Jerry Cantrell

Cantrell je rođen 18. marta 1966. u Tacomi (Washington);^[2] njegovi su majka i otac Gloria Jean Krumpos i Jerry Fulton Cantrell.^[21][22] Odrastao je u Spanawayu^[23] i najstarije je od troje djece.^[24] Otac mu je ratni veteran, a majka je bila amaterska orguljašica i sviračica melodike koja je radila kao administrativna asistentica u Clover Park School Districtu u okrugu Pierce.^[25][26]

Njegova baka s majčine strane bila je Norvežanka, dok mu je djed s majčine strane bio Čeh.^[27][28]

Nakon što je Cantrell naučio pisati, svoj je životni cilj napisao u knjizi My Book About ME Dr. Seussa tako što je rečenicu "Kad odrastem želim biti..." dovršio riječima "rock zvijezda".^[29]

Cantrellov otac, Jerry Sr., ratni je veteran koji se borio u Vijetnamskom ratu.^[29] Najranije sjećanje iz djetinjstva Jerryja Juniora bilo je upoznavanje oca nakon njegovog povratka iz rata, kad je imao tri godine.^[29] Njegovi su se roditelji rastali kad je imao sedam godina zbog ratnih opterećenja te su Cantrella u Tacomi odgojile njegova majka, Gloria, i njegova baka s majčine strane.^[29] Porodica je živjela od socijalne pomoći i bonova za hranu.^[29] Njegov je otac glavni lik u pjesmi "Rooster", koju mu je Cantrell napisao u počast,^[30] te se njegova majka Gloria također imenom pojavljuje u pjesmi.^[31] Otac i sin također su se zajedno pojavili u muzičkom spotu za "Rooster", u kojem se Jerry Sr. prisjeća rata.^[29]

Cantrell se preselio sa svojom majkom u Spanaway gdje je pohađao niže razrede srednje škole.^[32] Njegov prvi posao bilo je raznošenje novina.^[33]Cantrell je kasnije pohađao srednju školu Spanaway Lake High School,^[34] te je, prije nego što je dobio svoju prvu gitaru, bio član srednjoškolskog zbora koji je išao na mnoga državna takmičenja.^[32] Cantrell je tokom posljednje godine srednje škole postao predsjednik zbora,^[32] kvartet je pjevao himnu SAD-a na košarkaškim utakmicama i pobjeđivao na takmičenjima s najvišim ocjenama.^[32] Cantrell je naveo da je njegovo zanimanje za mračnije muzičke tonove počelo već u to vrijeme: "U zboru smo pjevali gregorijanske korale iz 14. i 15. stoljeća a cappella. Bila je to jeziva crkvena muzika."^[35] Njegovi zborski i dramski učitelj bili su njegova dva najveća motivatora za muzičku karijeru. Kad je prvi album Alice in Chainsa postigao zlatnu nakladu, Cantrell je poslao zlatnu ploču obojici učitelja.^[36] Završio je srednju školu 1984. godine.^[34][37]

Cantrell je prvi put počeo svirati gitaru kad je išao u šesti razred.^[33] U to je vrijeme svirao klarinet, a njegova je majka bila u vezi s gitaristom koji je Cantrellu posudio svoju gitaru i naučio ga nekoliko akorda.^[33] Cantrell je brzo učio i impresionirao majčinog dečka, koji joj je predložio da bi trebala kupiti gitaru svom sinu, te mu je tako kupila akustičnu gitaru.^[33] Međutim, Cantrell će tek u 17. godini početi ozbiljno svirati električnu gitaru.^[38] Cantrell je naučio svirati gitaru koristeći se sluhom dok je imitirao svoje heroje.^[39] Sredinom svojih tinejdžerskih godina na buvljaku je kupio svoju prvu gitaru, korejski model Fender Stratocastera.^[40]

Njegova baka s majčine strane, Dorothy Krumpos, umrla je u oktobru 1986. od raka,^[41] a njegova majka Gloria umrla je u augustu 1987. od raka gušterače u dobi od 43 godine, kad je Cantrell imao 21 godinu.^[41][42] Njegovi su se prijatelji prisjetili da je Cantrell pao u depresiju i postao potpuno drugačija osoba nakon što su mu majka i baka umrle u tako kratkom vremenu.^[41]

Prvi album koji je Cantrell posjedovao bio je Elton John Greatest Hits (1974),^[43] što je bio očev poklon kad je imao deset godina.^[44] U intervjuu je napomenuo da je "odrastao na countryju" i da se divi emociji koju taj žanr prikazuje.^[42] Također se smatra "napola jenkijem i napola redneckom".^[42] Međutim, hard rock muzika najviše ga je počela zanimati. Kasnije će kao glavne uticaje navesti gitariste poput Jimija Hendrixa,^[45] Acea Frehleyja, Tonyja Iommija, Angusa Younga, Jimmyja Pagea, Glenna Tiptona, K.K. Downinga, Davida Gilmoura, Nancy Wilson,^[46] i Eddieja Van Halena,^[47] kao i Eltona Johna^[48] i grupe Fleetwood Mac,^[48] Heart^[46][49] i Rush kao svoje rane kompozitorske idole.^[49] Cantrell je također komentirao kako je i Soundgarden uvelike uticao na njega.^[50]

Cantrell je 1985. otišao na fakultet tokom zimskog semestra,^[51] ali ga je odlučio napustiti te se preselio u Dallas (Teksas) kako bi se pridružio grupi s nekoliko prijatelja.^[51]

Cantrell je u području Dallasa i Houstona radio na uklanjaju azbesta.^[52] Također je radio u muzičkoj prodavnici Arnold and Morgan Music Company.^[53] Dok je radio u prodavnici, Cantrell je kupio ono što je opisao kao svoju prvu "pravu gitaru", G&L Rampage iz 1984. godine.^[40] U to je vrijeme bio u grupi Sinister s Vinniejem Chasom (iz Pretty Boy Floyda). Kasnije su osnovali novi bend pod imenom Raze.^[54]

Dok je živio u Dallasu, Cantrell je upoznao članove ranije verzije Pantere i započeo dugogodišnje prijateljstvo s braćom Dimebagom Darrellom i Vinniejem Paulom.^[52]

Cantrell se 1985. ili 1986. preselio nazad u Tacomu i osnovao je grupu Diamond Lie, koju su uz njega činili pjevač Scott Damon, bubnjar Bobby Nesbitt i basist Matt Muasau.^[55] Grupa je počela održavati koncerte u Tacomi i Seattleu, pokušavajući tako dobiti ugovor za snimanje albuma, te su snimili demo-snimak od četiri pjesme u studiju London Bridge Studio.^[56]

Kad je Cantrellu bilo 20 godina, radio je nekoliko poslova s nepunim radnim vremenom kako bi platio stanarinu, a jedan od njih uključivao je bacanje kutija smrznute ribe u skladište.^[57] Svoje slobodno vrijeme provodio je svirajući gitaru i odlazeći na probe sa svakom grupom koju je mogao naći.^[57]

Tri sedmice nakon smrti njegove majke 11. aprila 1987. Cantrell je otišao na nastup grupe Alice N' Chains u Tacoma Little Theatreu te ga je impresionirao glas glavnog pjevača, Laynea Staleyja.^[41][58] Diamond Lie održao je svoj posljednji koncert u julu 1987.^[59]

Cantrell je upoznao Laynea Staleyja, tada pjevača Alice N' Chainsa, na tulumu u Seattleu u augustu 1987. godine.^[60] Bio je beskućnik nakon što je bio protjeran iz porodične kuće,^[29] pa je Staley pozvao Cantrella da živi s njim u studiju za probe "The Music Bank".^[60][61] Alice 'N Chains razišao se ubrzo nakon što se Cantrell preselio ka Staleyju u Music Bank.^[62]

Cantrell je želio osnovati novu grupu i Staley mu je dao telefonski broj Melinde Starr, djevojke bubnjara Seana Kinneyja, kako bi Cantrell mogao popričati s njim.^[63] Cantrell je nazvao broj i dogovorio sastanak s Kinneyjem.^[63] Kinney i njegova djevojka otišli su u Music Bank i poslušali Cantrellove demo snimke. Cantrell je napomenuo da im je potreban basist za probe i da je imao nekoga na umu: Mikea Starra, s kojim je Cantrell svirao u bendu Gypsy Rose u Burienu.^[63] Kinney je pokazao na svoju djevojku i izjavio: "To je baš čudno jer je to njegova sestra".^[63] Kinney je nazvao Starra te je par dana kasnije svirao s njim i Cantrellom u Music Banku.^[63] Međutim, još uvijek nisu imali pjevača.^[62][63]

