Projekt ljudskog genoma

Projekt ljudskog genoma (Human Genome Project: HGP) bio je projekt čiji je cilj utvrđivanje hemijske sekvence baznih parova koje čine ljudski genom. Uključuje međunarodna naučna istraživanja DNK, uz identifikaciju i mapiranje svih gena ljudskog genoma, sa fizičkog i funkcijskog stanovišta.[1] Bio je i ostaje najveći svjetski kolaborativni biološki projekt.[2]

Logo HGP; Vitruvijski čovjek
(Leonardo da Vinci)
Replikacija DNK

Nakon što je ideja potekla 1984. od američke vlade, kada je počelo planiranje, projekt je formalno pokrenut 1990. godine, i na kraju proglašen kompletnim u 2003. Sredstva je obezbijedila američka vlada preko Nacionalnog instituta za zdravlje, kao i brojne druge skupine iz cijelog svijeta. Paralelan projekt je, izvan vladimih institucija, ostvarila je i Korporacija Celera, ili Celera Genomics, koji je formalno pokrenut u 1998.Većina sekvenciranja pod pokroviteljstvom vlade je izvršilo i dvadeset univerziteta i istraživačkih centara iz Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Japana, Francuske, Njemačke i Kine.[3]

Projekt je prvobitno imao za cilj da mapira nukleotide koji se nalaze u ljudskom haploidnom referentnom genomu (više od tri milijarde). "Genom" bilo koje jedinke je jedinstven; mapiranje "ljudskog genoma" podrazumijeva sekvenciranje višestrukih varijanti svakog gena. U maju 2016. godine, naučnici su podržali produženje HGP, uključujući stvaranje sintetskog ljudskog genoma.[4] U junu 2016., naučnici su formalno objavili plan sinteze ljudskog genoma.[5][6]

Glavni ciljevi i ostvarenja

Glavnj cilj ovog projekta je precizno odteđivanje lokusa, sekvence i funkcije svakog ljudskog gena. Očekuje se da će takve informacije biti temelj daljnjih istraživanja ljudskog zdravlja, bolesti, biologije i medicine tokom 21. stoljeća i omogućiti liječenje mnogih bolesti. Međutim, za potpunije iskorištavanje genetičkih dostignuća, neophodno je poznavanje biološke uloge svih gena i interaktivnih veza njihovih produkata.

Projekt ljudskog genoma je omogućio otklanjanje mnogih nesuglasica o njegovoj veličini i genskoj strukturi. Zahvaljujući ovom projektu utvrđeno da ljudski genom uključuje samo oko 25.000 gena, dok se nekad pretpostavljalo da ima oko 100.000, pa 50.000, a zatim 35.000 gena- Omogućeno je otvaranje nove oblasti genetike, pod nazivom genomika.[7][8][9][10][11]

Također pogledajte

Reference

Vanjski linkovi