Sandžak

Sandžak se dijeli na srbijanski i crnogorski dio. U sjevernom dijelu Sandžaka prema popisu iz 2011. godine živjelo je 238.787 stanovnika (61,1% od ukupnog broja stanovnika Sandžaka), na površini od 4.504 km² (51,8% od ukupne površine) dok je u južnom dijelu živjelo 151.950 stanovnika (38,9 %), na površini od 4.188 km² (48,2 %). Sjevernom dijelu Sandžaka pripadaju grad Novi Pazar i općine Tutin (Raški okrug), Nova Varoš, Priboj, Prijepolje i Sjenica (Zlatiborski okrug). Kulturno-historijski, Sandžaku pripada i dio teritorije općine Kosovska Mitrovica, koja se danas nalazi na Kosovu.

Sandžak je bio dio Bosanskog ejaleta sve do austrougarske okupacije. Onda do [1912. je ostao dio Osmanskog Carstva dok ga nisu osvojili Srbija i Crna Gora tokom balkanskih ratova. Historijski centar Sandžaka je grad Novi Pazar, koji je osnovao Isa-beg Ishaković koji je i osnivač Sarajeva.

Sandžački region bio je za vrijeme Drugog svjetskog rata pod upravom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka, koje je osnovano u Pljevljima 20. novembra 1943. Na zasjedanju u Novom Pazaru 29. marta 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je da se područje Sandžaka priključi jednim dijelom Crnoj Gori, a dijelom Srbiji, i time raspusti taj organ uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja narodnooslobodilačke borbe i širenja narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da se afirmiše u federalnu jedinicu Nove Jugoslavije. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta od Predsjedništva AVNOJ-a bez konsultovanja naroda,^[5] suprotno volji dijela političkog rukovodstva ove oblasti,^[5] utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni.^[5] Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«.^[5] Sreten Vukosavljević,^[5] predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju poslijednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka.^[5] Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945., već su to uradili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.^[5]

Na referendumu koji je organizovan od strane bošnjačkih predstavnika 1991, a na kojem je učestvovalo 69% glasača, 98% su glasali za autonomiju. Ažuriranje biračkih spiskova je bilo neadekvatno i protuzakonito.^{[nedostaje referenca]}

Bošnjaci čine apsolutnu većinu u općinama Tutin, Sjenica, Rožaje, Petnjica, Gusinje, Plav i u gradu Novom Pazaru, a relativnu u općini Bijelo Polje. U općinama Prijepolje, Priboj, Nova Varoš, Berane, Plevlja i Andrijevica su Srbi apsolutna većina. Općine Bijelo Polje, Berane i Pljevlja imaju crnogorsku većinu u kojima žive ukupno 25.140 Crnogoraca, 88,76 % svih sandžačkih Crnogoraca. U općinama Rožaje, Plav i Gusinje postoje dvije znatne albanske manjine sa ukupno 3.633 stanovnika (89,44 % svih sandžačkih Albanaca).

1. ¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

• 
  Etnička mapa Sandžaka (2002-2003.)
• 
  Etnička mapa Sandžaka (2002-2003.)
• 
  Etnička mapa Sandžaka (2011.)

• Novopazarski sandžak
• Historija Bošnjaka
• Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka
• Sporazum Karadžić – Filipović
• Referendum o autonomiji Sandžaka 1991.

Portal Crna Gora

Commons ima datoteke na temu: Sandžak

• Stranica Bošnjačkog Nacionalnog Vijeća u Srbiji