Staley je već počeo okupljati novu grupu, ali su Cantrell, Starr i Kinney željeli da on bude njihov pjevač.^[62] Kako bi mu to dali do znanja, započeli su audiciju na koju su pred Staleyjem dolazili vrlo loši pjevači. Posljednja slamka za Staleyja bila je kad su na audiciju pozvali mušku striptizetu – nakon toga se odlučio pridružiti grupi.^[9] Staley, koji je u to vrijeme bio Cantrellov cimer, pristao se pridružiti pod uslovom da se Cantrell pridruži njegovom funk projektu (koji je ubrzo prestao postojati)^[64] te se tako Staley trajno pridružio Cantrellovoj grupi.^[63] Bend je nosio imena kao što su "Mothra", "Fuck" i "Diamond Lie",^[9][65] od čega je potonje bilo ime Cantrellove prethodne grupe.^[9]

Diamond Lie bio je zapažen u području Seattlea te je na kraju preuzeo ime Staleyjeve prethodne grupe, Alice N' Chains, a onda se preimenovao u Alice in Chains.^[9][66][67]

Cantrell je 1988. otišao na koncert Guns N' Rosesa u Seattle Centeru^[68] i sa sobom je uzeo demo snimak Alice in Chainsa koji je namjeravao dati grupi. Upoznao je Axla Rosea nakon koncerta i dao mu snimak. Dok je odlazio, Cantrell je vidio kako Rose baca demo u smeće.^[69] Nekoliko godina kasnije Guns N' Roses izabrao je Alice in Chains kao predgrupu na svojoj povratničkoj turneji 2016. godine.^[70]

Konačni demo Alice in Chainsa, The Treehouse Tapes, dovršen je 1988. te je došao u ruke muzičkih menadžerica Kelly Curtis i Susan Silver, koje su poimence bile menadžerice grupama Mother Love Bone i Soundgarden, također iz Seattlea. Curtis i Silver dale su demo Columbiji Records.^[71] Nakon tri mjeseca pregovora Alice in Chains potpisao je ugovor s Columbia Recordsom 11. septembra 1989. godine.^[71]

Jerry Cantrell bio je glavni gitarist, koautor tekstova, sporedni pjevač i glavni kompozitor pjesama u Alice in Chainsu do gotovo trajne pauze u radu benda koja je započela krajem 1990-ih i nastavila se do smrti pjevača Laynea Staleyja u aprilu 2002. godine.^[72] Cantrellove gitarističke dionice dale su heavy metal prizvuk jedinstvenom grunge stilu grupe.^[73] Cantrell je također svirao bas-gitaru na pjesmi "Love Song", koja se našla na EP-u Sap iz 1992. godine.^[74]

Cantrell je počeo pjevati glavne vokale na akustičnom EP-u Sap iz 1992. te je njegova uloga počela rasti na naknadnim albumima, čime je Alice in Chains postala grupa od dva pjevača.^[10][12][75] Cantrell je izjavio da ga je Staley nagovorio na pjevanje.^[10][58][76]

Iako su mediji glavne struje opisali Alice in Chains kao grunge grupu,^[77] Cantrell smatra da je njen žanr uglavnom heavy metal. Godine 1996. rekao je Guitar Worldu: "Mi smo mnogo različitih stvari ... Ne znam baš kakva smo mješavina, ali tu sigurno ima metala, bluesa, rock and rolla, možda prstohvat punka. Metalni dio nikad neće otići, a to ne bih ni želio".^[78]

Alice in Chains bio je jedan od najuspješnijih bendova 1990-ih, prodavši više od 20 miliona primjeraka albuma širom svijeta^[79] te više od 14 miliona samo u SAD-u.^[80]

Njegov je debitantski album, Facelift, objavljen je 1990. te mu je RIAA dodijelila dvostruku platinastu nakladu jer je prodan u više od dva miliona primjeraka.^[81] Cantrell je posvetio album svojoj preminuloj majci Gloriji i svojem bliskom prijatelju Andrewu Woodu, pjevaču grupe Mother Love Bone koji je umro iste godine.^[82] U intervjuu s časopisom Spin u januaru 1991. Cantrell je potvrdio da pjesma "Sunshine" s Facelifta govori o smrti njegove majke. "Kad sam bio dječak, uvijek bih joj rekao: 'Biću poznat i kupiti ti kuću tako da nikad nećeš više morati raditi. Brinuću se o tebi kao što si se ti brinula o meni.' Kad je preminula, bilo mi je to vrlo usrano vrijeme. Nisam znao kako se tada nositi s time, a ne znam ni sad. Ali me to potaknulo na ovo što činim."^[83]

Grupa je u februaru 1992. objavila akustični EP Sap.^[84] EP je postigao zlatnu nakladu^[85] i sadrži gostujuće vokale Ann Wilson iz grupe Heart, koja se pridružila Staleyju i Cantrellu na refrenima za pjesme "Brother", "Am I Inside" i "Love Song". Na EP-u su se također pojavili Mark Arm iz Mudhoneyja i Chris Cornell iz Soundgardena, koji su se zajedno pojavili na pjesmi "Right Turn" te su u knjižici albuma spomenuti kao "Alice Mudgarden". Na prvoj pjesmi, "Brother", Cantrell je bio glavni pjevač. Pjesma govori o njegovom odnosu s mlađim bratom, Davidom.^[24] Cantrell je također svirao bas-gitaru na posljednjoj pjesmi, "Love Song".^[74]

Drugi studijski album grupe, Dirt, objavljen je u septembru 1992; postigao je kritički uspjeh i četverostruku platinastu nakladu.^[86] Cantrell je bio autor glavnog singla s albuma, "Would?", i posvetio ga svojem pokojnom prijatelju Andrewu Woodu.^[87] Pjesma se također pojavila u muzici za film Samci Camerona Crowea iz 1992. godine.^[88] Četvrti singl s albuma, "Rooster", posvećen je Cantrellovom ocu.^[30]

Drugi akustični EP Alice in Chainsa, Jar of Flies, debitirao je 1994. na prvom mjestu ljestvice Billboard 200,^[89] postavši tako prvim EP-om uopšte i prvim djelom Alice in Chainsa koji se našao na vrhu ljestvica.^[89] RIAA mu je dodijelila trostruku platinastu nakladu.^[90] Peta pjesma s albuma bila je instrumental "Whale & Wasp", koju je Cantrell opisao kao "razgovor između kitova i osa".^[91]

Alice in Chains raspao se na šest mjeseci nakon što je otkazao svoje mjesto predgrupe na Metallikinoj turneji u julu 1994.^[29] te je izjavio da je došlo do "zdravstvenih problema unutar grupe".^[92][93]

Treći studijski album grupe, Alice in Chains, objavljen je u novembru 1995, debitirao je na prvom mjestu ljestvice Billboard 200^[89] i postigao je dvostruku platinastu nakladu.^[94] Na singlovima "Grind", "Over Now" i "Heaven Beside You" Cantrell je bio glavni pjevač. Grupa nije otišla na turneju kako bi podržala svoj istoimeni album.^[95]

Alice in Chains 10. aprila 1996. održao je svoj prvi koncert u dvije i po godine za MTV Unplugged, emisiju na kojoj se pjesme sviraju na potpuno akustičan način.^[96][97] Na koncertu su se pojavili neki od najuspješnijih singlova, kao što su "Rooster", "Down in a Hole", "Heaven Beside You", "No Excuses" i "Would?", ali se pojavila i nova pjesma, "Killer Is Me", čiji je glavni pjevač bio Cantrell.^[96] Cantrell je izjavio da mu je bilo slabo tokom nastupa jer se otrovao hot dogom koji je pojeo prije nastupa.^[38]

Alice in Chains održao je četiri nastupa kao predgrupa Kissu na njegovoj turneji Alive/Worldwide Tour 1996, a među navedenim nastupima ističe se onaj u Kansas Cityju (Missouri) jer je to bio posljednji koncertni nastup s Layneom Staleyjem. Ubrzo nakon koncerta Staley je pao u nesvijest jer se predozirao heroinom te je bio otpremljen u bolnicu.^[95] Staley je rijetko napuštao svoj apartman u Seattleu,^[95] ali se 1998. grupa ponovno okupila kako bi snimila dvije nove pjesme, "Get Born Again" i "Died", koje su se isprva trebale pojaviti na drugom Cantrellovom samostalnom albumu;^[72] pjesme su objavljene na box setu Music Bank iz 1999. godine.^[95][98] Iste godine grupa je objavila kompilaciju od 15 pjesama pod imenom Nothing Safe: Best of the Box.^[98] Njegova sljedeća kompilacija, Live, objavljena je 5. decembra 2000. godine.^[98] Godine 2001. objavljena je iduća kompilacija, Greatest Hits.^[98]

