 153, 156 i 170 dizel višestruke jedinice i klasu 379.
U junu 2018, KeolisAmey Wales je najavio da će kupiti 35 FLIRT-a: 24 tri-mode (7 jedinica sa 3 vagona i 17 jedinica sa 4 vagona) jedinice i 11 jedinica sa 4 vagona dizel-električnih jedinica za metro Južnog Walesa .
Sjedinjene Američke Države
Trinity Metro je 9. juna 2015. potpisao ugovor o nabavci osam zglobnih FLIRT 3 dizel-električnih višestrukih jedinica sa 4 vagona za TEXRail prigradsku liniju, koja je otvorena u januaru 2019. Ugovor je potpisan na ceremoniji održanoj na Centralnoj Stanici Fort Worth. Vrijednost ugovora je 107 miliona dolara, a uključuje isporuku komponenti za 10 godina. Ugovor također uključuje opciju za dodatna 24 DMU-a. Ovo je Stadlerova prva narudžba za svoju FLIRT porodicu u SAD-u (prethodne narudžbe su bile za GTW), i prva koja uključuje federalno finansiranje i stoga podliježe Zakonu o kupovini Amerikčkog. Kao takav, jedan element ugovora je da će se konačna montaža vozova održati u SAD-u, a nekoliko lokacija za montažu kao što je Lewisville je razmatrano za objekat. Stadler je na kraju iznajmio prostor od Utah Transit Authority u njihovim bivšim prodavnicama Union Pacifica u Salt Lake Cityju, Utah.
Potencijalni operateri
Filipini
Ministarstvo saobraćaja Filipina (DOTr) nabavlja 56 aerodromskih ekspresnih EMU jedinica za svoj projekat prigradske željeznice sjever-jug, kojim će upravljati Filipinske nacionalne željeznice (PNR). Natjecaj je počeo 15. oktobra 2021. godine, a tri izvođača su ponudila svoje predložene izrade. Jedan od tri ponuđača je japanska firma Marubeni koja se udružila sa Stadler Railom i osnovala sopstveno zajedničko preduzeće.[52] Predložili su visokopodnu standardnu varijantu FLIRT-a, koja će biti raspoređena u garniture od osam vagona i imati maksimalnu brzinu od 160 km/h, te maksimalnu projektovanu brzinu od 180 km/h.
Raskinuti ugovori
Latvija
Dana 1. jula 2014. latvijski željeznički operater Pasažieru vilciens najavio je da će kupiti FLIRT vozove kao dio ugovora o najmu/kupovini,[53] međutim, vlasnik Pv-a, Latvijske Željeznice su na kraju povukle ugovor i nijedna nabavka nije ostvarena.
Nesreće i incidenti
- 15. februara 2012, jedinica FLIRT koja se koristila za testiranje i edukaciju vozača, bez putnika, iskočila je iz šina u blizini Holmestranda u Norveškoj, pri čemu je ranila pet osoba. Voz je ulazio u krivinu 135 km/h umjesto dozvoljene maksimalne brzine od 70 km/h .[54]
- 16. aprila 2014. godine, FLIRT kojim je upravljao Elron koji je išao iz Tallinna u Tartu doživio je nesreću u Raasikui. Kiper je udario u treći vagon na pružnom prijelazu, zbog čega je više vagona iskočilo iz šina. Jedna putnica stara 43 godine je poginula. 12 osoba je povrijeđeno. Vozač kipera, muškarac star 59 godina, zadobio je smrtne povrede. Oštećene jedinice su popravljene i nastavile su sa radom.[55]
- 5. novembra 2014. godine, FLIRT kojim upravlja SNTF iskočio je iz šina u Hussein-Deyu, u istočnom predgrađu Alžira. Išao je za Theniu, 50 kilometara od glavnog grada, voz je trebao biti prebačen na prolaznu petlju koja je udajena 150 m od željezničke stanice Hussein-Dey kako bi se omogućilo brzom Alžir-Oran da prestigne, jer potonji nije programiran da stane na toj stanici. Voz je iskočio iz šine na skretnici brzinom većom od ograničene, u nesreći je poginulo 55-godišnjak starica i 70 povređenih, navode lokalne vlasti.[56][57]
- 16. maja 2015. godine, FLIRT kojim upravlja WestfalenBahn bio je uključen u sudaru na pružnom prijelazu u Ibbenbürenu, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Njemačka. Dvije osobe su poginule, a dvadeset je povrijeđeno.[58] Voz je prodat u dijelove.
- 9. februara 2016., dva FLIRT-a kojima upravlja Bayerische Oberlandbahn sudjelovala su u direktnom sudaru u blizini Bad Aiblinga u Njemačkoj. Poginulo je 11 ljudi, a 80 je povrijeđeno.[59][60]
- 12. jula 2016. FLIRT je bio uključen u sudaru u Andriji, Apulija, Italija, u kojem su poginule 23 osobe.[61]
- 5. juna 2017., FLIRT kojim je upravljao Leo Express ignorisao je signal za zaustavljanje i zabio se u stajalište u Přerovu, Češka. Povrijeđeno je 18 osoba, uključujući osoblje voza.[62]
- 24. novembra 2019, voz klase 755 kojim upravlja Greater Anglia približavao se pružnom prijelazu u Thorpe Endu, Norfolk, Ujedinjeno Kraljevstvo brzinom od 72 km/h kada su se rampe podigle dok je voz bio 200 metara udaljen od prijelaza i automobili su krenuli da prelaze ispred voza. I pored naglog kočenja, voz se nije mogao zaustaviti prije prijelaza. Sudar je izbjegnut za pola sekunde. Odjel za istragu željezničkih nesreća otvorio je istragu o incidentu. Kao odgovor, Velika Anglija je postavila ograničenje brzine od 32 km/h na pet pružnih prijelaza na liniji Bittern.[63][64]
Također pogledajte
Izvori
Reference
Vanjski linkovi
Stadler FLIRT na Wikimedia Commonsu