Seattle SuperSonics

Biznismenima iz Los Angelesa, Samu Schulmanu i Eugene V. Kleinu je 20. decembra 1966. dodijeljen zadatak za formiranje franšize u Seattleu. Schulman je franšizi dao ime po Boeingovom SST projektu, koji je nedugo nakon toga otkazan.^[3]

Predvođeni Walterom Hazzardom i novajlijama Bobom Ruleom i Alom Tuckerom, prvu sezonu završili su sa omjerom 23–59.

Pred početak sezone 1968/69. Sonicsi su razmijenili All-Star igrača Hazzarda za plejmejkera Lennyja Wilkensa. Wilkens je odigrao odličnu prvu sezonu u kojoj je bilježio 22,4 poena, 8,2 asistencije i 6,2 skokova. Rule je također imao odličnu sezonu, u kojoj je prosječno bilježio 24 poena i 11,5 skokova. I pored odličnih igara ovog dvojca, Sonicsi su pobijedili samo 30 utakmica, a Wilkens je zamijenio Bianchija na mjestu trenera.

Wilkens je bio najbolji asistent tokom sezone 1969/70.

U junu 1970. vlasnici NBA ekipa glasali su 13–4 u korist spajanja NBA i ABA lige.^[4][5] Schulman, koji je bio pristalica spajanja, zaprijetio je da će njegov tim napustiti NBA i pridružiti se ABA ligi ukoliko se lige ne spoje. Čak je tvrdio kako će preseliti svoj klub u Los Angeles, kako bi se takmičio sa Lakersima. Tužba Oscara Robertsona protiv NBA odložila je spajanje, ali su Sonicsi ipak ostali u Seattleu.^[6] Početkom sezone 1970/71. Bob Rule pokidao je ahilovu tetivu, zbog koje je propustio ostatak sezone.

Nakon duge sudske bitke, Sonicsi su uspjeli dovesti novaliju godine u ABA ligi, Spencera Haywooda. Već sljedeće sezone su po prvi put imali pozitivan omjer, 47–35. Početkom marta imali su skor 46–27, ali su povrede startera prouzrokovale da tim izgubi 8 od zadnjih 9 utakmica, ispustivši priliku da se plasira u doigravanje.

Prije početka sezone 1972/73. Wilkens je razmijenjen u Cleveland Cavalierse, a bez njega Sonicsi su imali omjer 26–56. Jedina svijetla tačka bio je Haywood, koji je prosječno bilježio 29,2 poena i 12,9 skokova.

Legendarni Bill Russell je 1973. doveden kao trener, a 1975. vodio je Sonicse do prvog nastupa u doigravanju. U prvom krugu doigravanja pobjedili su Detroit Pistonse 2–1, prije nego što su u drugom krugu u šest utakmica poraženi od budućih prvaka, Golden State Warriorsa. Naredne sezone, razmijenili su Haywooda u New York Knickse u pokušaju da pojačaju napad ekipe. Bek Fred Brown je bio 5. najbolji strijelac lige, dok je Slick Watts vodio ligu u asistencijama i ukradenim loptama. I pored odličnih nastupa Browna (28,5 ppu) i Tommyja Burlesona (20,8 ppu) u doigravanju, ispali su od Phoenix Sunsa u 6 utakmica.

Russell je napustio ekipu nakon sezone 1976/77, a zamijenio ga je Bob Hopkins. Ekipa je pod Hopkinsom igrala očajno, započevši sezonu sa omjerom 5–17, nakon čega je otpušten. Ekipa je pod Wilkensom igrala odlično, pobjedivši 11 od 12 prvih utakmica, izborivši doigravanje i osvojivši titulu Zapadne konferencije sa omjerom 47–35. Iako su u finalu vodili 3–2 protiv Washington Bulletsa, na kraju su poraženi u 7. utakmici. Sastav se nije značajnije mijenjao u predsezoni. Nakon osvajanja divizijske titule, Sonicsi su u 7 utakmica slavili u konferencijskom finalu protiv Phoenixa. U finalu ih je ponovo čekala ekipa Bulletsa, ali su ovaj put Sonicsi slavili sa ubjedljivih 4–1, osvojivši svoju prvu i zadnju titulu NBA prvaka. Šampionski tim uključivao je bekove Gusa Williamsa i Dennisa Johnsona, centra Jacka Sikmu, krila Johna Johnsona i Lonnieja Sheltona, kao i rezerve Browna i Paula Silasa.

Sljedeću sezonu završili su sa omjerom 56–26, ali su u konferencijskom finalu poraženi od Lakersa 4–1. Johnson je razmijenjen u Phoenix, a Williams nije igrao zbog nesuglasica oko ugovora. Sonicsi su zabilježili omjer 34–48, najgori u Pacifičkoj diviziji. Sljedeće sezone Williams se vratio. Kroz naredne dvije sezone Sonicsi su zabilježili omjere 52–30 i 48–34.

U oktobru 1983. Schulman je franšizu prodao Barryju Ackerleyu, čime je započeo period zastoja i prosječnosti. Fred Brown se povukao naredne sezone. Brownow broj je povučen iz upotrebe 1986. Lenny Wilkens je napustio mjesto trenera 1985, a Jack Sikma, posljednji igrač iz šampionske generacije, razmijenjen je nakon sezone 1985/86.

Predvođeni trojcem Chambers, McDaniel i Ellis Sonicsi su uspjeli, na iznenađenje svih, dogurati do finala konferencije 1987. Naredne sezone sva trojica su prosječno bilježili preko 20 poena. Chambers je otišao u Phoenix prije početka sezone 1988/89, ali su i bez njega uspjeli dogurati do 2. kruga doigravanja.