Iako se nikad nije zvanično raspao, Alice in Chains bio je neaktivan od 1996. nadalje zbog Staleyjevih problema s drogom, koji su doveli do njegove smrti 2002. godine. Grupa se ponovo okupila 2005. kad je bubnjaru Seanu Kinneyju sinula ideja da okupi preživjele članove^[99] kako bi zajedno održali dobrotvorni koncert za žrtve cunamija koji je pogodio južnu Aziju krajem 2004. godine.^[100] Cantrell, Mike Inez i Sean Kinney ponovo su se okupili 18. februara 2005. kako bi prvi put u deset godina nastupili pod imenom Alice in Chains te su se pojavili na koncertu K-Rock Tsunami Continued Care Relief Concert u Seattleu.^[101] Uz grupu je pjevao Damageplanov pjevač Pat Lachman, kao i drugi posebni gosti poput Maynarda Jamesa Keenana iz Toola, Wesa Scantlina iz Puddle of Mudda i Ann Wilson iz Hearta.^[101][102] Nekoliko mjeseci nakon tog koncerta grupa je nazvala svoje bivše menadžere, Susan Silver i Cantrellovog menadžera Billa Siddonsa i rekla im da žele opet otići na turneju kao Alice in Chains.^[103]

Cantrell, Inez i Kinney 10. marta 2006. nastupili su na koncertu Decades Rock Live programa VH1 u počast koleginicama iz Seattlea, muzičarima Ann i Nancy Wilson iz Hearta. Pjesmu "Would?" održali su s pjevačem Philom Anselmom iz Pantere i Downa te basistom Duffom McKaganom iz Guns N' Rosesa i Velvet Revolvera, a nakon toga su odsvirali pjesmu "Rooster" s Ann Wilson i pjevačem Williamom DuVallom iz grupe Comes with the Fall.^[102] Nakon koncerta grupa je otišla na kratku turneju po američkim klubovima, održala je nekoliko koncerata na evropskim festivalima i kraću turneju u Japanu. U vrijeme ponovnog okupljanja grupe Sony Music objavio je dugo odgađanu treću kompilaciju Alice in Chainsa, The Essential Alice in Chains, dvostruki album koji sadrži 28 pjesama.^[104]

Između 2006. i 2007. Cantrell je održao nekoliko koncerata s Alice in Chainsom na kojima su se pojavili gostujući pjevači poput Ann Wilson,^[105] Marka Lanegana,^[106] Jamesa Hetfielda,^[107] Phila Anselma,^[107] Billyja Corgana,^[106] Scotta Weilanda^[108] Sebastiana Bacha,^[109] i Williama DuValla.^[110] Iako je Cantrell priznao da samostalni muzički rad ima svojih prednosti, izjavio je da je vrlo zadovoljan povratkom u grupu.

Cantrell je o ponovnom okupljanju grupe izjavio: "Želimo slaviti ono što smo postigli, kao i sjećanje na našeg prijatelja. Nastupali smo s nekim [pjevačima] koji zapravo vrlo dobro rade taj posao i mogu dodati svoju vlastitu kvalitetu u to a da ne ispadnu kao Layneov klon. Ne želimo grubo postupati sa [Staleyjevim] bogatim nasljeđem. Teško se snaći u toj situaciji. Hoćete li krenuti u smjeru Led Zeppelina i nikad više ne nastupati zato što je čovjek bio toliko važan? To je smjer kojim smo išli mnogo godina. Ili ćete pokušati nešto? Voljni smo iskoristiti priliku. To je u potpunosti ponovno okupljanje jer smo nas preostala trojica opet zajedno. Ali nema to veze s odjeljivanjem i zaboravljanjem – ima veze sa sjećanjem i nastavljanjem dalje."^[111]

Cantrell je upoznao pjevača Williama DuValla 2000. u Los Angelesu preko zajedničkog poznanika koji mu je pokazao prvi album DuVallove grupe, Comes with the Fall.^[112] Cantrell se počeo družiti s grupom i povremeno im se pridružio na koncertima.^[113] Comes with the Fall bila je predgrupa na Cantrellovoj turneji za njegov drugi samostalni album, Degradation Trip, kao i pjevačev prateći bend,^[114] u kojem je DuVall pjevao Staleyjeve dionice na koncertima 2001. i 2002. godine.^[112][115] DuVall se pridružio Alice in Chainsu kao punopravni član tokom ponovnog okupljanja grupe 2006, nakon što se prvi put javno pojavio s njom na koncertu programa VH1.^{[110][116][117]}

Do aprila 2007. Alice in Chains već je počeo pisati pjesme i snimati ih na demo snimke za novi album s DuVallom,^[118] ali bend nije pokazao daljnje znakove napretka sve do oktobra 2008, kad je najavio da je počeo sa snimanjem u studiju s producentom Nickom Raskulineczom.^[119] U to vrijeme bend nije imao ugovor za objavljivanje albuma te su album finansirali Cantrell i bubnjar Sean Kinney.^[57][120] Komponiranje i snimanje dovršeno je 18. marta 2009 – na Cantrellov 43. rođendan te na isti dan kad je rođen DuVallov sin.^[121]

O pritisku s kojim se DuVall morao nositi zbog zamjenjivanja Staleya na položaju glavnog pjevača Cantrell je izjavio: "Nije fer staviti sve to breme na Willova leđa. Samo pokušavamo shvatiti kako funkcioniramo kao tim. Iako se grupa promijenila, izgubili smo Laynea, dodali smo Willa, nije bilo nikakvog glavnog plana. Činilo se ispravno opet svirati 2005, pa smo tako otišli i na turneju. Sve smo činili korak po korak. To je više od pukog stvaranja muzike i uvijek je tako bilo. Dugo smo vremena bili prijatelji. Bili smo više poput porodice nego što je to slučaj kod ostalih ljudi te je jednostavno tu trebalo biti dobro", rekao je Cantrell pokazujući na svoje srce.^[122]

Alice in Chains 29. septembra 2009. objavio je svoj prvi album od smrti Laynea Staleyja, Black Gives Way to Blue, te je otišao na turneju kako bi podržao djelo.^[123] Na albumu se nalaze pjesme koje je Cantrell opisao kao "najžešće koje je ikad napisao"^[124] te Cantrell pjeva glavne vokale na većini pjesama, dok ga William DuVall prati kao drugi glavni pjevač.^[13][14] Naslovna pjesma posvećena je Layneu Staleyju i pjeva je Cantrell, dok klavir svira Elton John.^[43] Nekoliko mjeseci prije komponiranja pjesme Cantrella je mučila neobjašnjena bolest.^[125] Cantrell vjeruje da je tajanstvena bolest zapravo bila bol od opraštanja od Staleyja.^[125] Rekao je Guitar Worldu: "Bio sam smrtno bolestan. Imao sam te misteriozne migrene, intenzivnu fizičku bol, čak sam otišao i na lumbalnu punkciju kako bih se testirao na određene stvari. Nikad nisu uspjeli pronaći šta bi me mučilo. Osjećao sam se kao da bljujem svu tu neprobavljenu tugu od gubljenja Laynea." Kad je Cantrell počeo pisati pjesmu i ostatak albuma, njegova misteriozna bolest je nestala.^[57] Cantrell, Mike Inez i Sean Kinney također su zahvalili Staleyju u knjižici albuma.^[126] Album je u maju 2010. postigao zlatnu nakladu^[127] jer je bio prodan u više od 500.000 primjeraka u SAD-u.^[128]

Grupa je 28. maja 2013. objavila svoj peti studijski album, The Devil Put Dinosaurs Here,^[129] te je Cantrell nastavio svoju ulogu glavnog pjevača na albumu.^[130][131] Album je debitirao na drugom mjestu ljestvice Billboard 200 (što je najviše mjesto grupe na toj ljestvici od albuma Alice in Chains iz 1995, koji je debitirao na prvom mjestu) te je bio prodan u više od 61.000 primjeraka u prvoj sedmici objave.^[132]

Alice in Chains vratio se u Studio X u Seattleu u junu 2017. kako bi snimio svoj šesti studijski album. Studio X isti je studio u kojem je grupa snimila svoj istoimeni album, Alice in Chains (1995).^[133][134] Snimanje je dovršeno u januaru 2018. godine.^[135] Grupa je 27. juna 2018. najavila ime i naslovnicu novog albuma Rainier Fog, koji je 24. augusta 2018. objavio BMG, prvo djelo Alice in Chainsa koje je objavila ta diskografska kuća.^[136] Cantrell je albumu dao ime po Mount Rainieru u Seattleu, a naslovna pjesma posvećena je muzičkoj sceni u Seattleu.^[137]

Kao dio promocije za Rainier Fog bejzbolski tim Seattle Mariners 20. augusta 2018. održao je događaj "Alice in Chains Night" u Safeco Fieldu u Seattleu te je Cantrell ceremonijalno bacio prvu loptu prije početka utakmice između Marinersa i Houston Astrosa.^[138]

Osamnaest pjesama Alice in Chainsa ušlo je u Top 10 na ljestvici Mainstream Rock Tracks,^[139] grupa je imala pet hitova koji su se pojavili na prvom mjestu^[139] te je jedanaest puta bila nominirana za nagradu Grammy.^[140]

