Nogometna reprezentacija Sovjetskog Saveza (ruski: сбо́рная Сове́тского Сою́за по футбо́лу) bio je nogometni tim koji je predstavljao Sovjetski Savez od 1923. do 1991. na međunarodnim nogometnim takmičenjima i bio je pod kontrolom nogometnog saveza SSSR-a (ruski: Федерация футбола СССР).
Svoju prvu zvaničnu utakmicu Sovjetski savez je odigrao u Tallinnu 18. septembra 1923. godine protiv Estonije te pobijedio rezultatom 4:2.[2] Sovjetski savez je svoj prvi nastup na nekom turniru odigrao na Olimpijskim igrama 1952. u Finskoj. Prethodno je Sovjetski savez u kvalifikacijama za Olimpijske igre 1952. pobijedio Bugarsku 2:1 nakon produžetaka. U prvom kolu takmičenja su igrali protiv Jugoslavije. Prva utakmica je završena neriješenim rezultatom 5:5, da bi u ponovljenoj utakmici Jugoslavija bila uspješnija rezultatom 3:1.[3] Svoj drugi nastup na turniru Sovjetski savez je odigrao četiri godine poslije, ovog puta na Olimpijskim igrama igranih u Australiji. Ovog puta Sovjetski savez je stigao do finala i osvojio zlatnu medalju pobijedivši Jugoslaviju u finalu.[4] Na sljedeće tri Olimpijade Sovjetski savez se nije uspio kvalificirali. U međuvremenu Sovjetski savez je nastupio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Svoj prvi nastup na Svjetskom prvenstvu Sovjetski savez je zabilježio u Švedskoj 1958. godine.
Prvu historijsku utakmicu na Svjetskom prvenstvu 1958. Sovjetski savez je odigrao protiv Engleske. Sovjetski savez je u utakmici čak i poveo golovima Simonyana i Ivanova ali je ipak na kraju utakmica završena bez pobjednika 2:2. U drugoj utakmici na Svjetskom prvenstvu Sovjetski savez je odigrao protiv Austrije i ostvario pobjedu rezultatom 2:0. U trećoj utakmici grupne faze Sovjetski savez je poražen od Brazila 0:2. U utakmici playoff-a Sovjetski savez je golom Ilyina pobijedio Englesku. U četvrtfinalu Sovjetski savez je poražen od domaćina Švedske identičinim rezultatom kao i protiv Brazila te okončali nastup na Svjetskom prvenstvu.[5] Nakon okončanog Svjetskog prvenstva Sovjetski savez je učestvovao u prvim kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1960. igranog u Francuskoj.
Reprezentacija Sovjetskog saveza 1924.
Sovjetski savez je u prvom kolu u dvije utakmice bio bolji od Mađarske te zbog odustajanja Španije obezbjedio učestvovanje na Evropskom prvenstvu. Prvu utakmicu na Evropskom prvenstvu Sovjetski savez je odigrao protiv Čehoslovačke i sa dva gola Ivanova i jednim Ponedelnika slavio ubjedljivu pobjedu. U finalnoj utakmici Sovjetski savez je odigrao protiv Jugoslavije. Iako je Jugoslavija povela u finalnoj utakmici golom Galića Sovjetski savez je prvo golom Metrevelia uspio izjednačiti rezultat u 49. minuti utakmice da bi u 113. Ponedelnik donio šampionsku titulu Sovjetskom savezu.[6] Na Svjetskom prvenstvu 1962. igranom u Čileu Sovjetski savez je ostvario isti rezultat kao i prije četiri godine u Švedskoj došavši do četvrtfinala. I ovog puta u četvrtfinalu Sovjetski savez je igrao protiv domaćina Svjetskog prvenstva.[7] Na Evropskom prvenstvu 1964. igranom u Španiji Sovjetski savez je prvo ostvario pobjedu protiv Danske rezultatom 3:0. U finalu Sovjetski savez je igrao protiv domaćina Evropskog prvenstva. Ovog puta Sovjetski savez je poražen rezultatom 1:2.[8] Dvije godine poslije Sovjetski savez je ostvario najveći uspjeh postignut na Svjetskom prvenstvu. Prvobitno je Sovjetski savez ostvario tri pobjede u grupnoj fazi kao i u četvrtfinalu. U utakmici polufinala Zapadna Njemačka je bila bolja rezultatom 1:2 kao i Portugal u utakmici za treće mjesto. Tako je Sovjetski savez zauzeo četvrto mjesto i na taj način ostvario svoj najveći uspjeh u historiji Svjetskih prvenstava.[9]Na Evropskom prvenstvu 1968. igranog u Italiji Sovjetski savez je također zauzeo četvrto mjesto. Prvu utakmicu Sovjetski savez je odigrao protiv domaćina Evropskog prvenstvaItalije bez golova. Bacanjem novčića odlučen je prolaznik u finale. Italija je bila bolje sreće te je Sovjetski savez morao igrati utakmicu za treće mjesto. Engleska je pobijedila 2:0 te je Sovjetski savez završio na četvrtom mjestu.[10] U Meksiku na Svjetskom prvenstvu Sovjetski savez je takmičenje okončao u četvrtfinalu. Urugvaj je bio bolji u utakmici četvrtfinala. Jedini gol na utakmici je dao Víctor Espárrago u 117. minuti utakmice.[11] Na Evropskom prvenstvu 1972. igranog u Belgiji Sovjetski savez je golom Konkova pobijedio Mađarsku. U finalu Zapadna Njemačka je pobijedila rezultatom 3:0 te se na taj način Sovjetski savez morao zadovoljiti srebrnom medaljom.[12] Nakon tri propustana učešća na Olimpijskim igrama Sovjetski savez je 1972. osvojio treće mjesto. U utakmici za treće mjesto Sovjetski savez i Istočna Njemačka su odigrali 2:2 te su podijelili bronzanu medalju.[13] U utakmicama playoff-a kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1974. između Sovjetskog saveza i Čilea Sovjetski savez je diskvalificiran. Prva utakmica u Moskvi je završena bez golova dok uzvrat nije igran. Na Evropsko prvenstvo 1976. igranom u Jugoslaviji Sovjetski savez se nije uspio kvalificirali. Na Olimpijskim igrama 1976. igranom u Kanadi Sovjetski savez je osvojio bronzanu medalju.[14] Svoju sljedeću medalju na nekom turniru Sovjetski savez je osvojio 1988. godine u Zapadnoj Njemačkoj na Evropskom prvenstvu. U utakmici finala Holandija je pobijedila rezultatom 2:0.[15] Svoju posljednju utakmicu u historiji Sovjetski savez je odigrao 13. novembra 1991. godine protiv Kipra.[2]
Od 16. novembra 1924. kad je Sovjetski savez odigrao prvu utakmicu na domaćem terenu protiv Turske do posljednje odigrane 12. oktobra 1991. protiv Italije Sovjetski savez je igrao na 11 stadiona. Najviše nastupa na domaćim stadionima Sovjetski savez je zabilježio igranjem u Moskvi na stadionu Lužniki.