Sonicsi su na draftu 1989. izabrali Shawna Kempa, a naredne godine Garyja Paytona. McDaniel i Eliss su razmijenjeni tokom sezone 1990/91. George Carl je doveden na mjesto trenera 1992. U njegovoj prvoj sezoni imali su omjer 55–27 i stigli su do finala konferencije, gdje su u 7 utakmica poraženi od Phoenixa.

Naredne sezone Sonicsi su imali omjer 63–19, najbolji u NBA. I pored toga, ispali su već u prvom krugu od Denver Nuggetsa. Sezonu 1994/95. igrali su u dvorani Tacoma Dome, zbog rekonstrukcije KeyArene. Završili su na 2. mjestu Zapada sa omjerom 57–25, ali su već u prvom krugu ispali od Los Angeles Lakersa 4–0. Uspjeli su dogurati do finala 1996, ali su poraženi od Jordanovih Chicago Bullsa.

Sonicsi su ostali jedna od najjačih ekipa na Zapadu u naredne dvije sezone. Na kraju sezone 1997/98. povukao se Nate McMillan, a otišao je, zbog nesporazuma sa rukovodstvom tima, i trener Karl.

Odlaskom Karla i McMillana Sonicsi su opet ušli u fazu prosječnosti. U naredne 4 sezone uspjeli su 2 puta izboriti doigravanje, ali nijednom nisu prošli prvi krug. McMillan je preuzeo mjesto trenera u sezoni 2000/01, nakon otkaza Paul Westphalu. Tokom sezone 2002/03. Payton je razmijenjen u Milwaukee Buckse.

Sezona 2004/05. bila je odlična za Sonicse. Predvođeni Rayom Allenom i Rashardom Lewisom osvojili su 6. divizijsku titulu, prije nego što su u 1. krugu doigravanja izbacili Sacramento Kingse. U 2. krugu izgubili su 4–2 od San Antonio Spursa, koji će u finalu pobijediti Detroit Pistonse. To je bio zadnji nastup Sonicsa u doigravanju. Pred početak sezone 2005/06. trener McMillan je prihvatio trenersku ulogu u Portlandu. Sonicsi su završili sezonu sa omjerom 35–47.

Sonicsima je dodijeljen 2. izbor na draftu 2007, kojeg su oni iskoristili da izaberu Kevina Duranta sa Univerziteta Teksasa. Nekoliko sati nakon drafta razmijenili su Raya Allena i 35. izbora Glena Davisa u Boston Celticse za 5. izbor Jeffa Greena, Wallyja Szczerbiaka i Delontea Westa. U julu 2007. razmjenili su Lewisa u Orlando Magic za budući izbor druge runde drafta i 9,5 miliona dolara.

Pregovori sa gradom Seattleom oko nove dvorane propali su. Iako su u Durantu dobili franšiznog igrača, Sonicsi su loše počeli sezonu. Izgubili su prvih 8 utakmica, a prvi mjesec sezone završili su sa omjerom 3–14. Durant je osvojio nagradu za najboljeg novajliju godine. Sonicsi su zadnju sezonu u Seattleu završili sa omjerom 20–62. Nakon što su riješena pravna pitanja, Clay Bennett je dobio dozvolu da preseli franšizu.^[7]

• KeyArena (ranije poznata kao Seattle Center Coliseum) 1967–1978, 1985–1994, 1995–2008
• The Kingdome 1978–1985
• Tacoma Dome 1994–1995 (Tokom rekonstrukcije KeyArene)

Tradicionalni rivali Sonicsa su bili Portland Trail Blazersi, prije svega zbog blizine. Portland i Seattle udaljeni su 280 kilometara i jedini su veći gradovi na sjeverozapadu Sjedinjenih Američkih Država. Obje franšize su titulu NBA osvojile jedanput. Odigrali su 192 utakmice, a bolji omjer su imali Sonicsi, 98–94.^[8][9][10] U doigravanju su se susreli 4 puta. Oba kluba su pobijedila u 2 navrata, uz omjer 8–8.

Rivali Sonicsa bili su i Los Angeles Lakersi.^[11][12][13] Sa Lakersima su odigrali 211 utakmica u regularnom dijelu sezone, a bolji omjer imali su Lakersi, 128–83. U doigravanju su se susreli 8 puta, a Lakersi su pobijedili u 6 navrata, uz omjer 21–9.

Penzionisani brojevi
Broj	Igrač	Pozicija	Period u ekipi	Datum
1	Gus Williams	P	1977–84	26. mart 2004.
10	Nate McMillan	P/BŠ	1986–98 1	24. mart 1999.
19	Lenny Wilkens	P	1968–72 2	19. oktobar 1979.
24	Spencer Haywood	KC/C	1971–75	26. februar 2007.
32	Fred Brown	P/BŠ	1971–84	6. novembar 1986.
43	Jack Sikma	C	1977–86	21. novembar 1992.
	Bob Blackburn	Najavljivač	1967–92

Napomene:

• ¹ Trener, 2000–05.
• ² Trener, 1969–72 i 1977–85.

Napomene:

• ¹ Wilkens je u Kuću slavnih primljen 3 puta – kao igrač, kao trener i kao član reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država na OI 1992.
• ² Ewing je u Kuću slavnih primljen 2 puta – kao igrač i kao član reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država na OI 1992.
• ³ Primljen posthumno.
• ⁴ Primljen kao igrač. Nikad nije igrao za SuperSonicse.