Cantrell je u svojoj karijeri izvan Alice in Chainsa objavio dva samostalna albuma te se nekoliko puta pojavio s ostalim muzičarima i na muzici za filmove. Njegova prva samostalna pjesma je "Leave Me Alone", koja je objavljena isključivo na CD-u muzike za film Nepodnošljivi gnjavator 1996; na njoj je bubnjar Alice in Chainsa Sean Kinney svirao bubnjeve, dok je Cantrell pjevao te svirao gitaru i bas-gitaru.^[141] Popratio ju je muzički spot, koji se pojavio kao bonus materijal na Blu-ray verziji Nepodnošljivog gnjavatora objavljenoj 2011. u počast 15. godišnjici filma,^[142] te se pjesma pojavila na 14. mjestu Billboardove ljestvice Mainstream Rock Tracks.^[143] Iste godine Cantrell je obradio pjesmu "I've Seen All This World I Care to See" Willieja Nelsona za album Twisted Willie: A Tribute to Willie Nelson.^[144]

Dok se aktivnost Alice in Chainsa počela smanjivati i budućnost benda počela je biti upitna, Cantrell je nerado počeo raditi na svom prvom samostalnom studijskom albumu. Iako su videozapisi s Cantrellovog zvaničnog sajta tvrdili da je neko vrijeme želio raditi samostalno,^[145] njegovi komentari u Guitar Worldu tvrdili su drugačije:

To je nešto što nikad nisam baš želio uraditi, ali, s obzirom na to kako su se stvari odigrale, upitao sam se 'Zašto ne?' Da budem iskren, bio bih sretan sa svojim položajem glavnog gitarista i pjevača u Alice in Chainsu. Uvijek je to bila moja prva ljubav i uvijek će biti, ali zbog situacije koja je takva kakva jest... Zajedno smo već dugo vremena i trenutno to više nije zanimljivo. Vrijeme je da to pustimo na miru. Sad trebam prihvatiti izazov.^[42]

Boggy Depot objavljen je u aprilu 1998.^[146] Dobio je ime po istoimenom gradu duhova u Oklahomi, a u tom je području Cantrellov otac odrastao.^[36] Naslovnica albuma prikazuje Cantrella prekrivenog blatom kako do pasa stoji u ogranku rijeke Boggy River.^[36] Osim što je pjevao na albumu, Cantrell je na njemu svirao i gitaru, klavir, clavinet, orgulje i čelične bubnjeve.^[147] Pjesme "Cut You In", "My Song" i "Dickeye" objavljene su kao singlovi radi promocije albuma.^[42] Cantrellov otac glumio je šerifa u muzičkom spotu za "Cut You In".^[148][149]

U njegovoj pratećoj grupi za album nalazili su se kolege iz Alice in Chainsa, Inez i Kinney, te je Cantrell komentirao da se nada da će sljedeće godine objaviti idući album. Cantrellov bend bio je predgrupa Metallici i Van Halenu na njihovoj ljetnoj turneji 1998. godine.^[150][151]

Iste godine kad je objavljen Boggy Depot, Cantrell je počeo pisati pjesme za idući album. Također je u to vrijeme napustio Columbiju Records i imao je poteškoće u nalaženju novog izdavača.^[152] Cantrell je o iskustvu komponiranja izjavio:

Godine 1998. zaključao sam se u svoju kuću, poludio i napisao 25 pjesama. Rijetko sam se kupao tokom tog perioda pisanja pjesama; slao sam ljude po hranu, nisam baš izlazio iz kuće tri ili četiri mjeseca. Bilo je to pakleno iskustvo. Album prikazuje vrijeme od rođenja do sad.^[152]

Godine 1998. Layne Staley zamalo je prvi put nastupio nakon posljednjeg koncerta Alice in Chainsa koji se održao u julu 1996,^[153] u vrijeme kad je Cantrell otišao u Seattle radi svoje samostalne promotivne turneje za album Boggy Depot.^[154][155] Bio je Hallowe'en i Staley se nalazio iza pozornice kao gost.^[154] Cantrell ga je navodno zamolio da mu se pridruži na bini, ali je Staley to odbio.^[156]

Cantrell je počeo snimati svoj drugi album 2000. U to je vrijeme živio u San Francisku.^[157] Bio je primoran prodati svoju kuću u Seattleu kako bi finansirao album te ga je samostalno producirao.^[23][152] Cantrell je naposljetku u junu 2002. objavio drugi samostalni album, Degradation Trip, na kojem su se pojavili muzičari koji su u to vrijeme sarađivali s Ozzyjem Osbourneom na njegovim koncertima: Mike Bordin (koji je svirao bubnjeve) i Robert Trujillo (koji je svirao bas-gitaru). Degradation Trip, koji je objavio Roadrunner Records, pojavio se u prodavnicama dva mjeseca nakon smrti Laynea Staleyja te mu je bio i posvećen.^[158] Pjesme na albumu pripadale su raznim žanrovima, od doom metala do hard rocka utemeljenom na pop-muzici.^[73] Na albumu, koji je dobio bolje kritike od svog prethodnika, pojavila su se dva singla, "Anger Rising" i "Angel Eyes", dok se pjesma "She Was My Girl" pojavila na muzici za film Spider-Man.^[159]

Degradation Trip prodan je u 100.000 primjeraka do decembra 2002. u SAD-u.^[160] Publika koja se pojavila na koncertima dobro je prihvatila nacionalnu turneju koja je pomogla povećati uspješnost albuma. Degradation Trip ponovo je objavljen u novembru 2002. kao dvostruki album; na njemu se pojavilo dodatnih 11 pjesama koje su također bile snimljene za album prema izvornim Cantrellovim planovima.^[158]

U proljeće 2004. Cantrellov bend bio je predgrupa Kidu Rocku na nekoliko koncerata tokom njegove američke turneje.^[161]

Nekoliko godina govorkalo se kako Cantrell radi na svom trećem samostalnom albumu te da je trebao biti objavljen 2006. godine. Međutim, taj album ni dalje nije objavljen. Naknadni rad s ponovo pokrenutim Alice in Chainsom možda je odgodio to djelo.^[162] Kad su ga upitali o tome misli li objaviti još jedan samostalan album, Cantrell je 2010. izjavio:

Zasad ne. Moja prva i glavna ljubav jest ovaj bend i uvijek je tako bilo. Jedini razlog zbog kojeg sam napravio ta dva albuma jest to što nismo radili kao grupa. Ali biti dio ove grupe posao je s punim radnim vremenom. Neki momci mogu činiti više stvari odjednom i možda sam to mogao činiti kad sam bio mlađi, ali ne sada.^[163]

U novembru 2014, tokom intervjua na radijskoj stanici 95.5 KLOS, Cantrella su upitali razmišlja li o radu na novom samostalnom materijalu te je odgovorio: "Ne znam. Možda jednom prilikom u budućnosti. Jedini razlog zbog kojeg sam ikad išta činio samostalno jest taj što moja grupa nije ništa radila. Sad ona radi u posljednje vrijeme, pa nemam vremena ni za šta drugo. Svu svoju energiju usmjeravam [u nju]. Ali znate, mogućnosti..."^[164] Cantrell je jednako odgovorio kad je u intervjuu s Trunk Nationom u augustu 2017. upitan o novom samostalnom uratku, izjavivši da se uvijek najviše usredotočivao na Alice in Chains, ali da to ne znači da bi mogao snimiti novi samostalni album u budućnosti.^[165]

U februaru 2017. Cantrell je objavio svoju prvu samostalnu pjesmu u 15 godina, "A Job To Do", koja se pojavila tokom zasluga na filmu John Wick 2.^[166]

U oktobru 2021. objavio je treći studijski album Brighten.^[167]

Cantrell se pojavio kao gostujući gitarist na nekoliko albuma i projekata, među kojima su Danzigov album Blackacidevil (1996), na kojem je svirao na tri pjesme ("See All You Were", "Come to Silver" i "Hand of Doom"),^[168] i Metallikin album Garage Inc. (1998), na kojem se pojavio na obradi pjesme "Tuesday's Gone" Lynyrd Skynyrda.^[169] Pojavio se kao gost i na albumu Magic & Madness Circus of Powera, i to na pjesmi "Heaven & Hell", svirao je glavnu gitaru na pjesmi "Gods of a Second Chance" benda Metal Church na njihovom albumu Hanging in the Balance iz 1993.^[170] te je nastupio na pjesmi "Marry Me" na Pigeonhedovom albumu iz 1997, The Full Sentenceu.^[171]

Cantrell je bio prateći pjevač na pjesmi "Effigy" na Gov't Muleovom albumu iz 2001, The Deep End, Volume 1.^[172] Nakratko se pojavio s Warrenom Haynesom u dokumentarnom filmu Rising Low, koji prati rad benda Gov't Mule nakon smrti basista Allena Woodyja.

