Marina Gržinić
Alati
Općenito
Štampanje / izvoz
Na drugim projektima
Marina Gržinić (rođena 1958.) je filozofkinja, teoretičarka i umjetnica iz Ljubljane.[1] Ona je istaknuta savremena teorijska i kritička ličnost u Sloveniji.[2] Od 1993. zaposlena je na Institutu za filozofiju pri Znanstveno-istraživačkom centru Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Danas radi kao profesor i istraživački savjetnik. Za svoj naučni rad dobila je Zlatni znak SASA 2007. godine[3] Od 2003. godine radi i kao redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, Austrija.[4] Intenzivno objavljuje, drži predavanja širom svijeta i bavi se video umjetnošću od 1982.[5]
Marina Gržinić rođena je 1958. godine u Rijeci (Jugoslavija), u današnjoj Hrvatskoj. Odgajana je u porodici italijanske manjine. Sama se preselila u Ljubljanu sa sedamnaest godina (nakon završene gimnazije u Rijeci). Diplomirala je analitičku sociologiju 1985. godine, magistrirala 1991. godine na Fakultetu umjetnosti Univerziteta u Ljubljani, a doktorirala 1995. na Odsjeku za filozofiju Fakulteta umjetnosti Univerziteta u Ljubljani. Naslov njene disertacije bio je "Virtuelna stvarnost: akronično vreme, paraprostor i simulacija." Gržinić je bila jedna od prvih, u Jugoslaviji, sa doktoratom iz filozofije i virtuelne stvarnosti, kiberprostora, sajberfeminizma, postkolonijalne teorije, francuskog strukturalizma i medija teorija (Baudrillard, Couchot, Klonaris/Thomadaki, Virilio).[6] U periodu od 1997. do 1998. godine završila je postdoktorsku akademsku obuku u Japanu, na Univerzitetu u Tokiju (dobila je grant vlade Japana, JSPS) i provela godinu dana kod profesora Machiko Kusahare.[7]
U Ljubljani se bavila konstituisanjem onoga što je danas poznato kao ljubljanski alternativni ili subkulturni pokret koji je 1980-ih razvio nove umjetničke prakse (poput videa i performansa), politički angažiranih pokreta kao što su homoseksualna gej i lezbijska scena i mnogih drugih procesa koji su bili relevantni za diskusiju o položaju umjetnosti i kulture u Sloveniji, a u vezi sa zahtjevima i borbom za politički emancipovan život koji zaobilazi srednjoklasnu buržoasku percepciju slovenskog društva i stvarnosti.
Teorijski rad Marine Gržinić usmjeren je na savremenu filozofiju i estetiku nakon modernizma. Također, usmjeren je na teoriju ideologije, teoriju tehnologije, biopolitiku/nekropolitiku, video tehnologiju[8] i transfeminizam[9] u odnos s dekolonijalnošću[10] Njen rad se ne može lako ograničiti na određenu školu ili disciplinu, iako je posljednjih godina zastupala globalnu kritičku filozofiju koja preispituje kolonijalizam, kapitalizm i nekropolitike.[11]
Njen teorijski pristup je između političke performativne teorije i aktivističke kritike i teorije na djelu.[12] Njena pozicija nije neangažirano područje interpretacije koje proizlazi iz teorijske i filozofske kontemplacije, već je njen rad u filozofiji, teoriji i umjetnosti proizlazi iz konkretne teorijske prakse, intervencija i srodnih kultura.[13]
Svoje istraživačke rezultate redovno implementira u procese obrazovanja, ali i u drugim disciplinama, posebno u umjetničkim disciplinama. Značajno se angažuje u javnom životu u zemlji i inostranstvu, učestvujući u različitim političkim i društveno motivisanim borbama protiv kapitalizma i njegovih procesa oduzimanja posjeda, rasizma i brutalne diskriminacije.[14]
Gržinić se bavi video umjetnošću i medijskom umjetnošću od 1982. godine. Radi u suradnji s Ainom Šmid, istoričarkom umjetnosti i umjetnicom iz Ljubljane.[15]
Normativna kontrola ![]() |
|
---|