Odbijanje
Odbijanje ili odvikavanje je proces postepenog uvođenja ljudskog ili nekog drugog sisarskog dojenčeta u ono što će biti u njegovoj ishrani za odrasle, uz istovremeno povlačenje zaliha majčinog mlijeka.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/aa/Baby_eating_baby_food.jpg/220px-Baby_eating_baby_food.jpg)
Proces se odvija samo kod sisaraa, jer samo oni proizvode mlijeko. Smatra se da je dojenče potpuno odjajeno nakon što se više ne hrani majčinim mlijekom (ili flaširanim zamjenama).
Ljudi
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e9/Kitagawa_Utamaro_-_Abalone_Divers_-_MFA_Boston_21.7353-5.jpg/220px-Kitagawa_Utamaro_-_Abalone_Divers_-_MFA_Boston_21.7353-5.jpg)
U nekim kulturama odvikavanje napreduje uvođenjem hranjenja djeteta obrocima koje je roditelj prožvakao zajedno s nastavkom dojenja, što je praksa poznata kao premastikacija.[1] Ta je praksa bila važna u čitavoj ljudskoj povijesti jer je prirodno dala djetetu znatno poboljšani izvor proteina, osim što je spriječavala nedostatak gvožđa.[2] Međutim, premastikacijska hrana od njegovatelja slabijeg socioekonomskog statusa u područjima endemskih bolesti može rezultirati prijenosom bolesti na dijete.[3]
Kontroverzno je kako i kada odviknuti odojče. Američka pedijatrijska akademija preporučuje hranjenje bebe majčinim mlijekom samo tokom prvih šest mjeseci života.[4] Mnoge majke smatraju dojenje izazovnim, posebno u zemljama u kojima se mnoge majke moraju vratiti na posao relativno brzo nakon rođenja djeteta.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje čekanje do šest mjeseci za uvođenje hrane za bebe.[4][5][6] Međutim, mnoge kompanije za hranu za bebe prodaju svoju hranu "u prvoj fazi" djeci oko 4 – 6 mjeseci uz oprez da je hrana namijenjena za konzumiranje pored majčinog mlijeka ili adaptiranog mlijeka i samo za "vježbanje". Ove namirnice za vježbanje općenito su mehke i tekuće. Primjeri uključuju pire voća i povrća. Za određenu hranu preporučuje se izbjegavanje. NHS Ujedinjenog Kraljevstva preporučuje obustavu hrane, uključujući onu "koja sadrži pšenicu, gluten, orašaste plodove, kikiriki, proizvode od kikirikija, sjemenke, jetru, jaja, ribu, školjke, kravlje mlijeko i mehki ili nepasterizirani sir", sve dok beba ne napuni šest mjeseci, jer mogu uzrokovati alergije na hranu ili razboljeti bebu.[7] Međutim,takve preporuke dovode u pitanje istraživanja koja sugeriraju rabnije izlaganje mogićim alergenima što če u nekim slučajevima umanjiti vjerovatnoću njihovih budućih učinaka.[8]
Uzrast
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cc/Lactancia_en_tandem_1.jpg/220px-Lactancia_en_tandem_1.jpg)
Postoje značajne individualne i kulturne varijacije u pogledu odvikavanja.
Naučno se mogu postaviti različita pitanja; neke od najjednostavnijih empirijskih uključuju:
- U kojoj dobi se djeca odvikavaju?
- U kojoj dobi različita društva normativno biraju odvikavanje?
- U odnosu na druge životinje, posebno slične primate, po različitim mjerama.
Budući da u ovim brojevima postoje značajni rasponi i odstupanja (neka dojenčad se nikada ne doje, ili se samo nakratko doje, naprimjer), orijentacija po u medijani (najčešća dob) korisnije je nego u gledanje u prosjek.
Uzimajući u obzir biološke mjere zrelosti, koje je posebno istražila Katherine Ann Dettwyler, daje se raspon dobi od 2+1⁄2 do sedam godina, kao doba odvikavanja analogno drugim primatima – "prirodno doba odvikavanja".[9] To ovisi o vrstama, naprimjer: odvikavanje kod primata koji nisu ljudi često je povezano s nicanjem trajnih kutnjaka (ljudi: 5+1⁄2 do šest godina); upoređujući trajanje dojenja sa dužinom trudnoće (vrijeme gestacije) daje faktor od oko 6 kod čimpanzi i gorila (ljudi: 6 × 9 mjeseci = 54 mjeseca = 4+1⁄2 godina); tjelesna težina se može uporediti sa porođajnom težinom (četverostruko povećanje porodne težine daje oko 2+1⁄2 do 3+1⁄2 godina za ljude; 1⁄3 težina odraslih daje 5 do 7 godina za ljude); i slično za ostale mjere.
Moguće su i druge studije, poput psiholoških faktora. Naprimjer, Barbara Rogoff je primijetila, citirajući studiju Whiting & Child iz 1953. godine, da je najteže vrijeme za odvikavanje djeteta od 13–18 mjeseci. Nakon ovog vrhunca, odvikavanje postaje postupno lakše i manje uznemirujuće, jer se "starija djeca često odvikavaju".[10]