U intervjuu za sajt Metal-is.com koji se održao u maju 2001, Cantrell je otkrio da je napisao četiri pjesme za Ozzyja Osbournea.^[173] Cantrell, Osbourne, gitarist Zakk Wylde, basist Robert Trujillo i bubnjar Mike Bordin otišli su u studio kako bi snimili grube demo verzije tih pjesama.^[173]

Cantrell je svirao gitaru na pjesmi "Fallen Ones",^[174] koja se pojavila na Heartovom albumu Jupiters Darling iz 2004. godine.^[175]

Cantrell je bio glavni gitarist na svim pjesmama^[176] koje su se pojavile na Osbourneovom albumu obrada iz 2005, Under Cover.^[177] Pjesme na kojima je svirao Cantrell također su se pojavile na četvrtom disku Osbourneovog box seta Prince of Darkness (2005).^[177]

Godine 2007. Cantrell je svirao gitaru na obradi pjesme "Misty Mountain Hop" Led Zeppelina koja se pojavila na albumu Glenna Hughesa Music for the Divine^[178] te je svirao na pjesmi "Soul Ecstacy" na albumu The Sun and the Earth: The Essential Stevie Salas, Vol. 1 Stevieja Salasa.^[179] Svirao je gitaru i na debitantskom albumu Smith & Pylea, It's OK To Be Happy, koji je objavljen 2008. godine.^[180]

Cantrell je 2010. svirao gitaru na pjesmi "Anything" s debitantskog albuma Pearl Aday, Little Immaculate White Fox.^[181] Aday je izjavila da je smatrala da će Cantrell biti dobar izbor osobe koja bi pjesmi pridonijela "žalosnom, jezivom gitarom koja plače".^[181]

Cantrell pjeva prateće vokale, ali i improvizaciju na glavnim vokalima tokom posljednjeg refrena pjesme "Love Is Blind" s albuma 24 Hours Ritchieja Kotzena iz 2011. godine.^[182]

Svirao je gitaru i na EP-u How to Be a Man Duffa McKagana iz 2015.^[183][184] te je također sarađivao s alternativnom metal grupom Deftones, kojoj je pridonio gitarističkim dionicama na pjesmi "Phantom Bride" na njenom albumu Gore iz 2016. godine.^[185][186]

Cantrell je odsvirao dio pjesme "Man in the Box", a odmah potom obradu pjesme "Ace of Spades" benda Motörhead s Panterom tokom njenog koncerta u Seattle Center Coliseumu 1. marta 1992. godine.^[187][188] Cantrell se ponovo pridružio grupi na koncertu u San Joseu (Kalifornija), koji se održao 6. marta 2001, kako bi s njom odsvirao pjesmu "Walk".^[189]

Cantrell se 9. oktobra 1994. pridružio Metalliki na njenom koncertu u Oklahoma Cityju kako bi s njom izveo pjesmu "For Whom the Bell Tolls".^[190]

Godine 2002. Cantrell je održao nekoliko ljetnih nastupa s glavnim izvođačem, hard rock/post-grunge grupom Nickelback.^[72] Cantrell svira Alice in Chainsovu pjesmu "It Ain't Like That" s grupom na njenom prvom DVD-u, Live at Home (2002).^[191] Nickelbackov gfrontmen, Chad Kroeger, zamolio ga je da pridonese pjesmi "Hero" za film Spider-Man iz 2002. godine. Cantrell nije mogao doći snimati pjesmu, pa ga je zamijenio Josey Scott iz Salive.^[192]

Cantrell se nekoliko pota pojavio kao gost u supergrupi Camp Freddy^{[193][194][195]} (tribute grupi koju su činili Dave Navarro, gitarist Jane's Addictiona, Matt Sorum, bivši bubnjar Guns N' Rosesa, Chad Smith, bubnjar Red Hot Chili Peppersa i Billy Morrison, gitarist poznat po saradnji s Billyjem Idolom),^[196] prvi put nastupivši s njom 19. januara 2004. na festivalu The Sundance Film Festival.^[197]

Iskustvo s Camp Freddyjem ohrabrio je Cantrella i Billyja Duffyja, gitarista The Culta, da osnuju vlastiti tribute bend,^[196] rock supergrupu Cardboard Vampyres (nazvanu po Cantrellovim mačkama).^[198] Pod imenom Jerry Cantrell-Billy Duffy Band prvi su put nastupili tokom serijala od tri koncerta za fondaciju Sweet Relief Musicians Fund u noćnom klubu The Troubadour u aprilu 2004.^[198] "S ovom se grupom samo zabavljamo i sviramo pjesme koje smo voljeli kad smo odrastali", Cantrell je izjavio. Svirajući uglavnom obrade pjesama bendova kao što su Led Zeppelin, AC/DC, The Stooges, Black Sabbath i Aerosmith, grupi su se pridružili pjevač John Corabi, basist Chris Wyse i bubnjar Josh Howser.^[199] Grupa je nastupila na raznim mjestima u SAD-u, ali je najčešće svirala na Zapadnoj obali.^[200] Grupa nije objavila niti jedan album.

Cantrell se pridružio Metallici kao prateći pjevač tokom njene izvedbe pjesme "Nothing Else Matters" na festivalu Download u Dublinu, 11. juna 2006. godine.^[201]

Cantrell se 6. oktobra 2009. pridružio Pearl Jamu tokom njegovog koncerta u Gibson Amphitheateru u Los Angelesu. Cantrell je došao na pozornicu kako bi zaključio nastup izvedbom gitarističke solo dionice na pjesmi "Alive".^[202] Iduće veče Cantrell se opet pridružio grupi, ovaj put kako bi s njom odsvirao pjesmu "Kick Out the Jams".^[203]

Cantrell se pojavio kao gost na koncertu Stone Temple Pilotsa u Camdenu (New Jersey) 23. maja 2010. godine. Cantrell je svirao gitaru tokom izvedbe pjesme "Sex Type Thing".^[204]

Cantrell se 9. decembra 2011. pridružio Metalliki tokom njenog koncerta u The Filmoreu u San Francisku, kojim je slavila svoju tridesetu godišnjicu postojanja. Cantrell je svirao pjesme "For Whom the Bell Tolls", "Nothing Else Matters", "Seek and Destroy" i obradu pjesme "Tuesday's Gone" Lynyrd Skynyrda.^[205]

Dana 12. maja 2012. Cantrell je u duetu sa Somar Macek, popraćen orkestrom Synergia Northwest Orchestra, otpjevao pjesmu "Levon" Eltona Johna u Paramount Theateru u Seattleu tokom dobrotvornog koncerta za muzičko obrazovanje u javnim školama na sjeverozapadu SAD-a.^[206]

Cantrell je 15. decembra 2012. nastupio s grupom Walking Papers Duffa McKagana tokom njenog koncerta u The Crocodileu u Seattleu.^[207]

Dana 18. aprila 2013. grupa Heart ušla je u Rock and Roll Hall of Fame te joj se Cantrell pridružio kako bi s njom odsvirao pjesmu "Crazy on You".^[208] Cantrell je na ceremoniji, uz Mikea McCreadyja iz Pearl Jama i Chrisa Cornella iz Soundgardena, svirao gitaru na pjesmi "Barracuda" s Ann i Nancy Wilson.^[209][210]

Cantrell se 20. maja 2015. pridružio The Cultu na koncertu u Hollywood Palladiumu u Los Angelesu kako bi s njim izveo pjesmu "The Phoenix".^[211]

Cantrell se 16. decembra 2015. pridružio supergrupi Royal Machines u The Roxy Theatreu u West Hollywoodu i s njom odsvirao pjesmu "Jailbreak" Thin Lizzyja te "Would?" i "Man in the Box" Alice in Chainsa.^[212]

Cantrell se 13. marta 2017. pojavio kao gost na koncertu Steel Panthera u The Roxy Theatreu u West Hollywood te s njom odsvirao pjesmu "Man in the Box", a na njoj je pjevao Godsmackov pjevač Sully Erna.^[213] Cantrell je 25. marta 2017. održao koncert s Nancy Wilson i Mikeom Inezom na petom dobrotvornom koncertu Rock Against MS.^[214]

Cantrell je bio jedan od muzičara koji je 7. decembra 2017. učestvovao u dodjeli nagrada Founders Award Celebration koja se održavala u počast The Doorsu u Seattleovom Muzeju savremene umjetnosti.^[215] Cantrell je pjevao pjesmu "Love Her Madly", a pratili su ga izvorni gitarist The Doorsa, Robby Krieger, klavijaturist George Laks, basist Zander Schloss i bubnjar Brian Young.^[216] Vratio se na završetku koncerta kako bi sa svim muzičarima koji su nastupili na počasnom koncertu otpjevao pjesmu "Roadhouse Blues".^[216]

