S100B

Dužina polipeptidnog lanca je 92 aminokiseline, a molekulska težina 10.713 Da.

S100B je specifičan za gliju, eksprimiran prvenstveno putem astrocita, ali ga ne eksprimiraju svi astrociti. Pokazalo se da se S100B eksprimira samo podtipom zrelih astrocita koji pokrivaju krvne sudove i u čelijama koje eksprimiraju NG2.^[5]

Ovaj protein može funkcionirati u proširenju neurita, proliferaciji ćelija melanoma, stimulaciji tokova Ca²⁺, inhibiciji PKC posredovane fosforilacije, astrocitoza, proliferacija aksona i inhibicija sklapanja mikrotubula. U razvoju centralnog nervnog sistema (CNS) djeluje kao neurotrofni faktor i protein za preživljavanje neurona. U odraslom organizmu obično je na povišenoj razini zbog oštećenja nervnog sistema, što ga čini potencijalnim kliničkim markerom.

Hromosomski preuređenje i izmijenjena ekspresije ovog gena su implicirani u nekoliko neuroloških, neoplazijskih i ostalih tipova bolesti, uključujući Alzheimerovu bolest, Downov sindrom, epilepsiju, amiotrofnu lateralnu sklerozu, švanom, melanom i dijabetes melitus tipa I.^[6]

Sugerirano je da regulacija S100B pomoću melitina ima potencijal za liječenje epilepsije.^[7]

S100B luče astrociti ili se može izliti iz ozlijeđenih ćelija i ući u vanćelijski prostor ili krvotok. Nivo S100B u serumu povećan je kod pacijenata tokom akutne faze oštećenja mozga. Tokom posljednje decenije, S100B se pojavio kao kandidat za periferni biomarker permeabilnosti krvno-moždane barijere (BBB) i povrede CNS-a. Povišeni nivoi S100B tačno odražavaju prisustvo neuropatoloških stanja uključujući traumatske povrede glave ili neurodegenerativne bolesti. Normalni nivoi S100B pouzdano isključuju velike patološke promjene CNS-a. Njegova potencijalna klinička upotreba u procesu donošenja terapijskih odluka potkrijepljena je ogromnom količinom literature koja potvrđuje varijacije u nivoima 100B u serumu sa standardnim modalitetima za prognozu obima oštećenja CNS-a: promjene u neurosnimcima, cerebrospinalnom pritisku i drugim molekulskim markerima mozga (neuronski specifična enolaza i glijski vlaknasti kiseli protein). Međutim, što je još važnije, zabilježeno je da se nivoi S100B povećavaju prije bilo kakvih uočljivih promjena unutarmoždanog peritiska, neurosnimanja i nalaza neurološkog skrininga. Dakle, glavna prednost upotrebe S100B je to što povišenje nivoa u serumu ili CSF-u pružaju osjetljivu mjeru za određivanje povrede CNS-a na molekulskm nivou prije nego što se razviju grube promjene, omogućavajući pravovremenu isporuku ključne medicinske intervencije prije nego što dođe do nepovratnog oštećenja. Prije napada, povišeni su nivoi S100B u serumu, što sugerira da bi curenje BBB moglo biti rani događaj u njegovom razvoju.^[8]

Izuzetno važna primjena testiranja serumskog S100B je u odabiru pacijenata s lakšim ozljedama glave kojima nije potrebna daljnja neuroradiološka evaluacija, jer su studije koje su upoređivale CT skeniranje i nivoe S100B pokazale da su vrijednosti S100B ispod 0,12 ng/mL povezane s niskim rizikom očiglednih neuroradioloških promjena (kao što je intrakranijsko krvarenje ili oticanje mozga) ili značajnih kliničkih posljedica.^[9] Odlična negativna prediktivna vrijednost S100B u nekoliko neuroloških stanja je zbog činjenice da serumski nivoi S100B odražavaju promjene permeabilnosti krvno-moždane barijere, čak i u odsustvu neuronske ozljede.^[10][11]Osim toga, S100B, koji je također prisutan u ljudskim melanocitima, pouzdan je marker za zloćudnost melanoma, kako u biopsijskom tkivu tako i u serumu.^[12][13]

U proučavanju funkcije S100B korišteni su modelni organizmi. Uvjetna linija nokaut-miša, zvana S100b^{tm1a(EUCOMM)Wtsi[14][15]} generirana je kao dio Međunasrodnog konzorcija za nokaut-miševe— projekta mutageneze velike propusnosti za generiranje i distribuciju životinjskih modela bolesti zainteresovanim naučnicima — u Institutu Wellcome Trust Sanger.^[16][17][18]

Male and female animals underwent a standardized phenotypic screen to determine the effects of deletion.^[21][23] Obavljena su 23 testa na mutantnim miševima, ali još uvijek nisu uočene značajne abnormalnosti.^[21]

Pokazalo se da S100B ima interakcije sa:

• AHNAK,^[24]
• IMPA1,^[25]
• IQGAP1,^[26]
• MAPT,^[27][28] and
• P53,^[29]
• PGM1,^[30]
• S100A1,^[31][32]
• S100A6,^[32][33]
• S100A11,^[33] i
• VAV1.^[34]

Ovaj članak uključuje tekst iz Nacionalne medicinske biblioteke Sjedinjenih Država, koji je u javnom vlasništvu.