Farmakopeja
Farmakopeja ili farmakopoeja (doslovno, spravljanje lijekova), u svom modernom tehničkom smislu, je knjiga koja sadrži uputstva za identifikaciju medicinskih spojeva, koju se objavljulje sa autoritetom vlade ili medicinskih ili farmaceutskih društava.
Opisi pripremanja se zovu monografije. U širem smislu, to je referentni rad za specifikaciju farmaceutskih lijekova.
Etimologija
Naziv proizlazi iz starogrč. φαρμακοποιΐα - pharmakopoiia, iz φάρμακον - pharmakon = lijek, droga" ' ποι- poi- = praviti i završetak apstraktne imenice završava -ια = ia. Ova tri elementa zajedno se mogu prevesti kao pravljenje lijekova/droga.
U ranim modernim izdanjima latinskih tekstova, grčko slovo φ se piše kao f), κ kao k, a οι = oi, dajući pravopisno ime farmakopeja.
Historija
Iako postoje i stariji spisi koji se bave biljnom medicinom, glavni početni radovi na terenu se smatraju oni koje su poduzeli Edwin Smith Papirus u Egiptu, kao i Plinije Stariji u farmakopeji De Materia Medica (Περί ύλης ιατρικής), petovolumenskoj knjizi koja je izvorno napisana na grčkom, prema Pedaniusu Dioscoridesu. Potonji se smatra pretečom svih modernih farmakopeja, a jedna je od najutjecajnijih knjiga o ljekovitim biljkama u historiji. U stvari, u upotrebi je ostala sve do oko 1600. godine.[1][2]
Napisane su brojne rane farmakopejske knjige. Među njima su Kanon medicine koji se pripisuje Aviveni u 1025., djela Ibn Zuhre (Avenzoara) u 12. stoljeću (uz reprint u 1491.) i Ibn Baytara u 14. stoljeću, a Shen-Nung Pen Ts'ao Ching-ova je najstarija poznata kineska farmakopeja. Tekst opisuje 365 lijekova dobivenih iz biljaka, životinja i minerala; prema legendi, napisao ga je kineski Bog Shennong.[3][4][5][6]
References
External links
- Pharmacopoeial Discussion Group
- Medicines Compendium
- Pharma Knowledge Park Arhivirano 2. 4. 2016. na Wayback Machine
- Michael Servetus Research Website with graphical study of the pharmacopoeia Dispensarium by Michael Servetus
- ISHP Working Group History of Pharmacopieas