Cantrell se 8. decembra 2017. pridružio The Hellcat Saintsu (supergrupi koju čine članovi The Culta, Velvet Revolvera, Weezera i Apocalyptice) te s njom nastupio kao predgrupa Jane's Addictionu na trećem godišnjem dobrotvornom koncertu Rhonda's Kiss koji se održao u Hollywood Palladiumu u Los Angelesu. Zarađeni novac na koncertu doniran je institutu Cedars-Sinai Samuel Oschin Comprehensive Cancer Instituteu te Rhonda's Kissu, organizaciji koja pomaže pacijentima koji boluju od raka.^[217] Cantrell je odsvirao hitove Alice in Chainsa "Would?" i "Man in the Box" te je pjevao na obradi Thin Lizzyjeve pjesme "Jailbreak".^[218]

Cantrell je 16. januara 2019. s Williamom DuVallom, Stoneom Gossardom (gitaristom Pearl Jama), Jeffom Amentom (basistom Pearl Jama) i bubnjarem Joshom Freeseom izveo obradu Soundgardenove pjesme "Hunted Down" na koncertu u počast Chrisu Cornellu pod imenom "I Am the Highway".^[219]

Cantrell je napisao pjesmu "Leave Me Alone" za crnu komediju iz 1996, Nepodnošljivi gnjavator, te se ona može naći na CD-u muzike za taj film. "She Was My Girl" s albuma Degradation Trip pojavila se u muzici za film Spider-Man.^[159]

Cantrell se vratio filmskoj sceni 2004. kako bi za film The Punisher iz 2004. s tada novoosnovanim metal bendom Damageplan napisao pjesmu "Ashes to Ashes". Pjesmu su pjevali Cantrell i Damageplanov vokalist Patrick Lachman^[196] te ju se može pronaći na CD-u muzike za taj film, ali i na japanskoj verziji Damageplanovog albuma New Found Power, gdje se pojavila kao bonus-numera.^[220]

Cantrell je u februaru 2017. objavio "A Job to Do", pjesmu koja se pojavila u sceni sa zaslugama u filmu John Wick 2. Cantrell je napisao tekst iz perspektive istoimenog lika koji utjelovljuje Keanu Reeves.^[166] Cantrell je u saopštenju izjavio: "Vrlo mi se svidio John Wick i uvijek sam se divio Keanuovom radu. Kad se pojavila prilika za stvaranje pjesme za drugi film, Tyler Bates i ja napisali smo i snimili 'A Job to Do', tematsku pjesmu za lik.".^[221]

Cantrell je 19. jula 2018. objavio pjesmu "Setting Sun", komponiranu za muzički CD objavljen uz strip DC Comicsa, Dark Nights: Metal. Pjesma je objavljena kao singl na digitalnim platformama.^[222]

Zbog Cantrellovih ranih uticaja nijanse heavy metala u muzici Alice in Chainsa grupu su učinile istaknutom među sličnijim grunge/alternativnim rock bendovima koji su pripadali muzičkoj sceni u Seattleu. Međutim, njegov muzički spektar ističe se i elementima bluesa i countryja, što se može čuti i na njegovom prvom samostalnom albumu. Cantrellovo sviranje gitare poznato je po jedinstvenom korištenju wah pedale, kao i složenih taktova. U intervjuu s Guitar Worldom 1998. o potonjem je obilježju komentirao:

Ne znam odakle to dolazi; jednostavno mi je to prirodno. Mogao bih sjesti i razmisliti o tome, ali koje koristi od toga? Složene stvari jednostavno su privlačnije – ljude iznenađuje kad promijenite brzinu prije nego što shvate šta ih je uopšte snašlo. Također su učinkovite kad nešto usporite i onda ih brzo udarite. Mnoštvo materijala za Alice napisan je na taj način – "Them Bones" odlična je pjesma složenog takta.^[223]

Cantrell je na koncertima najčešće svirao na modelu gitare G&L Rampage. Dva modela koja se najčešće povezuju s Cantrellom napravljena su tokom 1980-ih.^[224] Tijelo i jedan dio vrata su im od javora, dok je drugi dio vrata (onaj sa žicama) od ebanovine. Kobilicu čini Kahler Tremolo umjesto tremolo sistema Floyd Rose, koji se često viđao na instrumentima izrađenim tokom 1980-ih i 1990-ih.^[225] Gitare sadrže i kobilicu s dvostrukim magnetom koja je povezana sa sklopkom za glasnoću.

Proizvođač gitara marke G&L napravio je dvije gitare pod pokroviteljstvom Jerryja Cantrella koje se mogu kupiti. Prva je model Rampage koja je vrlo slična instrumentu koji se najviše povezuje s Cantrellom, poznatom kao "Blue Dress Rampage" jer sadrži staru sliku djevojke u plavoj haljini, koju je Cantrell zalijepio na vrh svoje prve gitare.^[226] Drugi je model gitara pod imenom "Superhawk".^[227] Ta gitara sadrži pričvršćenu kobilicu, ali i vratni magnet.^[228]

Cantrell se koristio izvornom gitarom "Blue Dress" u muzičkim spotovima za pjesme "Man in the Box",^[229] "We Die Young",^[230] "Sea of Sorrow",^[231] "Grind"^[232] i "Again".^[233] Gitara se također pojavljuje u filmu Samci.^[234] Godine 2011. Cantrell je komentirao da se više neće služiti tom gitarom zbog sitne pukotine koja se protezala do stražnjeg dijela njenog tijela. Prije toga nikad nije išao na turneju bez nje.^[235]

Osim gitara marke G&L kojima je sponzor Cantrell je također svirao i na modelima Telecaster,^[236] Fender Standard Stratocaster Brown Sunburst^[237] i Gibson Les Paul,^[238][239] i to najčešće Ivory White Les Paul s tragovima paljenja koje je Cantrell načinio po cijeloj gitari, a u pitanju je gitara kojom se Cantrell služio na svim albumima Alice in Chainsa uz Blue Dress G&L.^[239][240] Koristio se i modelima Gibson Custom Shop Jerry Cantrell SG,^[239][241] Goldtop Les Paul iz 1952,^[242] Ernie Ball Music Man EVH,^[243][244] koji mu je tokom 1990-ih poklonio Eddie Van Halen, ali koja je Cantrellu na kraju ukradena,^[245] Mosrite Venture tamnoplave boje,^[246] Dean Micheal Schenker USA V^[247] i gitarama Deana Soltera.^[248]

Cantrell se tokom karijere koristio mnogim pojačalima, među kojima su oni proizvođača Bogner, Mesa Boogie i Marshall.^[249] U posljednje vrijeme koristio se pojačalom pod imenom "JJ100", koje mu je izradila kompanija Friedman Amplification.^[250]

Godine 2010. Jim Dunlop napravio je "JC95 Cantrell Signature Cry Baby", Cantrellovu Cry Baby wah pedalu,^[251][252] koja je zasnovana na izvornoj wah pedali Jimija Hendrixa kojom se Cantrell služio od početka karijere.^[253] Tekst za pjesmu "Black Gives Way to Blue" odštampan je na pedali.^[251] U januaru 2019. Dunlop je objavio novu verziju pedale, čiji je dizajn zasnovan na Cantrellovoj tribalnoj tetovaži orke i tekstom za pjesmu "Rainier Fog" Alice in Chainsa.^[254]

• MXR EVH117 Flanger^[239]
• MXR Bass Octave Deluxe^[239]
• MXR Smart Gate^[239]
• Xotic Effects AC Plus^[239]
• Eventide TimeFactor^[239]
• Boss CH-1 Super Chorus^[239]
• Boss CE-3 Chorus^[239]
• Ibanez TS808HW Tube Screamer^[239]

Za Cantrella se naširoko smatra da je jedan od najboljih rock gitarista svoje generacije. Panterin i Damageplanov gitarist Dimebag Darrell iskazao je svoje divljenje Cantrellovom sviranju gitare u intervjuu za Guitar International 1995, izjavivši da "slojevitost i iskren osjećaj koji Jerry Cantrell stvara na albumu [Dirt Alice in Chainsa] vrijedi puno više od osobe koja svira pet miliona nota".^[255]

U julu 2006. britanski hard rock/metal časopis Metal Hammer Cantrellu je dodijelio naslov "gospodar rifova" ("Riff Lord") u svom godišnjem šou Metal Hammer Golden Gods Awards, koji je održan u London Astoriji.^[17] Navodno ga je uzbudilo to što je dobio taj naslov kad su mu rivali za njega bili poznati muzičari kao što su Slash, James Hetfield i Jimmy Page.^[256]

Našao se na 38. mjestu spiska "100 najboljih heavy metal gitarista svih vremena" Guitar Worlda 2004,^[18] dok se 2012. na njegovom spisku "100 najboljih gitarista svih vremena" našao na 37. mjestu.^[19]

Cantrell se 2008. našao na 98. mjestu spiska "100 najostvarenijih gitarista svih vremena" gitarističkog šoua Chop Shop Envision Radio Networksa.^[257]

U oktobru 2008. Guitar World postavio je Cantrellovu solističku dionicu na pjesmi "Man in the Box" na 77. mjesto svog spiska "100 najboljih gitarističkih solaža".^[20]

Elton John je 2009. u intervjuu s Rolling Stoneom izjavio da se već neko vrijeme divi Cantrellu i da nije mogao odoljeti njegovoj ponudi da svira na pjesmi "Black Gives Way to Blue" Alice in Chainsa.^[258]

U intevjuu s Loudwireom 2015, pričajući o pet najvažnijih gitarističkih albuma po njegovom mišljenju, Slayerov gitarist Kerry King o Cantrellu je izjavio:

Cantrell je pjevao u harmoniji s Layneom i to je bilo vrlo upečatljivo, pogotovo na Dirtu. Ta su dva tipa zaista shvatila šta žele činiti. S gitarističkog pogleda Jerryjevo sviranje uvijek je bilo uzbudljivo i zanimljivo. "Them Bones" je jebeno žestoka pjesma. Jerryjev ton na toj pjesmi je bolestan. Naslovna pjesma počinje vrlo zlokobno i tako stvara atmosferu za ostatak pjesme. Toliko je odličnih rifova i solaža na tom albumu. Jerry je zaista odličan blues-rock gitarist, ima ukusa i osjećajnosti.^[259]

Godine 2016. Blend Guitar postavio je Cantrella na sedmo mjesto spiska "top 10 podcijenjenih gitarista".^[260]

Cantrell je 2018. prozvan "gitaristom godine" u anketi sajta Ultimate Guitar.^[261] Cantrell i William DuVall zajedno su se našli na desetom mjestu ankete "15 trenutno najboljih rock gitarista" Total Guitara i MusicRadara.^[262]

Od 2009. do 2010. Cantrell je bio jedan od vlasnika hard rock bara Dead Man's Hand u Las Vegasu, dok je drugi vlasnik bio Anthraxov gitarist Scott Ian.^[263][264]

Godine 2011. pojavio se u spotu udruge National Association of Drug Court Professionals.^[265]

Godine 2012. Cantrellov se glas pojavio u reklami za pravila o pušenju na aerodromu Sea-Tac Airport u Seattleu.^[266]

Kad je bio tinejdžer, Cantrell je bio glavni glumac u raznim srednjoškolskim priredbama.^[29] U intervjuu iz 1998. Cantrell je otkrio da ga je gluma oduvijek zanimala.^[38]

Cantrell se pojavio u filmu Samci iz 1992. s ostatkom Alice in Chainsa, s kojim je odsvirao pjesme "It Ain't Like That" i "Would?".^[267]

Početkom 1990-ih Cantrell i njegove kolege iz Alice in Chainsa, Layne Staley i Mike Starr, pojavili su se u muzičkom spotu za pjesmu "Never a Know, but the No" thrash metal grupe Forced Entry iz Seattlea.^[268]

Cantrell je 1995. glumio novinara Nonu Weisbauma na Alice in Chainsovom pseudodokumentarcu The Nona Tapes.^[269]

Godine 1996. nakratko se pojavio u filmu Jerry Maguire Camerona Crowea, u kojem je glumio "Isusa iz CopyMata", radnika u CopyMatu koji je pomogao liku Toma Cruisea da načini primjerke svojeg manifesta.^[270] Cantrell je o filmu izjavio: "Sve mi više ljudi prilazi i spominju mi moj citat. Bio je to tako velik film i bilo je zabavno glumiti u njemu."^[38] Crowe je prvobitno želio da Cantrell glumi Stillwaterovog basista Larryja Fellowsa u Koraku do slave (2000). Cantrell je u to vrijeme pisao pjesme za svoj album Degradation Trip i morao je odbiti ponudu. Mark Kozelek našao se u toj ulozi umjesto njega.^[271]

Također se pojavio kao muzičar u komediji Rock Slyde iz 2009.^[272][273] kao i u pozadini jedne scene tokom prve sezone TV-serije Deadwood 2004. godine.^[274]

Godine 2013. Cantrell je glumio country pjevača Donnieja "Skeetera" Dollarhidea Jr. u pseudodokumentarcu Alice in Chainsa, AIC 23.^[275]

Cantrell je 2018. glumio Terryja, vodoinstalatera koji svira bas-gitaru u amaterskom bendu u kratkom filmu Dad Band, uz kojeg je u glavnoj ulozi bio W. Earl Brown. Cantrell je usto s Carlom Restivom komponirao muziku za film.^[276]

Cantrell je početkom 1990-ih bio beskućnik i neko je vrijeme živio u kući Kellyja Curtisa, menadžera Pearl Jama. Dok je živio u njegovom podrumu, Cantrell je bio cimer Eddieju Vedderu, pjevaču Pearl Jama.^[277] Početkom 1991. Cantrell se preselio u kuću Soundgardenovog pjevača Chrisa Cornella i njegove supruge Susan Silver u Seattleu. Silver je također bila menadžerica Alice in Chainsa.^[30] Cantrell je napisao pjesmu "Rooster" u kući Cornellovih i ondje je ostao par sedmica.^[30] Cantrell je kasnije odao počast Conrellu tokom ceremonije u Rock and Roll Hall of Fameu 14. aprila 2018, te mu se pridružila pjevačica Ann Wilson kako bi zajedno otpjevali Soundgardenovu "Black Hole Sun".^[278] Alice in Chains također je odao počast Cornellu na prvu godišnjicu njegove smrti, 18. maja 2018. godine. Bend je odsvirao dvije Soundgardenove pjesme, "Hunted Down" i "Boot Camp", kojima su završili svoj nastup kao glavni izvođač na festivalu Rock on the Range u Columbusu (Ohio). Pred kraj "Boot Campa" svjetla na pozornici oblikovala su slova "CC" (u značenju Chris Cornell) i "SG" (u značenju Soundgarden) dok je odzvanjao feedback.^[279][280]

Cantrell je bio blizak s glavnim pjevačem Alice in Chainsa, Layneom Staleyjem, kojeg je Cantrell opisao kao najboljeg prijatelja.^[281] Staley je preminuo 5. aprila 2002, u isto vrijeme kad je trajala Cantrellova turneja za album Degradation Trip, ali Cantrell nije odlučio otkazati nijedan koncert, rekavši: "Teški su mi intervjui – teško je govoriti o tome [Staleyjevoj smrti]. Jednostavno sam zahvalan na tome što sam na turneji i što radim – nešto na šta se mogu usredotočiti."^[282] "Nastupi koje sam održao između Layneove smrti i Layneovog sprovoda bili su mi vrlo važni u pogledu nastavljanja [bavljenja karijerom]. To je jedna od onih situacija u kojima bi, ako odete na odmor i dopustite stvarima da se slegnu, moglo postati teško opet ustati."^[23] Cantrellov tadašnji menadžer Bill Siddons izjavio je da je Jerry zaista volio Laynea i da su bili povezani na način koji nikada prije nije vidio.^[283] Upitan o Staleyjevoj smrti u intervjuu s MTV-jem u julu 2002. Cantrell je izjavio: "To je nešto s čime se i dalje suočavam te i dalje razmišljam kao da je on ovdje. Užasno mi nedostaje. Volim ga i moram nastaviti dalje. Sjećaću ga se i poštovati uspomene na ono što smo zajedno činili i jednostavno uživati u životu... i to je sve što ću reći o tome."^[284] William DuVall, koji je pjevao Staleyjeve dionice tokom Cantrellovih samostalnih koncerata, komentirao je o ovom emocionalnom periodu: "Iste mi je sedmice preminuo djed, pa smo i Cantrell i ja otišli na nastupe dok su nas opsjedali ogromni lični gubici. Nekad se na koncertima – bio je jedan koncert u Charlotteu kad je to jednostavno bilo preteško. Na nastupu suzdržavam suze, a Jerry je tada često plakao na nastupima, često bismo se pogledali kad bismo pjevali jer je to bio jedini način... bilo je teško. Ne mogu to izraziti riječima."^[114]

Cantrell je 28. aprila 2002. otkazao dogovoreni nastup na zefirhilskom festivalu Livestock Festival kako bi istog dana otišao na Staleyjevu sahranu u Seattleu.^[285][286] Cantrell je posvetio svoj samostalni album, Degradation Trip, objavljen dva mjeseca nakon Staleyjeve smrti, sjećanju na njega.^[158] Također je nakon Staleyjeve smrti posvojio njegovu sijamsku mačku Sadie. Mačka se pojavila na Cantrellovoj epizodi emisije MTV Cribs, koja je snimljena na njegovom ranču u Oklahomi u septembru 2002.^[287] Sadie je uginula 8. oktobra 2010. u dobi od 18 godina u vrijeme koncerta Alice in Chainsa u Seattleu.^[288]

Cantrell kritizira religiju^[289] i kreacionizam mlade Zemlje, satirizirajući oba pojma na albumu The Devil Put Dinosaurs Here Alice in Chainsa iz 2013. godine.^[289] Cantrell je izjavio: "Postoje dvije stvari o kojima nikad ne želiš razgovarati s nekim: politika i vjera. Ali jebote, pretpostavljam da ćemo neko vrijeme pričati o tome".^[289] "Niko u grupi ne smatra da je religijski ekspert, ali naslovna pjesma [The Devil Put Dinosaurs Here] proizlazi iz nečega u što mnogo ljudi doista vjeruje".^[290] Cantrell je također dodao da ga živcira licemjerje koje se na mnogo načina pojavilo u organiziranoj religiji. "Mislim da postoji ogromna količina dokaza da stvari trenutno jednostavno ne funkcioniraju. Trebamo naučiti rasti kao ljudi. Kad počneš učiti ljude da je homoseksualnost smrtni grijeh, a velik broj ljudi [koji to propovijedaju] jebu djecu, postoji veliki problem".^[290]

Tokom njegove nezavisne turneje za Degradation Trip prije nego što je sam album objavljen, Cantrell je slomio lijevu ruku dok je nakon koncerta u Kentucky Derbyju 3. maja 2001. igrao američki nogomet.^[291][292] Dok je Cantrell trčao punom brzinom, njegov tadašnji gitarist Bryan Kehoe također je trčao punom brzinom i to prema njemu; Cantrellu je mali prst zapeo u Kehoeovom rukavu. Cantrella su odveli u kliniku za hitne intervencije, ali mu ondje nisu nikako mogli pomoći jer se kost vratila u ruku i bio mu je potreban rekonstrukcijski zahvat, za koji je morao pričekati par sedmica. Cantrell je želio nastaviti turneju te je, iako su ga mučili bolovi, njegov bend održao svoj prvi koncert kao predgrupa bendu Cheap Trick u Atlanti, na kojem je Cantrell samo pjevao.^[291] Bila su mu potrebna jedna titanijska pločica i četiri šarafa kako bi mu se kosti vratile na mjesto.^[291] Cantrell je izjavio da je lomljenje dlana bila najgora fizička bol koju je ikad doživio.^[291] Zbog ozljede ostatak Cantrellove samostalne turneje morao je biti odgođen. Njegov prvi nastup nakon operacije održan je 1. jula 2001. u Key Clubu u West Hollywoodu.^[293]

Cantrell je dvaput operirao rame. U decembru 2005. na operaciji lijevog ramena odstranjeni su mu ostaci kosti, a hrskavica mu je obnovljena.^[294][295] Tokom razgovora za sajt ESPN.com 29. novembra 2011. Cantrell je otkrio da je ranije te godine otišao na još jednu operaciju, ovog puta desnog ramena,^[296] i da se njegova rehabilitacija bližila kraju.^[297] Operacija je odgodila snimanje The Devil Put Dinosaurs Herea jer Cantrell, dok se oporavljao, osam mjeseci nije mogao svirati gitaru.^[298] Cantrell je o operaciji rekao: "Ono što me zadržavalo bilo je to što sam imao koštane izraštaje [i] probleme s hrskavicom u ramenima. Isti problem imao sam u drugom ramenu prije otprilike šest godina i sad su mi oba ramena sređena. Ozljeda je nastala zbog stalnih kretnji tokom sviranja."^[299] Dok se oporavljao kod kuće noseći povez preko ramena, Cantrell je u glavi čuo rif pa ga je otpjevao i snimio na mobitel.^[300] Rif se kasnije pretvorio u pjesmu "Stone", prvi singl s albuma The Devil Put Dinosaurs Here.^[301]

Cantrell je bivši ovisnik i alkoholičar te je trijezan od 2003. godine.^[299][302] MusiCares mu je 2012. dodijelio nagradu Stevieja Raya Vaughana za njegovu pomoć ostalim ovisnicima u procesu odvikavanja. Cantrell je u svom govoru rekao: "Tu sam se u Los Angeles srušio prije gotovo devet godina. Sean [Kinney] bio je pred vratima s mojim bratom, stoga sam mogao birati: ili otvoriti vrata i otrijezniti se ili skočiti kroz prozor niz liticu i sletjeti u neki grm s borovnicama. To je bio moj izbor. Srećom, ulovili su me jer nisam nikuda mogao otići, zapeo sam u grmu na dnu litice i krvario te sam završio ovdje. Nisam mislio doći ovdje, ali sam vrlo zahvalan na tome što sam tu, bilo je potrebno mnogo ljudi da mi pomogne doći ovdje. Ovo je bio odličan dan. Sve je tako ogromno. Nesavršen sam kao i svako drugi. Jednostavno ovih dana više ne pušim marihuanu i ne budim se ujutro kako bih učinio isto. Mnogo ljudi ustane i dignu se kad padnu. Neki ljudi ne dobiju takvu priliku. Moj bend je grubi primjer toga – onoga što se dogodi kad se ne suočiš s time." Cantrell i njegove kolege iz Alice in Chainsa odsvirali su pet pjesama na dodjeli nagrada i Cantrell je izjavio: "Zaista nam nedostaju Layne [Staley] i Mike [Starr] i nosimo ih u svojim srcima".^[302][303]

Cantrell već mnogo godina podržava fondaciju MusiCares,^[299] koja pomaže muzičarima koji se bore s ovisnošću, kao i finansijskim i zdravstvenim problemima.^[304] Također podržava Road Recovery, organizaciju posvećenu pomaganju mladim ljudima koji se bore s ovisnostima.^{[305][306][307]}

Cantrell i njegov tadašnji bend Cardboard Vampyres održali su dobrotvorni koncert 12. aprila 2004. za Sweet Relief, neprofitnu organizaciju koja pomaže pokriti medicinske troškove siromašnim muzičarima.^[198] Cantrell je 10. novembra 2004. bio jedan od muzičara koji su održali kratki akustični koncert kako bi pripomogli fondaciji Help the Homeless u Hollywoodu (Kalifornija).^[308]

Godine 2007. Cantrell je stavio na aukciju nekoliko svojih omiljenih odjevnih predmeta iz ključnih trenutaka njegove karijere kako bi pripomogao MusiCaresu i fondaciji Layne Staley Fund,^[309][310] od kojih potonja pruža pomoć i tretman ovisnicima o heroinu na Seattleovoj muzičkoj sceni.^[311]

Od 2009. Cantrell vodi Alice in Chains & Friends Charity Fantasy Football League. Svaki učesnik stavlja neki svoj predmet na internetsku aukciju te sav prihod odlazi fondaciji koju izabire prvak lige.^[312] Cantrell je osnovao ligu kako bi spojio svoju ljubav prema virtualnom nogometu s pomaganjem korisnom cilju.^[313] Cantrell je prvi put postao prvak lige 2016, a 2017. je odlučio donirati prihod MusiCaresu u počast Chrisu Cornellu te Music for Reliefu u počast Chesteru Benningtonu. Oba muzičara umrla su 2017. godine.^[314] Godine 2018. Cantrell je trofej lige nazvao po svom prijatelju Vinnieju Paulu, koji je nedavno bio umro.^[315]

Cantrell je 15. maja 2015. održao nastup na drugom godišnjem koncertu Acoustic-4-A-Cure kako bi pripomogao programu Pediatric Cancer Program na Kalifornijskom univerzitetu u San Francisku.^[316]

Cantrell podržava St. Jude Children's Research Hospital te je nastupao na dobrotvornim koncertima i golfskim turnejama kako bi prikupio sredstva za bolnicu koja liječi djecu s rakom.^{[317][318][319]}

Cantrell i njegove kolege iz Alice in Chains na svojim koncertima nude posebna mjesta za veterane iz Operation Ward 57, fondacije za ranjene vojnike.^[318]

Alice in Chains 2015. je donirao dva dolara od svake unaprijed prodane karte na svojoj ljetnoj turneji kako bi pomogao porodici obožavaoca Stefana Dayne-Anklea, koji je umro nakon bitke s leukemijom.^[320]

Cantrell također podržava Music for Relief,^[321] Autism Speaks,^[297][322] Rock Against MS Foundation^[214][323] i fondaciju Los Angeles Police Memorial Foundation.^[324]

• Facelift (1990)
• Dirt (1992)
• Alice in Chains (1995)
• Black Gives Way to Blue (2009)
• The Devil Put Dinosaurs Here (2013)
• Rainier Fog (2018)

• Boggy Depot (1998)
• Degradation Trip (2002)
• Degradation Trip Volumes 1 & 2 (2002)
• Brighten (2021)

• Jerry Cantrell na IMDb-ju
• Diskografija na Discogsu
• Jerry Cantrell na AllMusicu